U Šibeniku, trg je u Šibeniku. A povod je bio “Gala koncert – 20 godina Dalmatinske šansone Šibenik” u Lisinskom, 9. studenog.
Predstavljanje “Gala koncerta” u povodu 20. rođendana festivala Dalmatinska šansona Šibenik, koji će biti održan u Lisinskom (četvrtak, 9. studenog.), pretvorio se u prvorazredni kulturno-politički događaj. Ovo “prvorazredno”, zapravo, treba uzeti s povećom dozom opreza, jer je izrečeno iz šibensko-novinarske perspektive, budući da je kupališna sezona gotova i ništa se posebno ne događa, pa nam je presica na kojoj se pojavi gradonačelnik Bandić kao nekakav događaj.
I bilo je zabavno, čak i ako zanemarimo bogatu ponudu pršuta, lososa, fritula i rakijice. Na predstavljanje koncerta u Lisinskom, Milan Bandić dolazio je iz smjera Dalmatinčevog spomenika okružen brojnom svitom. – Vidi ga, k’o da Tito stiže – bio je spontani komentar jednog kolege, kojemu nećemo navesti ime da mu se odmah ne prišiju jugonostalgične etikete, a znamo da se šalio.
Gradonačelnik Zagreba došao je s pročelnicima, savjetnicima i PR-službom, a sa sobom je doveo i četiri, pet lokalnih zagrebačkih novinara, što televizijskih, što radijskih.
– Ja ću opet biti malo poseban. S obzirom da je Dražen Siriščević prevalija 340 kilometara, bilo bi red da on kao domaćin koncerta u Lisinskom kaže par riči. On se ipak u to bolje razumi nego ja – rekao je Bandić kad je na njega došao red, svima dajući do znanja da je pripremio i poneku rič na ikavici.
Dražen Siriščević, ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, pristojan i uljuđen kakav već jest, sasuo je svu silu divljenja prema gradu u kojemu se našao.
– Mi se u Zagrebu volimo hvaliti s dvoranom Lisinski, palačom glazbe, koja dogodine slavi 45 godina postojanja. Međutim, evo sad kad dođem na ovaj trg, gledam ovu katedralu, 45 godina Lisinskog se čini tako malim i sitnim u odnosu na ovu povijest i baštinu. Tako da je meni čast da ćemo moći u Lisinskom ugostiti ovaj program i proslaviti 20 godina Šansone – poručio je Siriščević ljubiteljima šansone i onima koji će to tek postati, prepustivši zatim ri(je)č svom gradonačelniku.
– Želim se zahvaliti, kao prvi čovjek naše metropole, svim Šibenčanima koji stoluju u Zagrebu, a ima ih skoro ko u Šibeniku, ako ne i više. Zahvaljujem im što grade naš glavni grad, jer grad Zagreb grade najbolji sinovi i ćeri Hrvatske, ma odakle došli. Znači zahvala Šibeniku i Buriću, koji funkcioniraju bez obzira što je veliki broj Šibenčana u Zagrebu. Eto, hvala što su oni, ko i ja, privremeno 40, 50 ili 70 godina u Zagrebu – rekao je u uvodu Bandić, na što mu je šibenski kolega Burić replicirao: – Ja ću nastojati da ih bude što manje.
– Drugo zadovoljstvo dijelim – nastavit će Bandić – i zato što imamo presicu ovdje na Trgu Republike Hrvatske, a grad Zagreb se nedavno pridružio tome, sad i on ima Trg Republike Hrvatske, pa eto ni u tome ne zaostajemo puno za Šibenikom.
Najvažnije je tek slijedilo: – I treće najvažnije – a ovo je za Dnevnik – sad sam s kolegom Burićem komentira, kad san sija ovde i gledam ovu ljepotu, i onda se sjetim da imamo najljepšu zemlju na svitu. Šibenik je jedan od najljepših gradova na svitu sa svojom patinom, memorijom starom, tradicijom i tako dalje. Samo da nam je tri stvari više, koliko bi nam bilo bolje: da smo malo bolji ljudi, da smo malo više normalniji ljudi i da smo malo bolje organizirani i uredniji, mi bismo bili Švicarska za deset godina. Bože, Bože, zašto nam to ne usadiš u glavu, da budemo malo bolji ljudi – zavapio je, dok je iza katedrale sv. Jakova upravo svoj poj započela klapa koja tu ima stalnu gažu, kojom oduševljava turiste i izaziva noćne more zaposlenicima obližnjeg Muzeja grada Šibenika.
Možda nas baš ovaj gala koncert Šansone sve skupa učini boljima. Možda i neće, ali radi se o velikoj časti, čini se:
– Ja sam počašćen da je kolega Burić došao sa svojim suradnicima, tražeći da Grad Zagreb bude pokrovitelj ovog koncerta 9. studenog u našem hramu glazbe, kod našeg Dražena u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Lisinski kad je skladao, kao jedan od naših najvećih majstora, i Veco Holjevac kad je gradio dvoranu, zamišljali su da tamo budu najljepše stvari koje se mogu dogodit – reka(o) je Bandić, sugerirajući valjda da je slavljenički koncert Dalmatinske šansone upravo jedan od tih “najljepših stvari”.
– Nema grada na svitu, nek se ne naljute Splićani, Zadrani i moji purgeri, koji ima toliko dobrih pivača kojima je Bog podario sluh. Vice Vukov je bio moj veliki prijatelj, sad sam ga se sjetio. To ti Bog da ili ne da. Bit će to fešta nad svim feštama. Hvala svima i idemo ovo što prije odradit do kraja, pa da još malo udahnemo ovog lipog šibenskog zraka i da idemo dalje, idemo delat.
Bandićev šibenski kolega Željko Burić na brzinu je opisao kako se ideja realizirala: – Ova priča je počela uz kavu u Republici Bono (kafanska enklava usred Šibenika, o njoj nekom drugom prilikom; op.a.), pa je prešla Poljanu, došlo do gradske uprave, a onda je došla i do Zagreba. A tamo su pregovori trajali četiri i pol sekunde. Zato nije ni čudo da Zagreb gazi koracima kolikim gazi, jer se odluke očito donose vrlo brzo i kvalitetno.
Direktori festivala Branko Viljac i Dušan Šarac najavili su da u Lisinski, 9. studenog, među ostalima, stižu: Đani Stipaničev, Klapa Maslina, Bagatin, Šime Bubica, Klapa Cambi, Helena Bastić, Nera Gojanović Kljajić i ansambl Bonaca, Ivana Kovač, Ivo Pattiera, Meri Cetinić, Đani Maršan, Tedi Spalato, Marko Škugor i Neno Belan.
Ulaznice po cijenama od 80, 100 i 120 kuna se mogu kupiti na ulaznice.hr te na blagajni KD Lisinski, u CD Shopu Croatia Recordsa u Zagrebu te u agenciji Kompas Zagreb d.d. Šibenik.
Svi ste pozvani. Barem je tako rečeno.