Nakon cjelogodišnje bure oko vladinog koncesioniranja istražnih polja u Jadranu radi potecijalne eksploatacije nafte, što je, prema najavama ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka Hrvatskoj jamčilo perspektivu “male Norveške”, ako i nije pao u vodu, taj je nesuđeni “posao stoljeća” makar pao u drugi plan. U srpnju prošle godina Agencija za ugljikovodike izvijestila je javnost da će veliki projekt istraživanja nafte i plina u Jadranu, koji je navodno bio vrijedan bar četiri milijarde kuna, biti odgođen radi potrebe za dodatnim konzultacijama ( ?!) . Potpisivanje ugovora s pet odabranih naftnih kompanija ( Marathon Oil, OMV, ENI, Medoilgas i INA-MOL) , za bušenja na deset istražnih polja, nije se do danas dogodilo, što je “pokret otpora” ( ekološke udruge i udruge civilnog društva) tom voluntaristički pripremljenom poslu, doživio kao pravu satisfakciju. Ali se zato, mimo znanja hrvatske javnosti, događaju neke druge, naprosto neshvatljive stvari, a na koje Agencija za ugljikovodike ima svoje, sasvim jednostavno objašnjenje… O čemu se, dakle, radi?
Slučajno ili ne, dobili smo odluku Vlade Federacije BiH, sa 89. sjednice, održane 28. studenoga 2013. godine, a koja kod svakog dobronamjernog građanina Hrvatske mora izazvati nedoumice i zabrinutost. Riječ je o Odluci o proglašenju ugovora o koncesiji za istraživanje i eksploataciju nafte i plina od strateškog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine. Odluka sadrži i dvije karte kao i tabelu s koordinatama prelomnih točaka blokova za istraživanje i eksploataciju nafte i plina. Ako pažljivo spojite točke navedenih koordinata, lako možete vidjeti da koncesionirani blokovi ulaze duboko u teritorij Hrvatske kako na moru ( dubrovačko područje), tako i na kopnu ( Udbina).
Istražni blokovi Federacije BiH u hrvatskom teritoriju?!
Odluka ima samo četiri točke, a potpisao je premijer Nermin Nikšić. Za njezinu realizaciju zaduženo je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, Federalno ministarstvo prostornog uređenja i Federalni zavod za geologiju.
U točki 3. Odluke stoji: Blokovi za istraživanje i eksploataciju nafte i plina na prostoru Federacije BiH, koji su predmet Ugovora o koncesiji od strateškog interesa za Federaciju BiH, ucrtani su na karti ( slika 1. i 2. ove odluke) i određeni koordinatama prelomnih točaka (tabela 1. ove odluke) kako slijedi: Slunj, Bihać, Bosanska Krupa, Prijedor, Drvar, Ključ, Knin, Glamoč , Bugojno, Sinj, Livno, Prozor, Imotski, Mostar, Kalinovik, Ploče, Metković, Ston, Dubrovnik. Oblik i granica blokova prikazana je na karti.
U Odluci se pozivaju na blokove, umjesto na istražna područja. Grafički dio Odluke ( pozivaju se na stare jugoslavenske karte rađene u razdoblju 1960.- 1970. ), možda i jest korektan, ali ako se tekstualni dio, odnosno koordinate prelomnih točaka, prenese na kartu ( pogotovo noviju i precizniju, npr. američku iz 2004.) , postaje itekako razvidno da tzv. istražni blokovi Federacije BiH duboko ulaze i na kopnu i na moru u teritorij Hrvatske. Štoviše, radi se o nespornom hrvatskom području, pa ostaje doista nejasno zbog čega Vlada RH nije reagirala na to.
Naši susjedi svojim istražnim područjima zadiru u hrvatski teritorij upravo tamo gdje je pouzdano da ima nafte, ( zapadna Hercegovina, sjeverna Dalmacija i Lika) sljedeći koncesiju koju je na tom području do Drugog svjetskog rata imao Shell, velika naftna kompanija koja je koncesijski ugovor na ovom području sklopila još s Kraljevinom Jugoslavijom. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata koncesije su im oduzete i svi dotadašnji koncesijski ugovori raskinuti. Shell je i danas prisutan u BiH, dok su od koncesija na hrvatska istražna polja odustali…
Nakon Drugog svjetskog rata dobili smo društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju ( zakon iz 1977.), INA postaje društveno poduzeće, a Republički komitet za privredu dobija u ingerenciju dodjelu koncesija. Kasnije će u pretvorbi i privatizaciji prirodna i rudna bogatstva postati vlasništvo RH, što je definirano i Ustavom, a Ina će biti privatizirana, ali će i dalje zadržati koncesije dobivene u socijalizmu, iako su one objektivno bile državne i dodjeljivale su se na neograničeni rok. Tek promjenom Zakona o rudarstvu 2013. koncesije se ograničavaju na maksimalno 50 godina, ali se taj rok računa od 2013., a ne od kada su po Ustavu postale državne. Ta se promjena nije dosljedno provela jer to nije odgovaralo INI koja je u međuvremenu postala privatna kompanija a njezini menadžeri bili su tijesno povezani s političkim nomenklaturama.
Ali, baš da susjedne države bez zazora i bez ikakvih konzekvenci, bez reagiranja Vlade ili Ministarstva vanjskih poslova, makar neke diplomatske note, nesmetano ulaze svojim koncesijama u državni tertorij RH, to je ipak previše. Zbog čega je izostala bilo kakva reakcija?
Zbog neriješenih graničnih pitanja s Crnom Gorom odustali OMV i Marathon Oil
Potkraj srpnja prošle godine zbog spora oko Prevlake, odnosno neriješenih graničnih pitanja između Hrvatske i Crne Gore, iz posla s hrvatskom naftom povlače se OMV i Marathon Oil . Problem se aktivirao, kako je tada objašnjavao i sam ministar Vrdoljak, nakon eskalacije arbitražnog spora između Slovenije i Hrvatske. Marathon Oil i OMV imali su dozvole za čak sedam istražnih područja , pa je hrvatska Vlada najavila žurno rješavanje problema s Crnom Gorom, dok one s BiH nije ni “prepoznala”.
– Crna Gora je naš prijatelj, konstantno smo u kontaktu i radimo zajednički na projektu. Vrlo brzo ćemo potpisati memorandum o istraživanju ugljikovodika, a do faze eksploatacije riješit ćemo pitanje granice- brzo je obećao ministar ne bi li moćne naftaše vratio ” u igru”. Zbog čega Vlada nije bila tako ekspeditivna i operativna kad je riječ o potencijalnom sporu s Federacijom BiH? Na to pitanje zatražili smo odgovor od nadležnih ministarstava ali i od Ureda predsjednice. Odgovor smo dobili, nakon gotovo mjesec dana, samo od Agencije za ugljikovodike. Njihova službenica za informiranje Željka Rukavina, uz napomenu da Agencija nije nadležno tijelo za tumačenje geoloških karata drugih zemalja, ipak pokušava razjasniti naše dvojbe.
– Za bolje razumijevanje potrebno je u obzir uzeti i Odluku o utvrđivanju blokova za istraživanje i eksploataciju nafte i plina na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine V broj 1341/2013 od 19. studenog 2013. godine (izvor: http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2013/odluke/677.html). Uvidom u predmetnu Odluku proizlazi da blokovi za istraživanje i eksploataciju (koje i vi spominjete u svom mailu) imaju oblik kako ga obuhvaća osnovna geološka karta Bosne i Hercegovine. Ono što je ključno – navodi se u očitovanju Agencije – jest razlikovanje osnovne geološke karte od područja koncesijskog ugovora.
Karta koju navodite ne predstavlja područje koje će biti predmetom (budućeg) koncesijskog ugovora, koji će se (i ako) zaključivati temeljem gore navedene Odluke, već isključivo područje od geološkog značenja (osnovne geološke informacije). Blokovi i koordinate koji spominjete su točke zahvata/pregleda osnovne geološke karte Bosne i Hercegovine i ne predstavljaju područja koncesijskog ugovora (točka 2. Odluke :„….Granice blokova predstavljene su sa granicom Republike Hrvatske, granicom sa entitetom Republika Srpska i granicom Brčko Distrikta“).
Dakle, iako sukladno osnovnoj geološkoj karti Bosne i Hercegovine koordinate točaka blokova ulaze u teritorij Republike Hrvatske, one će se izuzeti iz istraživanja i eksploatacije jer je Odlukom jasno navedeno da je stvarna granica blokova zapravo granica Republike Hrvatske (a isto je vidljivo i na karti – slika 1.), te ti dijelovi blokova neće biti predmetom eventualnih budućih koncesijskih ugovora Federacije Bosne i Hercegovine- uvjeravaju nas i umiruju iz Agencije za ugljikovodike.
Istodobno, upućuju nas da je sve” gore navedeno zapravo i sadržano u Odluci o proglašenju ugovora o koncesiji za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa od strateškog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine (slika 1.) gdje je po nama jasno vidljivo da su blokovi smješteni unutar granica Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno da koordinate točaka koje se nalaze van teritorija Federacije Bosne i Hercegovine služe isključivo za konstrukciju blokova za istraživanje i eksploataciju (slika 2.).”
No, nama, za razliku od njih, to i nije tako jasno ni vidljivo…
Koncesijski ugovori su već potpisani…
Za lakše razumijevanje iz Agencije su nam ljubazno proslijedili link na Hrvatski geološki institut gdje se nalazi i osnovna geološka karta Republike Hrvatske koja je rađena po istom principu kao i osnovna geološka karta Bosne i Hercegovine http://www.hgi-cgs.hr/osnovna-geoloska-karta.htm . Nismo sasvim razumjeli poantu…
Što misliti o takvoj interpretaciji Odluke kojom se proglašavaju već potpisani ugovori o koncesiji za istraživanje nafte i plina koji je, kako u nazivu Odluke i stoji, od strateškog interesa Federacije BiH?
Toliko benevolentnosti ne pokazuje nijedna država na svijetu kad je riječ o mogućem ugrožavanju, bilo koje vrste, njezina teritorijalnog suvereniteta i prirodnog bogatstva koje po Ustavu pripada građanima RH. Sjećate li se tvrtke Spectrum koja je 2013. provodila ultrazvučna snimanja jadranskog podmorja, i u znak velikodušnosti i “pažnje” od svojih hrvatskih domaćina dobila besplatno strateške energetske podatke o dotad provedenim INA-nim istraživanjima ? Na tu je nevjerojatnu okolnost upozoravala, uz ostale, i Mirela Holy, bivša čelnica Oraha koja je od Vlade, kao saborska zastupnica, zatražila i preslik ugovora sa Spectrumom, ali ga nikad nije dobila, uz vladino obrazloženje da za to nema odobrenje te strane kompanije (!?)
Kad je Spectrum provodio slična snimanja u Norveškoj, njihov rad konstantno su nadgledali Rusi kako se ne bi dogodilo da tvrtka uđe na njihov teritorij. Svi naši susjedi, osobito Talijani, budno motre što se događa s istraživanjima nafte u Jadranu. I mada se zasad nisu formalno žalili Europskoj komiisji zbog jadranskih bušotina, izrazili su svoju zabrinutost mogućim štetnim posljedicama na okoliš, o čemu je prošlog ljeta posvjedočio i europski povjerenik za okoliš, pomorstvo i ribarstvo Karmenua Velle. Službena Italija, dakle, u stanju je stalne pripravnosti, dok su se hrvatske i talijanske nevladine udruge ujedinile u otporu tomu projektu visokog rizika i zajedničkom peticijom zatražile poništavanje već dodijeljenih dozvola za istraživanje i eksploataciju nafte u Jadranu.
Je li moguće da samo oficijelna Hrvatska ima tako ležeran odnos spram svoga nacionalnog bogatstva, svoga suvereniteta i svojih gospodarskih interesa koji bušotinama u Jadranu ili istražnim koncesijama koje dodjeljuju naši BiH susjedi, ozbiljno dolaze u pitanje? Zar ne strahujemo makar zbog turizma koji je s čak 17 posto zastupljen u hrvatskom BDP-u?
Oglas
