Marko Perković Thompson održat će koncert uoči obilježavanja godišnjice vojno-redarstvene operacija Oluja na stadionu posrnulog nogometnog kluba Šibenik koji je zbog reosnivanja morao promijeniti čak i ime. A desetak dana prije koncerta, Šibenik već ima problema s Thompsonom! Zapravo s organizatorima koncerta koji su započeli s pripremama za novo „događanja naroda”, uz ostalo, tako što su prostor Spomen-parka na Šubićevcu u kojem su 1942. fašisti, pribijene uz betonske stupove, strijeljali Radu Končara i 25 njegovih sudrugova antifašista, Šibenčana i Dalmatinaca koji su pružali otpor okupatoru, „posudili” za postavljanje dvadesetak kemijskih WC-a ( TOI TOI ). Šibenski gradonačelnik za TRIS izrijekom kaže da je prije bilo kakvih medijskih objava o tom bizarnom slučaju, na prvu neslužbenu informaciju reagirao i izdao nalog za hitnim uklanjanjem WC-a iz prostora Spomen-parka. Uvjeren je da je posrijedi nesmotrenost, nespretnost i neznanje, jer ti ljudi, kaže, očito pojma nemaju tko je bio Rade Končar. No, je li stvar u pukom neznanju ili besramnoj provokaciji kojom se tenzije dižu i prije samog koncerta?
Šibenski gradonačelnik Željko Burić za TRIS izrijekom kaže : “Organizatori Thompsonovog koncerta nas nisu ni tražili, ni obavijestili o postavljanju kemijskih WC-a u Spomen-parku Končaru i antifašistima na Šubićevcu. To se nikako nije smjelo dogoditi, prije svega zato jer u ugovoru koji su potpisali s Gradom, odnosno pročelnikom Tihom Paškovom, definirana je lokacija za ToiToi toalete unutar stadiona. Kako i zašto su postavljeni, makar i privremeno, u Spomen-parku ne znam, ali čim sam dobio neslužbeni informaciju o tome”, tvrdi Burić, “i prije medijskih objava, naložio sam da se odmah uklone. U trenutku kad je objavljen članak u Slobodnoj Dalmaciji, WC-i su uklanjani. Mislim da se to dogodilo iz čiste nesmotrenosti, nespretnosti neznanja” kaže Burić, no priznanje da možda ipak samo benevolentno pokušava naći neko benigno objašnjenje za takav nerazuman postupak. Jer, tvrdi, „ti ljudi ne znaju tko je Rade Končar, a to nije njihova greška nego odgovornost roditelja”. No, dodaje, za neke elementarne stvari neznanje nije opravdanje. “Zna se tko su bili fašisti i nacisti, što su bili koncentracijski logori, tko su bili kolaboracionisti, oko toga ne može biti dvojbi. Uostalom, ja sam kao gradonačelnik zaslužan za obnovu Spomen-parka na Šubićevcu kao i za Spomne-kosturnicu”, poručuje šibenski gradonačelnik u čijem mandatu je Šibenik dobio i, u Hrvatskoj jedan od rijetkih, Muzej pobjede.
Da, Šibenik je to! Ni Split, ni Zadar, ni Sinj, ni Imotski…ovo je grad koji je ipak, bolje od većine drugih znao odolijevati destrukciji vlastite prošlosti pa i kada je postala masovan trend. Na Šubićevcu su, uz Radu Končara, sekretara CK KPH i jednog od glavnih organizatora partizanskog pokreta u Hrvatskoj, toga 22. svibnja 1942. nakonn zvjerskog mučenja, strijeljani i splitski i šibenski pripadnici pokreta otpora, antifašisti koji su samo žudjeli za slobodom. Njihovi potomci i danas žive, kako u Splitu, tako i u ovom gradu i svake godine na godišnjicu njihova strijeljana dolaze se pokloniti uspomeni na njih, odati im počast i podno izrešetanih betonskih stupova položiti cvijeće. Kakvi to ljudi, neovisno o njihovim ( današnjim ) ideološkim opredjeljenjima, mogu i pomisliti uz to krvavo stratište, mahom dalmatinske mladosti, postaviti kemijske WC-e?!
Možda samo oni bez pameti, kućnog odgoja, elementarnog obrazovanja i čovječnosti. Poput notornog Steve Culeja, nekadašnje HDZ-ove braniteljske perjanice koja je dospjela čak i do mjesta saborskog zastupnika. Taj isti Culej, „cvijet HDZ-ova hrvatstva”, na vijest o 22 TUI-ja u Spomen -parku na šibenskom Šubićevcu, ispred stupova na kojima su mučki ubijeni Končar i skupina dalmatinskih antifašista, prije njihova uklanjanja, na društvenim mrežama reagira izlijevanjem vlastitog toksičnog punjenja: „Al bi ih za***li kako i zaslužuju.”
Jesu li se u njegovoj matičnoj stranci posramili takvog člana, svoje bivše uzdanice, svoga bivšeg zastupnika ( 8. saziva Sabora )? Vjerojatno nisu, jer takvih poput Culeja puna je stranka Plenkovićevih „zajedničara”, samo neki pragmatično prikrivaju svoju pravu narav, a drugi je niti žele, niti mogu kontrolirati.
Naposljetku, sve ovo se događa zbog koncerta Marka Perkovića Thompsona u Šibeniku, dan uoči obilježavanja Oluje. Kao neka vrsta predigre za kninska događanja, podizanje atmosfere, što bi se reklo. No, kome treba takva atmosfera , što je u njoj pozitivno i na koji način ona pomaže ozdravljanju ovog društva?
Thonmpson, koji se na svakom svom koncertu, poput samozvanog propovjednika poziva na „zajedništvo, ljubav, obitelj, vjeru u Boga”, a svoje štovatelje poziva na poniznost, nije se oglasio u povodu ovog bizarnog incidenta, ili da kažemo jasno- provokacije, jer, kako tvrdi gradonačelnik Burić, organizatori su posebno upozoreni da se s posebnom pažnjom odnose prema Spomen parku strijeljanih od kojeg stadion i koncertnu pozornicu Thompsona, dijeli tek zid. No, oni su ga glatko preskočili i sanitarnu logistiku prebacili, makar i samo privremeno, na streljanu na kojoj su skončali Končar i 25 antifašista. Ako su upozoreni na nužan pijetet i osjetljivost prema tom prostoru, što ovaj incident može biti do li provokacija?
Zar tako Thompson svjedoči ljubav, privrženost Bogu i čovjeku, šuteći o podvali njegovog organizacijskog tima koji postavlja kemijske zahode uz izrešetane stupove smrti kako bi ih Thompsonovi fanovi i ini, kad im prigusti, zapišavali.
Ne poštuju ni mrtve ni žive. To nije duh kršćanstva, ponajmanje vjera u Boga, ljubav prema čovjeku i domovini?
Strijeljanje Rade Končara i drugova 22. svibnja 1942. (Foto: Wikipedija)
