Zadrani će u srijedu, u 15 sati, na “popravni” iz empatije i solidarnosti sa žrtvom brutalnog nasilja, 18-godišnjom sugrađankom koju je Darko Kovačević zvani Daruvarac, kriminalac i siledžija, pretukao gotovo do smrti. Hoće li se na novom prosvjedu okupiti više od 50-ak građana koliko ih je bilo na prvom protestnom mimohodu zbog odluke suda da opskurnog nasilnika pusti na slobodu? Kao nikad ranije, cijeli je državni vrh ogorčen oslobađanjem Daruvarca, svi komentiraju sudsku odluku i ne brane se, kao inače, šutnjom jer je neoportuno komentirati postupke koji su u tijeku. Samo Crkva šuti. Nju se to ne tiče. Za razliku od obrane ustaškog pozdrava Za dom spremni…
Prva se oglasila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao “žena i majka”, nedjeljnom objavom na društvenoj mreži u kojoj poručuje da država koja “nije u stanju stvoriti uvjete da se presuda za brutalno nasilje nad ženom donese u primjerenom roku”, ima ozbiljan problem (zar samo taj?!). S njom mišljenje dijele i premijer Andrej Plenković i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, i šef Hrvatskog sabora Gordan Jandroković.
Arhiva: Plenković i Božanić u ‘srdačnom razgovoru’ (foto http://www.zg-nadbiskupija.hr)
Zadrani na “popravnom” prosvjedu
-Smatram da se ovakav slučaj mora u šest mjeseci završiti i to nije nikakav pritisak na pravosuđe, ni poziv na linč- izjavio je ministar Bošnjaković, napominjući kako je očigledno da treba mijenjati Kazneni zakon.
I premijer Andrej Plenković,” kao čovjek i pravnik”, nije se ustezao od komentara.
– Kao pravnik mislim da je sasvim razvidno da je obrana u ovom slučaju koristila sve procesne taktičke poteze kako bi se odugovlačilo s postupkom- konstatirao je, preuzimajući obaveze, u ime Vlade, da se onemogući da takvi problemi korištenja procesnih instituta dovode do ugrožavanja brzog postupka.
– Javnost je opravdano ogorčena, ja sam jednako tako ogorčen kao i svi, jer je ovaj slučaj eklatantan- rekao je premijer, odbijajući mogućnost da bi se takvim komentarom miješao u neovisno pravosuđe, jer “nitko ovdje ne komentira detalje samoga procesa. Govorimo o tome kako netko koristi određene institute. Ovdje je praktički stalno dolazilo do odgode samih rasprava. Nema tu miješanja u pravosuđe. Ovo je zdravorazumski komentar, a sve ostalo bi bilo sklisko”, smatra Plenković.
Sudskim je pravorijekom bio užasnut i šef Sabora Gordan Jandroković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, reagirao je i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić, cijela hrvatska javnost, grad Zadar pogotovo.
Borba protiv nasilja nije ideološko pitanje!
Gradski vijećnici zamjerili su gradonačelniku Branku Dukiću, piše Zadarski.hr, što se u povodu ovog slučaja nije oglasio, tim prije što se u Zadru puštanje psihopata Kovačevića na slobodu slavilo. U onom istom kafiću u kojem je djevojka ljetos premlaćena dok je gazda, umjesto da joj pritekne u pomoć, pojačavao glazbu kako se njezini krici ne bi čuli i izvan njegova kafića.
Dukić se branio tvrdeći da ne može ničim sakriti da su svi građani razočarani sudskim epilogom, pa i on, i kao gradonačelnik i kao otac triju kćeri. Podržao je prosvjed Zadrana kojeg u srijedu organizira Građanska inicijativa pod motom “Mirno okupljanje protiv pravosuđa koje štiti nasilnike”. Pitanje je, međutim, zašto se tako malo Zadrana odazvalo na prvi prosvjed, organiziran u prošlu subotu, koji je okupio tek 50-ak ljudi? Zar samo zato što ga je inicirao Forum žena SDP-a? Kao da je borba protiv nasilja nad ženama ideološko pitanje, a ne duboko emancipirano , humanitarno i civilizacijsko. Baš kao i borba protiv neefikasnog i korumpiranog sustava koji nažalost štiti nasilnike, a ne žrtve.
Svi govore, Crkva ne čuje…
U Hrvatskoj je u zadnjih pet godina ubijeno 90 žena, mahom od ruke njihovih partnera i bliskih muških osoba. Svakih 15 minuta jedna je žena u ovoj zemlji zlostavljana, a Crkva na sve to šuti. Ni riječ da bi rekla. Ni gestom reagirala na krv i suze nemoćne 18-godišnje djevojke. Zašto se o ovom egzemplarnom slučaju nasilja nad mladom ženom u kojoj je silnik pravnim smicalicama zaštićen i oslobođen iz pritvora, nitko iz crkvenih redova nije oglasio. Ni uzoriti kardinal Josip Bozanić, ni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, ni, uvijek spreman komentirati društvena i politička zbivanja, sisački biskup Vlado Košić, nitko, baš nitko? Zar je to kršćanski, u duhu evanđelja, u skladu s naukom vjere, zar je to ljudski ?
Nije li njihovo poslanje prije i iznad svega prizivati dobro u svakom čovjeku, opominjati ga da ne čini zla drugome, pogotovo slabijem od sebe, da ne griješi Boga i silom ne ide na čovjeka? Zar nauk vjere ne govori u prilog miru i ljubavi među ljudima, a ne mržnji i sili? Nije li ova šutnja Crkve u ovako strašnom slučaju nasilja nad tinejdžericom, još jedan dokaz njezina stava prema ženi kao “drugotnom” , nižem biću čija je izvorna funkcija služiti muškarcu? Ergo, oni koji ni riječi ne kažu kada je žena životno , psihički i fizički, ljudski ugrožena i ponižena, svjedoče ne samo prezir spram žena, nego i svoju neiskrenost u vjeri.
