Izložba:
“Kako živi narod-izvještaj o pasivnosti”

Foto:MSU

Što se promijenilo u posljednjih 80 godina u mijeni socijalizma i kapitalizma. Kako je živio narod 30-tih godina prošlog stoljeća, a kako živi danas?

Od toga je krenula umjetnica Kristina Leko, docentica na Universität der Künste Berlin gdje predaje umjetnost u javnom prostoru i participacijsku umjetnost. Točnije krenula je od knjige ekonomista Rudolfa Bićanića “Kako živi narod – Život u pasivnim krajevima”  koja je objavljena daleke 1936.  godine. S odmakom od 80 godina Leko obilazi ista mjesta iz spomenute knjige i u razgovoru sa “posve običnim obiteljima”, baš kao i Bićanić, bilježi životne prilike i okolnosti s naglaskom na rad i ekonomiju, odnosno na aktualne društvene i ekonomske probleme u povijesnoj perspektivi.  Putuje istim pasivnim krajevima:  od Livna, preko zapadne Hercegovine, Like, Dalmatinske zagore, zaleđa i otoka.

“Svi su ti krajevi oduvijek bili pasivni, pradomovina iseljenika, gastarbajtera, rekla je na konferenciji za novinare Kristina Leko, koja izložbom, koja se otvara večeras u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, predstavlja rezultate svojeg četverogodišnjeg istraživanja.

Materijalno smo bogatiji no odnosi moći i struktura društva su se vrlo malo ili gotovo ništa promijenili u odnosu na vrijeme kada je Bićanić pisao kritičke tekstove o ekonomiji, govorio negativno o uvoznim lobijima i neorganiziranom tržištu, zaključuje Leko.

“Puno je ovdje podudarnosti, no kao što je tvrdio i Bićanić ljudi sami znaju u čemu je problem i što ih muči te što moraju promijeniti da bi živjeli dobro iako ih društvo u tome često sprječava”, kaže Leko.

Leko napominje kako se kod većine intervjua, koje je radila među obiteljima, već u prvih deset minuta pojavila teza o tome da je netko bio prevaren, a pokazalo se i kako u društvu već jako dugo postoji velika tolerancija na kriminal, kao i na opstrukciju socijalnih, ekonomskih i prirodnih resursa.

“Riječ je o postkolonijalnom mentalitetu, nesposobnosti da se nešto promijeni”, kaže Leko te dodaje kako su promjene u odnosu na prije osamdeset godina vidljive samo u materijalnom smislu, ljudi imaju kuće i automobile, ali ne i moć.

Foto:MSU

Postav izložbe kao imaginarno selo

Izvještaj sa svojih putovanja umjetnica je u prostoru za povremene izložbe MSU-a prikazala uz pomoć osam tlocrta kuća koji su organizirani tako da je muzejski prostor pretvoren u imaginarno selo.

Svaka od izložbenih cjelina (kuća) predstavlja jednu lokalnu mikroekonomsku zajednicu, a život izabranih obitelji i zajednica predstavlja se putem dokumenata, video dokumenata, zvučne arhive, namještaja i osobnih predmeta sudionika.

Svaka cjelina donosi dva video rada, jedan o svakodnevnom životu obitelji, odnosno zajednice ili udruge, dok u drugom ljudi govore o sebi i ekonomskoj situaciji.

Kroz svjedočanstva protagonista, koje je umjetnica zamolila da analiziraju ekonomsku situaciju u svom kraju i predlože kako bi se ona mogla poboljšati s obzirom na neiskorištene gospodarske, prirodne i ljudske potencijale, a slijedeći misao Rudolfa Bićanića koji je bio uvjeren da ljudi najbolje sami znaju što treba poduzeti kako bi njihovoj zajednici bilo bolje, pokušava se uputiti i na izlazak iz  pasivnosti kao opće prisutne pojave.

“Izložba se bavi ekonomijom i stanjem u hrvatskom društvu danas, ali progovara i o našoj društvenoj odgovornosti i težnji da se stvari promijene”, kaže kustosica izložbe Jasna Jakšić.

Izložba kao oružje političke emancipacije

Izložbu prati i posebno osmišljen edukativno-performativni program u okviru kojega će oko 5 000 mladih imati priliku aktivno sudjelovati u razgovorima i raspravama u svrhu razvijanja vlastite vizije boljeg društva i stvaranja zdravijih društveno-ekonomskih odnosa. Uz umjetnicu, taj program osmišljavaju kazališna redateljica Anica Tomić i filozofkinja Ankica Čakardić.

Primarna publika su srednjoškolci, ističe autorica, mladi na pragu punoljetnosti s kojima se želi diskutirati o pitanjima koja su proizašla iz istraživanja, kao primjerice rad na crno, obustavljene mirovine, školovanje, financijska kriza… i vidjeti koliko su upoznati s tim temama odnosno koliko se mladi mogu i žele postaviti prema tim problemima.

Za kraj najave ove proaktivne i poučne izložbe posuđujemo rečenicu autorice  Kristine Leko iz intervjua za Novosti: To nije izložba koja hoće kukati, nego ona koja govori kako se aktivno postaviti.

Izložba će u MSU biti postavljena do 21. listopada, a želja je da, s ciljem interakcije i diskusija, bude postavljena i u drugim prostorima kako bi se vidjelo hoće li kroz interakciju s publikom istaknuti nešto pozitivno i donijeti moguća rješenja.