Neovisni novinarski portal
8.12.2021.
POLITIKA
Ivan Đikić postao član Američke akademije znanosti i umjetnosti , Hrvatskoj nije bio dobar: Iz Hrvatske ga otjerali rektor Anđelinović i premijer Plenković!

Ivan Đikić postao član Američke akademije znanosti i umjetnosti , Hrvatskoj nije bio dobar:
Iz Hrvatske ga otjerali rektor Anđelinović i premijer Plenković!

Hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, s profesionalnim angažmanom na Goethe Sveučilištu u Frankfurtu, Genentechu u San Franciscu i na Max Planck Institutu, izabran je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti u području prirodnih znanosti. Američka akademija nije dvojila oko prijema u članstvo ovog znanstvenika od formata, za razliku od Hrvatske koja ga u svoju Akademiju nije htjela! Nije ispunjavao “rigorozne” hrvatske kriterije ni za dopisnog člana, a pristao je biti nominiran, kako je tada i sam kazao, “jer kao dopisni član ne bih imao nikakvu financijsku ni materijalnu dobit, a želio sam nekim svojim idejama pomoći programe HAZU. Zašto je Razred medicinskih znanosti odbio moju nominaciju iako me u početku predložio, nije mi jasno” – rekao je te 2010. razočarani Đikić. Danas uživa u punoj satisfakciji…

jer je postao dio odabranog svjetskog društva “izvrsnosti” iz čijih je redova došlo više od 250 dobitnika Nobelove i Pulitzerove nagrade, poput Charleas Darwina, Alberta Einsteina, Martina Luthera Kinga jr. i drugih.
Đikić nije krio zadovoljstvo i ponos ovom iznimnom čašću, ali nije ni propustio zahvaliti svome laboratoriju, mentorima i kolegama na Goethe Sveučilištu,  dakako i svojoj obitelji koja mu je najveća podrška. Svečana ceremonija formalnog ulaska u Akademiju čeka ga u listopadu u Cambridgeu u Massachusetsu kada će zajedno s još 200 drugih kolega, među kojima je i bivša prva dama SAD-a Michelle Obama, postati dio svjetske znanstvene akademske elite.


Hrvatskoj Ivan Đikić, prvorazredni znanstvenik s brojnim svjetskim i europskim priznanjima za svoj rad, nije bio po volji. Čak ni toliko da bi ga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti pripustila u svoje društvo kao dopisnog člana. Tadašnjeg direktora Instituta za biokemiju Sveučilišta Goethe u Frankfurtu i znanstvenog direktora frankfurtskog Centra izvrsnosti , dobitnika nagrade Američkog udruženja za istraživanje raka, 2010. HAZU odbija prihvatiti makar kao kandidata! Na sjednici Razreda za medicinske znanosti u ožujku 2010. nije dobio dovoljan broj glasova da bi bio kandidiran za dopisnog člana. Izvorno, za njegovu se kandidaturu založio akademik Davorin Rudolf, ali ga formalno nije mogao predložiti, pa je to učinio akademik Dragan Dekaris iz razreda za medicinske znanosti koji je za Đikića imao samo najbolje riječi. No, zaludu. Mašinerija politikanata koji su se odavno instalirali u sve institucije, ne štedeći ni HAZU, učinila je svoje i Đikića besramno – odbila. Pokušavalo se takav iracionalan čin objasniti alibi tezom kako je Đikić trebao biti predložen za redovnog, a ne dopisnog člana, no, zanimljivo je da nikomu nije palo na pamet da to i učini, što sasvim jasno govori o njihovim namjerama. HAZU ne treba najbolje, njihov je kriterij osrednjost, a ne izvrsnost, za razliku od Američke akademije!
Ovo je prilika ne samo da se prisjetimo sramnog postupka HAZU, nego i ništa manje sramotnog odnosa Andreja Plenkovića prema ovom znanstvenom prvokategorniku.
Đikić je zbog svega, a napose nakon velike afere plagiranja u kojoj je glavnu rolu igrao tadašnji ministar obrazovanja Pavo Barišić , početkom 2017. zaključio svoj znanstveni rad u Hrvatskoj. Smatrao je da Barišić kao plagijator ne može imati kredibilitet kao  ministar. Javnosti se obratio otvorenim pismom u kojem je, uz ostalo, naveo:

– Moja odluka nije donesena na brzinu, već promišljeno i analitički. Odluka je direktna posljedica djelovanja rektora Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH gospodina mr. sc. Andreja Plenkovića- napisao je Đikić, poručujući da će nastaviti borbu protiv plagiranja.

-Prošli tjedan primio sam e-mail rektorice Goethe Sveučilišta u Frankfurtu na Majni, prof. dr. Birgitte Wolff, kojim me obavještava o značajnim ulaganjima i razvoju projekata na tom Sveučilištu. U svom e-mailu ističe da će napraviti sve moguće da me zadrži u Frankfurtu kako ne bih prešao na novu poziciju u Kaliforniji.
U isto vrijeme jedan Hrvat me prijavio tom istom Sveučilištu tvrdeći da činim nečasna djela i nanosim štetu javnim radom u Hrvatskoj. Goethe Sveučilište je prijavu razmotrilo i brzo odbacilo kao neutemeljenu. Situacija je drukčija u Hrvatskoj.
Nakon 15 godina profesorskog rada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje sam vodio Laboratorij za istraživanje tumora i predavao studentima medicine, tome je došao kraj. Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i zaključao vrata svog laboratorija- stajalo je u Đikićevom pismu, kao i napomena da će znanstvene projekte koje je započeo u Splitu, nastaviti u inozemstvu.

-Razlog napuštanja Sveučilišta u Splitu je rektor Anđelinović, koji je izjavio ‘Svi smo mi u sukobu interesa’, te je javno tvrdio da sam i ja u sukobu interesa radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uputio sam dopis dekanu Medicinskog fakulteta (Dokument 1) s molbom da se očituje o tim ozbiljnim optužbama.
Dekan mi je u osobnom razgovoru rekao da on i Fakultetsko vijeće tvrde da ne postoji nikakav sukob interesa i da je moj rad na Medicinskom fakultetu uistinu primjer vrhunskog profesionalizma i volonterskog rada za studente. Međutim, vjerojatno zbog straha da će se Rektor osvetiti cijelom fakultetu te da će svi djelatnici patiti, taj javni i pravovremeni odgovor dekana je nažalost izostao.
Stoga sam došao do odluke da je nemoguće raditi na Sveučilištu na kojem Rektor bez ikakvih posljedica neargumentirano napada profesora i lažno ga optužuje, a fakultet koji direktno ima koristi od rada profesora, nema hrabrosti javno stati u njegovu obranu. Osjećaj straha guši slobodu svakog pojedinca i dokle god strah u akademskoj zajednici bude dominantan rektor Anđelinović i osobe poput njega će i dalje ušutkavati i protjerivati znanstvenike s kojima se ne slažu.

No, Đikićevoj odluci kumovao je uveliko i premijer Plenković. O tome sam Đikić u pismu kaže:

-Osoba koja je dodatno uzrokovala moj znanstveni odlazak iz Hrvatske jest premijer Vlade RH, gospodin Andrej Plenković, koji me je javno i nekorektno napao u Saboru. On se javnosti predstavio kao moćni branitelj plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente. Slučaj Barišić trebalo je riješiti prije na temelju priloženih činjenica i službenih odluka Odbora za etiku, te kao takav nije trebao biti tema neprimjerene rasprave u Saboru. U svom izljevu nadmoći nad oporbom u Saboru premijer Plenković izrijekom napada znanost, znanstvenike i Odbor za etiku u znanosti. Pri tome se gospodin Plenković služio brojnim neistinama. Njegove izjave o meni osobno su me povrijedile i zamolio sam ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije vrijedno njegove pažnje osim njegovog interesa.
Od izbijanja afere Barišić izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se nazivaju neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom spremni’. S tim činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim se da neistine iznesene u Saboru i šutnja premijera Plenkovića daju poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju.
Gospodin Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u hrvatskom Saboru na sjednici održanoj 09.02.2017, uspio mene znanstvenika ‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno kako se sam premijer izrazio, EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika.

Je li danas Plenković ponosan što je Ivana Đikića eksternalizirao preko Atlantika?

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI