Ima tu nešto… / Kradu nam djecu!

 Piše: Renato Baretić

Ilustracija: Mario JurjevićTito je klince oblačio u pionire, što je bila debilana svoje vrste, ali ovi ih (za betlehemsku štafetu!) oblače u ozbiljne uniforme, uče ih da su manjinci i invalidi krivi za njihove neuspjehe, da je grijeh ubiti embrij, ali nije 12-godišnju curicu u pidžami!

Je li Isus Krist propovijedao “Živimo kao da će sto godina biti mir, ali spremajmo se kao da će sutra izbiti rat!”? Ima li čega takvog u Luke, Mateja, Marka i Ivana, ili barem u nekom apokrifnom evanđelju? Nigdje ni spomena, dame i gospodo, ničega takvog. Sasvim logično, jer te se sintagme skoro pune dvije tisuće godina kasnije sjetio tek – Josip Broz Tito. Ni manje ni više, nego Antikrist glavom, barem po sudu ovih koji nam kroje svakodnevicu, ovih koji Tita ne mogu “vidit ni u štampu”, ali mu epigonski jadno kradu trikove i fore, nadograđujući ih u mjeri u kojoj se ni on sam nikad nije usudio.

Od vrtića, preko čokoladica i PISA testova do-Filozofskog

Ne znam koliko ste pratili i koliko vam se uopće o tome dalo razmišljati, ali u zadnjih dvadesetak dana ti gnomi, gremlini, grinčevi i ina zastrašujuća stvorenja okomili su se svom silinom na našu djecu. Taman u vrijeme svetog Nikole, svete Luce i malog Isusa, taman dakle u vrijeme darivanja našeg potomstva, oni su se uhvatili gristi i bosti upravo najmlađe među nama. Prvo su poginule branitelje (njih najprije, tek potom sve nas, i žive i mrtve!) uvrijedili postavljanjem spomen-ploče s ustaškim pozdravom na jasenovačkom – dječjem vrtiću! Pa to proglasili odveć delikatnim pitanjem, za rješavanje kojeg valja osnovati barem dva državna povjerenstva. Onda je uslijedila ona bijedna sabotaža s dubrovačkim čokoladicama i pripadajućim sličicama te posljedičnom ispričnicom. Potom je klincima (malo većima, ali ipak još debelo maloljetnima) ispod žita uvaljena priča o tome kako su za njihov neuspjeh na PISA-testiranju zapravo krivi njihovi vršnjaci s posebnim potrebama i/ili manjinskom nacionalnošću. Kampanja za ukidanje prava na pobačaj vinula se u stratosferne visine odurnoga kiča i prijesnog laganja, nimalo pritom ne hajući za traumatični učinak koji bi njihovi jumbo-plakati i jeftilen-spotovi mogli imati na onu već, božemeprosti, rođenu djecu. Nikad kažnjeno ubojstvo 12-godišnje Aleksandre Zec na najjavnijem se (ma na državnom, da se ne muljamo više s tom “javnošću” HRT-a) mediju proglašava “medijski predimenzioniranim”. Hrvatska je ušla u unaprijed izgubljeni klinč s Europom i SAD-om zbog – školskih udžbenika u Srbiji… I za sve to vrijeme, onima najdozrelijima među djecom u Hrvata sustavno se i nasilnički, uz osiguranje najspremnijih policajaca, na najjadnije šibicarske načine priječi da spriječe klerikalizaciju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, humanističke jezgre i matice cijelog sveučilišta.

Betlehemsko svjetlo i “maskirke za djecu”

Najsvježiji je primjer (barem zasad, jer ovo pišem prekjučer, a tko zna što se sve dogodilo do danas!) ovo nakaradno dočekivanje Betlehemskog svjetla u Karlovcu: umjesto u izviđačkim (pardon, hrvatski se kaže “skautskim”) odorama – jer tom se adventskom aktivnošću na eurozapadu, iz nerazjašnjenih razloga, bave upravo izviđači! – dva su mala Karlovčanina, cirka 12-godišnjaci, plamičak upaljen u betlehemskoj špiljici-štalici, navodnome mjestu Kristova rođenja, u svome gradu štafetno preuzeli u maskirnom borbenom kompletu uniforme Hrvatske vojske! Sve ko pravo, samo mali brojevi, divota jedna za vidjeti! Samo su im puške i ranci falili. Lokalnom loli, eto, palo na pamet da baš tako, odorom za sudjelovanje u ratu, dodatno prisnaži svehrvatsku odanost Isusovu naslijeđu, nadasve mirotočivosti, milosrđu i praštanju!

Ljudi, hej, pa kradu nam djecu! Hoće ih za svoje vojnike i punjače riznica, podobrazovane i dubinski impregnirane njihovom parazitskom ideologijom, zloslutnom ambicijom da ih – barem njih, kad im već nije uspjelo s nama – pretvore u zombije bez trunčice volje, sumnje i znatiželje! Naša su tijela, poglavito ženska, sve više njihova. Naša su rodilišta sve više njihova, baš kao i vrtići. Škole su odavna osvojili, sad grabe parkove i igrališta, reklamne panoe i televizijske PP-minute, pultove u Dnevniku na javnoj televiziji… Tito je klince oblačio u pionire, što je bila debilana svoje vrste, ali ovi ih (za betlehemsku štafetu!) oblače u ozbiljne uniforme, uče ih da su manjinci i invalidi krivi za njihove neuspjehe, da je grijeh ubiti embrij, ali nije 12-godišnju curicu u pidžami!

A mi, što radimo? Stavljamo, evo, po internetu smajliće sa suzicom za djecu Alepa, a ne vidimo što nam se događa pred nosom. Mirni smo jer znamo – bit će sve dobro, stavljat će netko jednog dana iste takve smajliće sa suzicom i za našu djecu, i njihovu. Što nam više od toga u životu treba?