Kad zakaže sustav, građanima nema druge nego se organizirati i građanskim aktivizmom odgovoriti na grijehe ( nečinjenja ) struktura. Aktivno se boriti za pravnu i pravednu državu u kojoj će se poštovati zakon i jednakost svih građana pred njim. S tim motivom i porukom osnovana je i hrvatska Antikorupcijska fronta koja se ogorčenim građanima, oštećenim ili ugroženim sudskom praksom obratila pozivom da se uključe u rad Fronte te im ponudila na potpis i potporu Deklaraciju o osnivanju Etičkog tužiteljstva, iza koje stoje Branko Čačuga i Marija Rožman Kandido. Krenuli su sa Hvara gdje je potkraj prošle godine osnovana podružnica Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa “Veronika Vere”, i tom prilikom donijeli Deklaraciju koja se potpisivala u Splitu i u Zagrebu.
Inicijatori primarno računaju s podrškom građana koji su na vlastitoj koži osjetili što znači kad vas sustav izda, koji su izravno pogođeni nepravdom ili korupcijom i čija je egzistencija bila ugrožena zbog nefunkcioniranja pravne države. Njihov je cilj da aktivnim sudjelovanjem u borbi protiv korupcije i nepravde pridonesu pravičnijoj sudskoj praksi. Tako je zapisano u Deklaraciji , tzv. etičkoj tužbi, a što o svemu ima za reći jedan od osnivača Antikorupcijske fronte i Etičkog tužiteljstva , Branko Čačuga, pokušali smo doznati iz prve ruke, u intervjuu s glavnim akterom ove zanimljive priče o građanskom aktivizmu.
-Što je to Etičko tužiteljstvo, tko su osnivači, koji su ciljevi?
Etičko tužiteljstvo je prvenstvo udruga za zaštitu ljudskih prava, a ona su temelj svih zakona, svih država svijeta . Početak njihove primjene datira još od 1948. godine kada je UN donio deklaraciju o ljudskim pravima.
Republika Hrvatska ima trodiobu vlasti: zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Sudska vlast je temelj svake države. Ona primjenjuje zakone. Zakoni, ma kako bili dobri, ako je sudska vlast loša, ( ovdje se ispričavam poštenim i vrijednim sucima, kojih je većina, no, isti su kontaminirani lošima ), ako je puna neznalica, nesposobnih sudaca, a posebno korumpiranih sudaca, e onda toj državi nema lijeka, ona propada. To se dešava u RH. Ona iz dana u dan propada. Mladi ljudi nemaju snage, a niti volje boriti se da poboljšaju stanje. Vide da je to borba s vjetrenjačama. Kada vide da ti Veliki domoljubi, Veliki Rvati, kada opljačkaju svoju „ voljenu Rvatsku „ , odlepršaju u svoju rezervnu/primarnu domovinu Ercegovinu i u znak zahvalnosti kleče na misama Međugorja ( prema navodima Papina nuncija u međugorsko gospodarstvo uvukla se i talijanska mafija ). Isti se mogu kupati i jahtariti samo oko Neuma. Njima dosta, dok ne dođe do zakonske zastare ili što ja znam, neke sinkope i slično. Za razliku od „Velikih Rvata“ mladi, mali Hrvati odlaze praznih džepova u svoju novu domovinu Irsku.
Zato, mi na otoku Hvaru , koji smo potomci iz povijesti poznatih hvarskih puntara/ustanika, pod vodstvom Matije Ivanića, i većina nas posjeduje više hrabrosti nego što možemo i zamisliti, mi se ne bojimo, većina nas je dragovoljaca Domovinskog rata, mi želimo da naša zemlja bude uzorna zemlja Hrvatska. Iz svih tih razloga mi smo napisali i donijeli hvarsku Deklaraciju o osnivanju Etičkog tužiteljstva. Tu deklaraciju potpisali su oštećenici kriminalnog sudovanja suda u Starom Gradu na Hvaru: Mlađo Ivanković, Jakov Balić, Miko Tudor, Marija Kandido Rožman i još dvjestotinjak drugih nezadovoljnika. Deklaraciju, kao etičku tužbu ( Actio popularis ) dostavili smo Uredu Predsjednice, Saboru, Odboru za pravosuđe, Odboru za pritužbe i žalbe, predsjedniku Vlade, Vrhovnom sudu, Državnom sudbenom vijeću, Ministarstvu pravosuđa, Odjelu za poslove sudske uprave, Samostalnom uredu za unutarnju reviziju, DORH-u, predsjedniku ŽS u Splitu, predsjedniku OS u Splitu, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske.
-Kako se rodila ideja, što je isprovociralo osnivanje Etičkog tužiteljstva?
Pozvat ću se u odgovoru na to pitanje na citate dvaju poznatih hrvatskih analitičara. U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je proročanski napisao:
” … Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako … No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?!”
A mr. sc. Zdravko Mršić, hrvatski političar koji je bio ministar vanjskih poslova u prvoj i drugoj hrvatskoj vladi je kazao: „U Hrvatskoj problem nije samo u tome što ona nema gospodarsku politiku. Hrvatska nema ni nacionalnu politiku, a i da je ima, ne bi je mogla provoditi putem postojećeg političkog sustava, koji nije izdašan za potrebe naroda. Zato je svim vladama u Hrvatskoj odgovarao postojeći sustav jer uza nj Vlada ne treba imati politiku, koju nema ni Europska unija, koja je Hrvatskoj nametnula sadašnji politički sustav. To što Hrvatska propada i što se pučanstvo iseljava u konačnici je političko pitanje ili pitanje države. Država je dužna proizvoditi politiku, unutarnju i vanjsku, za zemlju i za narod, a ne samo jamčiti kapitalu slobodu kolanja i ubiranja rente te štititi slobodu tržišta robe i usluga.”
U potrazi za razlozima zbog kojih se Hrvatska, kao nekada najperspektivnija tranzicijska ekonomija početkom 90-ih, danas nalazi na začelju Europske unije, (samo je Bugarska iza nas ), nameće se prije svega problem lošeg upravljanja koji već desetljećima dolazi do izražaja, kako na razini države tako i na lokalnoj razini i razini poduzeća. Neznanje i neobrazovanost je jedan od uzroka tome, nečinjenje i propust drugi, zapošljavanje politički podobnih, ali ne i sposobnih svakako je treći. Četvrti, najznačajniji, s dugoročnim negativnim posljedicama na društvo i ekonomiju, je urušavanje sustava vrijednosti, posebno školstva i uopće obrazovanja.
– Etičko tužiteljstvo je fokusirano na korupciju i kriminal, ali primarno u pravosuđu. Zašto?
Da, sudsko – odvjetnička mafija gospodari ovom i ovakvom Hrvatskom. Oni su našu voljenu Hrvatsku pretvorili u močvaru u kojoj kao krokodili proždiru svoje žrtve. Tu nema prava, pravde/istine, morala, etike, tu je važan samo bog-novac i zarada. Nama nije problem u lopovima, njih je bilo od početka svijeta, oni su konstanta svakog vremena i svakog društveno političkog uređenja. Problem je u sudbenoj vlasti koja će odmah na početku sasječi takve pojave. No, kada pogledamo političare i bitange koji govore o dostojanstvu, a čerupaju ovu državu i njen proračun, tj. sve nas porezne obveznike, kao krokodili kokoši u močvari, e onda mnogi suci razmišljaju: zašto ne bi i oni malo ugrabili od tog kolača za sebe i svoje potomke. I suci mogu u trenutku donošenja presude imati „sinkopu“.
Naši političari, jer to je njihov posao, moraju se ugledati u Italiju, ( Singapur i ostale zemlje ). Italija je osmislila antikorupcijski projekt „ mani pulita „ na državnom nivou. Bilo je puškaranja, bilo je i mrtvih, mnogi suci su osuđeni na dugogodišnje tamnice, kao i njihovi sponzori mafijaši. Dvije vodeće stranke su nestale iz političkog miljea, neki visoki dužnosnici i predsjednik vlade su umrli u egzilu. Sve se može kada se hoće. No, pogledajmo samo koliko bi naših političara ostalo na slobodi. Sprdačinu prave od naroda kada “ministra Pericu” osude na guljenje krumpira, a Sanader, Vidošević i desetak drugih političara, za koje se zna, mirno šetaju Zagrebom, voze se s predsjednicom u istom avionu u Moskvu na SP i sjede u Vip loži i čekaju zastaru, a kada nastupi zastara, porezni obveznici će platiti za njihove duševne boli i patnje.
– Je li ovo regionalni ili nacionalni projekt, s obzirom da je inicijativa potekla iz Dalmacije ( Split, Stari grad )?
Da, ovo je i regionalni i nacionalni i međunarodni, europski, projekt. Projekt i inicijativa je potekla iz Dalmacije ( Split, Stari grad ). Tu čir puca, narod ustaje, netko će ” špurtilom i ostima dobiti po kostima”. Ovo se više ne može trpjeti.
-Koja je funkcija Etičkog tužiteljstva, koga “tužite” i kome? Je li to nekakav “narodni sud”?
Da , to se može nazvati i „narodnim sudom“, jer sve te lopovluke i kriminal treba javno objaviti, pa neka narod, porezni obveznici, birači na izborima, vide tko ih sve vodi, tko od korumpiranih sudaca sjedi u Državnom izbornom povjerenstvu, na svim razinama i kako se stvara oligarhija. No, pored suda javnosti postoje i drugi sudovi: EU sud za ljudska prava. Postoji i USKOK. Mi nismo da sudimo, mi smo da podignemo Etičku tužbu, a zna se tko treba suditi.
-Kakav vam je kalendar aktivnosti, što se može očekivati od vašeg građanskog aktivizma, kakve akcije planirate i kada?
Najprije da se ekipiramo. Prvenstveno trebamo analizirati tko sve i koje udruge se kod nas bave zaštitom ljudskih prava. Želja nam je da od svih tih udruga i pojedinaca stvorimo određenu koordinaciju. Da vidimo tko je do sada i koliko na tom polju postigao. Ne smijemo se iscrpljivati na otkrivanju „ tople vode“. Bit će tu i opstrukcija, raznih pritisaka i prijetnji, možda ja dobijem i po „čiverici“ od interesnih grupa i pojedinaca, ali kao što sam već rekao: Mi se ne bojimo ! Stoga želimo privući što više pametnih, poštenih ljudi svih profesija, a pretežno sudaca i odvjetnika, koji će nam biti informatori, ali i suradnici na izradi osnovanih tužbi/prijedloga. Naš cilj nije nikoga poimence zastupati, mi nismo nadripisari, već udruga koja će u sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti naći svoje partnere na istom zadatku, ako to oni budu željeli, u borbi za pravdu/istinu i uzornu zemlju Hrvatsku.
dav
-Je li društvena klima danas nepovoljnija nego prije desetak godina za građanski aktivizam? Nekako se stječe dojam kao da smo u mnogočemu reterirali, pa i u djelovanju civilnog društva.
U pravu ste ! Nestao je svaki zanos, tope se ideje i ideali. Vidimo stalno neka izlizana, potrošena lica. Došlo je novo vrijeme, mi želimo novu pravednost, nove mlade ljude. U Dalmaciji se kaže“ mlado vino u nove bačve“. Možeš se ti lomiti, derati, protestirati, ma što hoćeš, sto puta biti u pravu. Nitko od nadležnih te ne sluša. Njima je samo razmišljanje kako će dobiti sljedeće izbore i dalje lagodno živjeti, a Rvaticama i Rvatima obećavati bolju budućnost. Dosta vam je slušati notornog zagrebačkog Mikija. On 365 dana u godini dela, dela, tak da još malo tuneli kroz Sljeme budu došli do Vladivostoka, a žičara na Sljemenu još malo pa na Triglav. Ljudima je dosta svega. Kopaju po kontejnerima. Starci su gladni. Svako treće dijete nema što jesti. Tužno mi je neki dan bilo gledati jednog „kontejneraša“, gura kolica okićena državnim i “kockice zastavicama” i kopa, kopa, ne bi li našao koju praznu bocu ili što upotrebljivoga.
-Potpisnik ste i povelje Antifašističke lige RH. Koje su glavne poruke Lige i uspijevaju li one doprijeti do građana u mjeri koju ste priželjkivali kad ste se uključili u Ligu?
Gospodin Jura Hrženjak , sada je živahni, lucidan starčić u 102 godini života, koji trči po Zagrebu iz tramvaja u tramvaj, čita bez očala, i ja, smo pred desetak godina razgovarali o Antifašističkoj Ligi. Sadašnji Savez antifašista je relikt prošlosti. Oni razmišljaju na stari način. To je prema definiciji udruga ratnika iz Drugog svjetskog rata i njihovih poštovaoca. Prema njima treba gajiti veliko poštovanje. Ti borci i Narodno oslobodilački pokret, te ZAVNOH iz Topuskog su temelj današnje Republike Hrvatske. SABA treba održavati kao takvog, dok i posljednji član biološki ne nestane. Treba znati i uvijek ponavljati: Hrvati su iz političko- taktičkih razloga stvorili 1. Jugoslaviju SHS, pa onda poslije Drugog svjetskog rata 2. Jugoslaviju, a 1991. samostalnu Republiku Hrvatsku. Za sve to je ključan Londonski sporazum iz 1915. između Male antante i pobjedničkih sila zapada. Muka mi dođe kada, evo, već 30 godina slušam nadripovjesničare, koji tumače povijest Rvata od stoljeća sedmog. Samo pogledajte današnju stranačku scenu u Hrvatskoj. Jad i tuga. Samo fraze i floskule. No, antifašizam treba i dalje razvijati, to je pojam ljudskih prava. Ponosan sam što sam supotpisnik dokumenta tako cijenjenih ljudi, koji su potpisali tu povelju. No, Antifašistička liga nije zaživjela. Kadar koji je tamo, potrošen je. Radi na sto „razboja“ , a tako ne može ići dalje. Sve je spalo na jednog dokazano izvanrednog čovjeka, Zorana Pusića, a on je na izdisaju moći i ideja, potrošen. Radi se prigodničarskim objavama. Nema financija, nema infrastrukture, ozbiljnog politički obrazovanog članstva i pojedinaca koji bi svatko u svome području ( zemljopisno ), pokretao inicijative. Ima nešto u Istri i Dalmaciji, no sve je to nepovezano. Jedan čovjek, jedan orkestar, jedna predstava. Hrvatska ima povijesni problem što se tiče stranačkog političkog života. Ona nikada nije imala pluralnu političku scenu. Između dva svjetska rata kao političke građanske stranke bio je samo HSS, te dvije revolucionarne: ustaše i komunisti. No, niti jedna revolucija nije načinila ništa dobro, pojela je svoju djecu.
Ustaše su 1941. godine došle na Hitlerovim i Musolinijevim tenkovima na vlast. Uvele rasne zakone i počele svoj vampirski pir. Crkva je tu bila glavni podžavatelj, tobože „ u ime Krista protiv komunista“. Znamo kako je to sve završilo i kome se okrenuo slobodarski hrvatski narod. Pitam te današnje pametne ustašofile, kako bi karta bivše Jugoslavije izgledala 1945. godine, ako se znade da je gosp. Fotić , ministar kraljevske Vlade u Londonu, među prvima potpisao povelju o pristupanju antihitlerovskoj koaliciji, a sve opet u kontekstu Londonskog sporazuma 1915. godine.
Ti ustašofili neka pročitaju priloženu predstavku komandantu Njemačke komande, pa će crno na bijelo vidjeti tko je u NDH i njima bio gazda.
-Ne čini li vam se da se antifašizam danas u Hrvatskoj više tretira kao relikt jednog vremena negoli kao ustavni temelj na kojemu počiva ova država?
Za to stanje isključivo je kriv SDP i Račanovi sljedbenici. To mogu govoriti iz prve ruke. No o tome drugi put.
-Cijeli je hrvatski narod euforično slavio drugo mjesto nacionalne nogometne reprezentacije na SP-u u Rusiji. Neovisno o svjetonazorskim i drugim razlikama. Kao da je nogomet ujedinio svih. Dok nove podjele nije potencirao Thompson koji je dobio posebno mjesto na svečanom dočeku Vatrenih u Zagrebu. Kako to komentirate?
To je privid. Thompson nas nije podijelio. Ljudi, a posebno mladi trebaju neki ventil. Oni trebaju svježe pobjednike. Dosta je pobjednika iz 1995. i šatoraša koji samo kmeče i traže privilegije. Mladi trebaju piva i igara. Tu je proustaški pokret predvođen Crkvom i rigidnim Opus Dei, iskoristio prazan medijski i ideološki prostor i lukavo nametnuo svoje note. Dvije naše najveće stranke koje imaju isto izvorište, Savez komunista, a to su HDZ i SDP, nisu tu opasnost predvidjele, odnosno misle da će na nekim valovima izbornog inženjeringa i dalje ostati na vlasti . Neće ! Ne zaboravite da Crkva ima najjaču i najstariju obavještajnu službu na svijetu. Oni imaju ispovjedaonicu i propovjedaonicu, a to su meki, opasni zapovjedni centri. Osobno nemam protiv vjere ništa, sve dok je ona u okvirima zakona i svoga euharistijskog i etičkog poslanja. Kod nas to nije slučaj. Njihovo miješanje u politički život više je pravilo, nego izuzetak.
-Hrvatska čuva začelje EU s Bugarskom. Je li ovo nezapamćeno slavlje zbog nogometnog uspjeha, koje je trajalo danima, zapravo bijeg od loše hrvatske stvarnosti?
Da ! Upravo tako, kao što ste pitali. Užas za budućnost !
