Povod novom obračunu predsjednika Repubike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića je odlazak hrvatskih vojnika na vojni mimohod u Pariz. Ali, razlog sukoba je uvijek isti- imamo predsjednika države čije su ovlasti u stvarnosti vrlo fluidne i podliježu slobodnoj interpretaciji Vlade, odnosno premijera Plenkovića. Upravo o tome se radi i u najnovijem slučaju u kojem Milanović izrijekom poručuje da vojska neće ići u Francusku unatoč pozivu, smatrajući da je to njegova odluka kao vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Plenković, pak, tvrdi da u ceremonijalnim i protokolarnim situacijama odlučuje ministar obrane Ivan Anušić a ne Milanović koji Hrvatsku sramoti, te prijeti načelniku Glavnog stožera OSRH Tihomiru Kundidu da će, ako ne pošalje vojnike u Pariz, izgubiti njegovo povjerenje i u tom slučaju očekuje njegovu ostavku.
Plenkovićeve prijetnje
Danas je na Pantovčaku predsjednik Zoran Milanović sazvao izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj je nadugo i naširoko komentirao Plenkovićeve, kako je kazao – prijeteće poruke, i ukupnu nastalu situaciju.
Na početku obraćanja je konstatirao da u zadnje vrijeme manje javno istupa iz osobnih i političkih razloga jer želi da se glavna politička debata vodi između onih koji sudjeluju izravno na parlamentarnim izborima. Ali, ima nekih situacija, rekao je, kada mora govoriti. A jedna od njih je i ova situacija.
Plenkovićeve izjave nazvao je prijetećim, pa na neki način i nasilnim.
-Krenut ću od toga što se događalo jučer, da bismo shvatili dokle je stvar otišla. Ovdje se više ne radi samo o manifestaciji u Parizu, koja je promocija jedne političko-vojne koncepcije u kojoj Hrvatska ne sudjeluje. To jasno stoji i u pismu predsjednika Macrona od 7. svibnja, gdje se točno govori koja je intencija tog skupa i što on promovira: koaliciju voljnih. NATO-a nema nigdje– počeo je Milanović.
– Od tada do prekjučer Plenković nije imao potrebu sa mnom, kao vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske, izabranim izravno od građana velikom većinom i s jasnim mandatom, o tome prozboriti ni riječ. Nego me vjerojatno htio utjerati u neki lijevak jer vidi sebe, projicira se na nekom mjestu, u nekoj formi, u nekom formatu. To mogu i prihvatiti, politički me to ne zanima, ali ovdje se radi o reputaciji Hrvatske vojske, o osnovnom reciprocitetu, o opasnosti određenih inicijativa i izjava koje slušamo od vodećih vojnika zapadne Europe, što govori o slabosti političara koji su njihovi šefovi- nastavio je i potom se vratio na glavnu temu pressice.
-Već smo vidjeli, otkako sam šest i pol godina predsjednik, da je vlast, tada preko prethodnog ministra Banožića, uz perfidnu, ali jasnu podršku Plenkovića, koji je šutio i držao se sa strane, prijetila Robertu Hranju. Hranj mu se tada obratio javnim pismom zbog strateškog zlostavljanja.
Vidjeli smo i kako je brigadir umirovljen na vrlo podmukao i prljav način, nakon što mu je isteklo postavljenje. Samo ga je potjerao u mirovinu i učinio sve da čovjek ne bude raspoređen. Osobna osveta.
Jučer popodne načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid, koji inače u Slunju, u prašini i na plus 40, priprema završnu vježbu Hrvatske vojske na koju sutra idem, dobio je poruku i pozive od nekih ljudi iz Ministarstva obrane, tako to funkcionira, da se izvoli pojaviti u Vladi danas u 8:30.
Kad sam bio premijer, a i sada kad sam predsjednik, s osobom tog ranga, tog statusa i te važnosti u vojsci uvijek sam komunicirao izravno. Posebno kad su u pitanju delikatne stvari. Ne preko tajnice, tajnika, od tajnice od strine, nego izravno- naveo je vidno revoltirani Milanović.
Prijetili su Hranju, a sada prijete i Kundidu
Kazao je da se načelnik Glavnog stožera čuo s njim te su oba zaključila da se radi o izravnom zadiranju u sustav zapovijedanja jer ga premijer poziva na razgovor, tko zna u kojem formatu. On sam, kaže, okružen sa sedam- osam ljudi, o najdelikatnijem pitanju vojske, a to su subordinacija i jednočelništvo. Vojska funkcionira po principu subordinacije i, još važnije, jednočelništva. To znači da u danoj situaciji konačnu odluku može donositi samo jedna osoba. To je vrhovni zapovjednik kada se radi, naglašavam, o raspolaganju Oružanim snagama– ponovio je već rečeno Milanović.
Na ministru je, veli, da se bavi materijalno-tehničkim stvarima, logistikom, i u to mu se ne miješa, dok god ne odluči da nešto ne može tako kako se pokušava i nameće. Koji bi, inače, bio smisao vrhovnog zapovjednika, pita se.
-Nakon toga, načelnika, koji ima posla, počela je zvati osobna tajnica premijera, kao da joj duguje nekadašnjih sto maraka. Pet puta ga je zvala i na kraju je rekao da ne može doći te da sam ja, predsjednik, poručio da je to problem koji premijer mora raspraviti sa mnom.
Može biti prisutan i načelnik, ali nikako se o tome ne može razgovarati bez mene. Ne dolazi u obzir. To je pitanje jednočelništva i subordinacije– podvlači predsjednik Republike.
Načelnika stožera zvao je i Frka Petešić, kako veli Milanović – francuski državljanin, osoba za sve i ništa Andreja Plenkovića koja nema veze sa sustavom zapovijedanja i u tom sustavu ne predstavlja baš ništa. Premijera Zakon o obrani, čl. 70. nigdje ne spominje u zapovijedanju vojskom, spominje ministra, ali uz jasna ograničenja.
Međutim, ne prijeti samo premijer načelniku Glavnog stožera, čini to, tvrdi Milanović, i Frka Petešić kad mu kaže da će ga, ako se danas u 8:30 ne pojavi na pranju na koje će doći pola kartela i pola HDZ-a, smijeniti, što je potpuno nemoguće, i umiroviti!
– Umiroviti načelnika na dužnosti? To je nemoguće. Načelnika na dužnosti ne može se umiroviti na taj način – naglašava Milanović i dodaje:
– Ali kao što znamo, time se prije nekoliko godina prijetilo Hranju, koji je također imenovan na tu dužnost na četiri godine. Dok mandat ne završi, ne može se ništa. Time je prijetio Banožić, naš poznati ponavljač trećeg razreda srednje škole, učenik u privredi, uz podršku Plenkovića.
To je propalo. Ništa se nije dogodilo.
Međutim, ovdje imamo čovjeka koji je na dužnosti, kojeg sam imenovao prije četiri mjeseca, koji nema 60 godina života i koji će po završetku ove dužnosti ići u mirovinu. Ali neće se šutjeti. I neće se rušiti sustav jednočelništva u vojsci– odlučno poručuje.
-Vlada drži sve poluge vlasti i mnoge od njih zlorabi. Upravlja milijardama novca. I baš se Frka-Petešić, koji je izravno uključen u pregovore, našao pozvati Kundida i prijetiti mu.
Osim što je to nemoguće po zakonu, mogu zamisliti situaciju u kojoj kartel odluči ne isplaćivati plaću, da ga natjeraju na nekakvu nesmotrenu odluku. To je razaranje sustava, upravo onako kako Plenković već šest i pol godina radi u diplomaciji i svodi je na otpremnu službu– kazao je.
Podrivanje vojne i obrambene moći države
Milanović smatra da je to narušavanje obrambene moći zemlje, jer nema jasnog zapovijedanja u tom trenutku. Čini se sve, kaže da s položaja potjeraju osobu čiji je posao donositi odluke i zapovijedi, i provoditi one koje dobije od vrhovnog zapovjendika. U najvećem broju slučajev aprovodi odluke ministra obrane i u to se predsjednik, kako tvrdi, ne upliće. Ali ministar nije vrhovni zapovjednik i kada je u pitanju upravljanje Hrvatskom vojskom može biti samo jedan, ističe.
Pozvao se i na članak 345. Kaznenog zakona koji govori o podrivanju vojne i obrambene moći države, a o tome je, kaže, ovdje riječ. Pa neka paze što rade!
-Tko uništi, učini neupotrebljivim ili omogući da prijeđu u neprijateljske ruke obrambena postrojenja, objekti, položaji, naoružanje ili druga vojna obrambena sredstva, ili preda trupe neprijatelju, to nas ovdje ne zanima, ili na drugi način omete ili dovede u opasnost vojne i obrambene mjere i moć Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora od tri do 15 godina.
To je to. Takva vrsta prijetnji, s mogućim ishodom uništavanja čovjeka, kazneno je djelo- konstatira.
–U Ustavu i zakonu stoji da je predsjednik vrhovni zapovjednik i nitko drugi– ponovio je- premijer se i ne spominje, a posebno ne konzistorij i praonica u kojoj sa šest svojih suradnika maltretira i u biti iznuđuje odluku od načelnika Glavnog stožera.
U vrijeme mandata ministra Krstičevića, a to je tendencija HDZ-a cijelo vrijeme, bilo je određenog prčkanja po Zakonu o obrani. Ja sam tada bio privatna osoba.
U tom Zakonu o obrani stoji da predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik predstavlja Hrvatsku vojsku u zemlji i inozemstvu. Što tu nije jasno? I još je vrhovni zapovjednik. Dakle, koje su tu ovlasti ministra? Trivijalne ili manje trivijalne, do onog trenutka dok se predsjednik ne odluči uključiti.
Puštaš igru da se razvija kao arbitar. Ako postoji dilema, imaš VAR sobu i sve vidiš. I to se upravo sada dogodilo. Tu više ministra nema jer je, po principu jednočelništva, za odluku nadležna jedna osoba- još jednom će Milanović te dodaje:
-Kako HDZ ima tendenciju sve grabiti, otimati i prisvajati, dogodilo se 2018. godine da je u izmjene Zakona o obrani ubačena dosta mutna formulacija. To je bilo zajedno s odredbama o izlasku Hrvatske vojske na granice u slučaju potrebe potpore policiji, s čime je bila suglasna predsjednica Grabar-Kitarović.
U tadašnji članak 69. ubačena je formulacija koja govori o nekakvom ministrovu pravu da raspolaže vojskom u protokolarne i ceremonijalne svrhe ili do razine voda i do određene razine troškova.
Hoćemo li to tumačiti kao isključenje predsjednika iz zapovjednog lanca u običnim okolnostima? Ja to vidim isključivo kao pokušaj operiranja predsjednika, odnosno kao trivijalnu odredbu koja funkcionira u realnom svijetu dok se ne pojavi iznimka.
Iznimka se pojavila.
Moja poruka je: tu sam, možemo razgovarati
Ovo je predstavljanje Hrvatske vojske u Parizu na vrlo visokoj razini, s vrlo visokim i značajnim političkim porukama i posljedicama. O tome će odlučivati vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, a to sam ja, voljom hrvatskih građana.
Ono malo što Vlada nije dobila Ustavom i zakonima, ili što nije prigrabila, otela i izvukla, sada bi htjela uzeti- zaključuje Milanović.
Ne krije ogorčenost prijetnjama „prvoj osobi u uniformi”, načelniku glavnog stožera, ratnom veteranu, zapovjendiku bojne u Drugoj gardijskoj, osloboditelju Petrinje, zajedno s Petrom Stipetićem, čovjeku koji živi za taj posao kao rijetko tko i koji nakon ovog posla idu u mirovinu. Pa ne može ga svaka kabadahija iznuđivati i ucjenjivati jer on više nema karijeru. Karijera je završena.
I umjesto da u miru posao odradi do kraja, postavit će se pitanje tko će nakon njega uopće htjeti prihvatiti taj posao, a to neće biti ako i kad kartel odluči.
Vidjeli smo što su napravili Hranju, iznimno vrijednom, radnom, intelektualno poštenom i nekonfliktnom čovjeku. Vidjeli smo što su napravili jednom manje-više nepoznatom brigadiru ovdje u Počasno-zaštitnoj bojni. To je predsjednička garda. Kako ga je ponavljač na prijevaru najurio u mirovinu.
Ja se tome nisam mogao suprotstaviti tehnički i instrumentalno. Nizu mjera koje vidim da se događaju ne mogu se uvijek suprotstaviti. Ali nekim stvarima ne samo da mogu i hoću nego baš želim. I tako će to biti – poručuje.
Spomenuo je i da je poziv francuskog predsjednika stigao prije dva mjeseca, ali od premijera ni riječi ni pisma, ni razglednice ni potrebe za bilo kakvim razgovorom.
-Pozivaju se, u tom očaju da prokrče Plenkoviću put do te nesretne bine i te nesretne koncepcije koalicije voljnih, na nekakve odluke Kotromanovića iz 2013. godine.
Pa to bi i sada bila odluka ministra da se ja nisam usprotivio i rekao: ne može. To upravo dokazuje ono što govorim.
Godine 2013. ušli smo u Europsku uniju. Bile su potpuno drukčije okolnosti, bili smo specijalni gost, bilo je mirno stanje i ideja nam se dopala. Posebno se dopala tadašnjem vrhovnom zapovjedniku Ivi Josipoviću, mom kolegi i prijatelju, i on je otišao.
Što nije jasno?
Danas imamo situaciju u kojoj vrhovni zapovjednik koristi svoju dužnost vrhovnog zapovjednika i predstavnika Hrvatske vojske u zemlji i inozemstvu. Što nije jasno? Zašto se o tome nije razgovaralo? Zašto se prijeti?
„Radiš na prijevaru, iza leđa. Haračiš po državi kako god hoćeš, uhićuju ti državne inspektore koji pljačkaju stotine tisuća eura, koji su visoki stranački dužnosnici, a drugima držiš lekcije.
Moja poruka je: tu sam, možemo razgovarati.
Ovo je ozbiljna tema i vrlo je jasna onome tko je želi razumjeti. Neću se ponašati kao aktualni američki predsjednik. Znate što je FAFO? Fuck around, find out. Dakle, ako želiš saznati, samo mi dođi.
Francuska nas je ignorirala
Ovo je tehnički napad na položaj, poziciju, dužnost i osobni integritet načelnika Glavnog stožera, ali prije svega jasno je da je usmjeren na mene.
Ovdje se želi ugušiti i satrti svaki oblik intelektualnog i djelatnog otpora jednoumlju i jednovlasti hrvatskog Aleksandra Vučića. Ništa drugo.
Pritom je Aleksandar Vučić, znamo s kim imamo posla, autentični politički lider, takav kakav jest, i autentični kreator onoga što je stvorio. To baš nije dobro. Plenković nije ništa od toga. On je običan birokrat koji, zahvaljujući okolnostima, vlada, kupuje i manipulira.
Dakle, ovo je situacija u kojoj sam odlučio reći: ljudi, to tako ne može. Francuska nas je ignorirala. To je nekorektno ponašanje. Prodali su istu, ali napredniju robu našim susjedima koji su navodno moskovski saveznici. Kakvo je to savezništvo? Kakav je to strateški partner?
Ja sutra idem na Slunj. Govorim četvrti put zašto: zato što će ondje, od svih naših strateških saveznika, biti i naši prijatelji s Kosova, više kao promatrači. To se mnogima ne sviđa, ali mi im nećemo okrenuti leđa.
Ali tko će ondje biti? Ondje će biti 173. američka padobranska brigada iz Aviana. To je vojska. Ovo drugo ne postoji i ne radimo s njima.
Jedina stvarna suradnja koju imamo, neovisno o političkom trenutku i nekim razmiricama i nerazumijevanjima, jest hrvatsko-američka suradnja. Ovo drugo je naprosto komercijalni trik.
I kad mi netko kaže da su preletjeli iznad našeg vojnog salona na Jarunu, pa to treba vjerovati na riječ. Možda i jesu. To je tretman koji Hrvatska ima.
Pa evo, možemo i mi preletjeti iznad Champs-Élyséesa kad smo već kupili avione. Ali doći, pokazati zastavu, pokazati respekt prema državi, poslati dva vojnika, kao što su Amerikanci poslali dva pripadnika Nacionalne garde? Jok. To je valjda ispod časti. Ili je zastava kod šnajderice ili na kemijskom čišćenju. Mi bismo im našli zastavu.
O tome se moglo razgovarati, ali ne iza leđa- rekao je predsjednik Republike Zoran Milanović odlučno odbijajući optužbe da je Hrvatsku posvađao sa SAD-om.
-Plenković i njegova kvazidiplomacija tu igraju vrlo perfidnu ulogu. Jesu li moje kritike manijakalnih ubojica u Gazi i cionističke vlasti antiamerička politika? Možda je to. Ali gospodin premijer duguje nam objašnjenje.
Što sam ja to radio protiv hrvatskih interesa?
Kao čovjek evoluiram i neću dopustiti da nam blijedi birokrati nameću crno-bijele istine i da nas postrojavaju.
Neću dopustiti ni da se u ovoj zemlji uopće pojavi teza: ti si protiv Europske unije.
Što je Europska unija? Za mene je to trgovinska unija. Dobra, povoljna, premda je pitanje koliko je na kraju povoljna za naš razvoj s obzirom na to što smo sve dali, a što zauzvrat dobivamo.
Ali bez stalnog razgovora, uz zadržavanje elementarne lojalnosti, koju nikada nisam dovodio u pitanje niti kompromitirao, nema života. Nema života ovoj maloj naciji, koja je ponosna, kao što je svaka druga nacija ponosna, koja sebe vidi na svoj način, koja je tu gdje jest i koja će ostati ovdje gdje jest, ali koja se neće dati uvući u luđačke vratolomije nekih ljudi.
–Vojska mora gledati u jednog zapovjednika, pa makar on bio u krivu. A tako mi Boga, u pravu sam – poručio je predsjednik Milanović.
