Koje i kakve su naše pobjede i tko su okupatori Hrvatske, imali smo prilike vidjeti ove godine. Naime, uoči obilježavanja Oluje hrvatska javnost saznala je da ilegalni otpad odložen u Gospiću trajno truje tlo, vode i, što je posebno važno, ugrožava zdravlje i život ljudi. Hrvatska je vojnom operacijom Oluja oslobodila okupirana područja, a potom je mirnom reintegracijom uspostavljen puni suverenitet nad cjelokupnim teritorijem. U ratu smo znali tko nam je neprijatelj u vojnom smislu, a nakon otkrića zločina prema prirodi i ljudima u Lici saznali smo što smo i tko smo u političkom smislu i tko nam je pravi neprijatelj. Najveći neprijatelj hrvatskog naroda je njegova politička volja – ona je prijetvorna, autodestruktivna i izdajnička. Samo takva volja može birati lopove i trovače iz HDZ-a.
Politički neprijatelji stvoreni iz naše volje
Vojnog neprijatelja može se poraziti na bojištu, on je, u ovom našem slučaju, i trajno poražen. Taj neprijatelj pripada prošlosti, završetkom Domovinskog rata više nemamo vojne neprijatelje, ali imamo političke neprijatelje stvorene iz naše volje. Nakon rata smo sami sebi objavili neprijateljstvo, a Domovinski rat služi kao paravan iza kojeg se skrivaju neprijatelji koji nas pljačkaju, truju, ubijaju, raseljavaju i tako nam uzimaju unutarnji suverenitet. Domovinskim ratom je sve oslobođeno i svi su slobodni. Završetkom rata dokidaju se neprijateljstva. Znamo tko je pobijedio u prošlosti, baš kao što znamo tko je u prošlosti poražen. Domovinski rat je rat koji govori u prošlosti. U sadašnjosti su svi slobodni, a u slobodi nema poraženih. Paradoks mira je da se slobodom Srba u Hrvatskoj mjeri koliko su Hrvati slobodni i koliko je Hrvatska slobodna. Jačanjem pljačke, izdaje, korupcije i trovanja, jačat će neprijateljstvo prema Srbima.
Podržavam pravo svakog naroda, pa tako i hrvatskog, da preuveličava vojne pobjede. Stvoren je mit da je Olujom poražen nadmoćan neprijatelj, a istina je da gotovo nikakav oružani otpor nije ni pružen, a i tamošnje stanovništvo je organizirano napustilo okupirani teritorij. No, svemu tome usprkos, imamo pravo predimenzionirati pobjedu, istina pobjednika je uvijek takva – predimenzionirana i mitologizirana. Istina pobjednika sadrži sjećanje na traumu i nemoć, na početak rata kada je sve bilo protiv napadnutog. Pobjeda u ratu nikada se ne odnosi na završnu bitku, ona sadrži sve ono što je rat bio. Pobjedom u Domovinskom ratu nije se pobijedila samo raštimana i nemoćna vojska tzv. RSK iz 1995. god., nego moćna vojska koja je započela agresiju na RH, ta vojska je znana kao JNA, odnosno ono što je od nje ostalo. Zato je pobjeda i povijesna i mitska. Taj povijesni i mitski dio, ta povijesna i mitska istina iz 1995. god., ako uistinu jesmo pobjednici, ne smije se mijenjati. Spoj pobjedničke istine i pobjedničkog mita iz 1995. god. se ne mijenja. Pobjednici to ne čine, ali to čine lopovi, pljačkaši i trovači svog naroda.
Koliko mi držimo do istine, a samim time i do stradalih u ratu, pokazuje i to da nam je istina o Domovinskom ratu svake godine drugačija, kao i da se neprestano povećava broj sudionika toga rata. Oni se i dalje tendenciozno nazivaju braniteljima, a ne veteranima. Veterani su stvarno sudjelovali u ratu, oni su u ratu pobijedili, a zadatak branitelja u našoj sadašnjosti je da brane političke okupatore iz HDZ-a. Veterani su, dakle, zaslužni za vojnu pobjedu – još uvijek znamo tko je i kada tu pobjedu izvojevao (premda sve manje, danas se čini sve da HOS bude zaslužan za pobjedu i slobodu) dok branitelji u sadašnjosti Hrvatsku brane od slobode i zakona – oni su zaduženi za poraze. Veterani su pobjednici iz prošlosti, branitelji su u službi političkih okupatora – oni njima služe. Veterani simboliziraju pobjedu nad okupatorom, a branitelji brane političke okupatore, trovače, lopove i ubojice.
Branitelji okupacije, trovanja i izdaje
Branitelji političke pljačke, okupacije, prodaje zemlje, trovanja i izdaje svakim danom su sve brojniji, ali i oni će, kao i svi okupatori i izdajice, jednog dana biti poraženi. I ta pobjeda će, kao i sve pobjede nad onima koji nas usmrćuju, omalovažavaju, pljačkaju i trovanjem obogaljuju nastupiti prekasno – mnogi životi će do tada biti ugašeni, mnogi će biti protjerani, mnogi će završiti zatvoreni u nemoć otrovanog i smrti prepuštenog tijela, mnoga područja nećemo moći integrirati jer će biti trajno predana otrovu. Gospić je otkrio tko su naši neprijatelji, koja politička vojska nas napada, truje i usmrćuje – ta vojska se zove HDZ, general te vojske je Andrej Plenković, a tzv. branitelji su korisni idioti koji služe političkim okupatorima. I ne, ne zanima me za koga su glasali Ličani, ne zanima me ni za koga će glasati. Kolaboracionista je bilo u svakom ratu, ima ih i u ovom ratu u kojem su nas politički neprijatelji, nastali iz naše političke volje, počeli trovati i trajno nam oduzimati zemlju.
Neprijatelji iz Domovinskog rata su se borili za zemlju za koju su smatrali da njima pripada. Možemo reći da su oni tu zemlju voljeli, Hrvate i Republiku Hrvatsku nisu voljeli. Ovi sadašnji, domoljubni neprijatelji navodno vole Republiku Hrvatsku, ali mrze hrvatsku zemlju, oni tu hrvatsku zemlju truju i tako taj otrovani prostor pretvaraju u trajno okupiran i nedostupan teritorij. Ovi sadašnji neprijatelji su daleko opasniji i zloćudniji – oni su trovanjem trajno okupirali teritorij, tamošnji narod su osudili na bolest, umiranje i smrt, a najgore od svega je što su taj narod ponizili i pretvorili ga u lojalno roblje koje ponosno služi svome okupatoru i toga okupatora slavi kao pobjednika i osloboditelja.
Ljudi su u osnovi jadni, oni vole svoje trovače i ubojice, oni im rađaju djecu kako bi ta djeca ili umirala od ruku trovača ili, ako prežive, tim trovačima služila – pogotovo u vojnoj uniformi. Zadatak onih koji vide istinu je da trovače privedu pravdi i da, pokušaju, ma koliko se to činilo uzaludno, otrovano političko roblje prevesti iz stanja korisnih idiota u stanje zauzetih, slobodnih i dostojanstvenih građana. Nesloboda ubija, truje i okupira. Otrovana, okupirana i neslobodna Lika vapi za slobodom! Oslobodimo Liku od domoljubnih okupatora i trovača!
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
