Karlovčanima će biti najbolje da za Dane piva, 3. rujna, umjesto Momčila Bajagića Bajage, ili njegove nesuđene alternacije Hladnog piva, za zabavu angažiraju hrvatske branitelje bilo kao organizatore i menadžere ili čak kao izvođače. Možda kakav braniteljski ad hoc bend, a može i veteranska klapa ( ili bar klapa HRM-a?), kad već nisu posegnuli za “dobitnom kartom”i pozvali Thompsona. Bila bi to fešta po mjeri onih koji su u ovom društvu jedini važni i koje se o svemu pita, pa i ako bi bila potpuno promašena, bar bi bila politički “pravovaljana”. A kud ćeš više?! Zar je išta drugo važno?
Dakle, dio braniteljskih udruga ustobočio se na sve četiri kad su čuli da bi u Karlovcu za Dane piva, tamošnji publicum, odan pivu i dobroj svirci, trebao zabavljati Bajaga. Zakazani Bajagin koncert pod pritiskom čistokrvno hrvatskih junaka iz domovinskog rata ( hm ?) koji nemaju razumijevanja za “multietničko i multikulturno” muziciranje, ekspresno je otkazan. Bez pravog objašnjenja, bez racionalnog razloga. Kao da je ovog trenutka ratna 1991., a ne 2018., u kojoj bilježimo već 23 godine mira i poraća. Bajaga je tim karlovačkim ( ili generalno- domaćim ) ekskluzivistima hrvatstva nepoćudan već samim time što je Srbin i dolazi iz Beograda. Ništa drugo za njih nije relevantno osim ta dva podatka.
Ali, lako za njihovo iracionalno, nepomirljivo zagovaranje nacionalne isključivosti u politici, u poslu, u kulturi, glazbi, književnosti… od njih malo što drugačije i očekujemo. Njihova uskogrudnost najčešće nema nikakve veze s ratnim stradanjima i patnjama, nego prevalentno s agresivnim primitivizmom i potrebom da plivaju kao ulje iznad vode u ovom društvu. Jer, netko im je rekao da ga stvaraju po svojoj mjeri…
No, što su radile lokalne vlasti, gdje je njima bila pamet da dogovoreni angažman jednog iznimno popularnog i nimalo militantnog, regionalnog pop-pjevača otkazuju jer su to udruge branitelja od njih tražile? I onda još, krajnje nekorektno i diletantski, nastalu rupu pokušavaju na brzinu pokrpati Hladnim pivom, kao “rezervnom varijantom” koja bi imala spasiti stvar. Koju su sami upropastili.
Svaka čast Mili Kekinu i prijateljima iz Hladnog piva koji su preko svoje Facebook stranice obznanili, dočim je vijest o njihovom zamjenskom angažmanu objavljena, da im ne pada na pamet nastupiti na karlovačkim Danima piva, jer ne žele biti ničija zamjena!
-Doći ćemo, možda, popiti pivo, ali nećemo svirati jer ne želimo biti ničija zamjena. Dragi Karlovčani, vidimo se nekom drugom prilikom. Živjeli!- poručili su momci iz Hladnog piva.
Jedino to se od njih i trebalo očekivati. Jer, tko bolje od Kekina i prijatelja iz benda može razumjeti kako se Bajaga osjećao kad je neočekivano dobio “otkaz” ugovorenog koncerta jer hrvatskim braniteljima nije po ukusu i volji?! Zar nije i Kekinova družba umalo ostala bez angažmana u Splitu za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, mada su zagrebački bend. Ali im je “hrvatstvo” neuvjerljivo, a rime suviše kritične i nenacionalističke. Što ih čini “izrodima roda svoga”- hrvatskoga.
Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara javno se pravdao, štoviše ispričavao, pisali su mediji, notornom, proskribiranom filoustaši Velimiru Bujancu zbog toga što je dopustio uoči Dana pobjede na Gripama, 4. kolovoza, veliki koncert Hladnog piva, u povodu tri desetljeća svirke ovog popularnog hrvatskog benda. Trebao je, kako je smatrao Bujanec, takvo svetogrđe uoči najvećeg državnog praznika, zabraniti!
Pa se Opara, niskoformatirani, ustrašeni političar s deficitom samopouzdanja, pravdao kako Grad nije organizator koncerta, a ni njemu samom nije to baš omiljeni bend. I komu je to Opara objašnjavao? Jednom Bujancu!? Osuđenom dileru kokainom. I pred takvim se pravda gradonačelnik drugog grada po veličini u Hrvatskoj !? Dokle smo to došli?
Srećom, splitski poteštat Hladno pivo nije zabranio, ne pada mu na pamet, rekao je, baviti se zabranama rock koncerata, neovisno o tomu jesu li bendovi po njegovom glazbenom guštu ili nisu. Nije se radilo o službenom programu proslave Dana pobjede i Oluje, što je krunski argument njegove “obrane”, a Pivu čestita 30-ti rođendan, fanovima želi dobar koncert, i to što osobno ne spada među njih, i neće biti na koncertu, “siguran sam da ne smeta ni jednima ni drugima”, poručio je Opara i “oprao ruke” od bilo kakve veze s angažiranjem Hladnog piva u Splitu.
Zašto je uopće bilo relevantno u toj javnoj ispričnici jednom opskurnom liku kakav je Bujanec apostrofirati kako gradonačelniku Kekin i prijatelji nisu po ukusu i mjeri? Zar je to važno? Čemu ta javna distanca Opare? Zar se boji nezadovoljnih “branitelja” i nekih novih šatora i plinskih boca na ulicama? Jadno, žalosno, tako demoralizirajuće…
Stvari su zbilja s “braniteljima” sasvim izmakle kontroli. Svojedobno su pomicali Noć kazališta jer im je termin bio neprihvatljiv, prozivali su neke hrvatske autore zbog “nepoćudnih” filmova, stigmatizirali kazališne redatelje zbog “opscenih” predstava, pisce zbog “nepodobnih” knjiga, da bi naposljetku i glazbi davali intonaciju. Ljudi koji najčešće u kazalište ne odlaze, koji filmove u pravilu ne gledaju ( osim Sedlarovih i sl.), knjige ne čitaju ( osim Lošinih i sl.), a glazbeni ukus im se svodi na uvozni “turbo folk”, pretežno zemlje proizvodnje Srbije, i to im nimalo ne smeta, naumili su voditi kulturnu i svaku drugu politiku u ovoj zemlji. Bez izbornog legitimiteta, bez izlaska na izbore i bez dobivenog povjerenja građana.
Vlast koja ovisi o njihovoj potpori na izborima, benevolentna je u odnosu na njihove političke ambicije i cenzuriranje kulture. Umjesto da ih uputi neka organiziraju vlastitu stranku ili listu i izađu na izbore samostalno, sa svojim programom i politikom. Pa da vidimo kakvu će podršku birača dobiti! Zar se toga boje?!
