Svjetske korporacije za bušenje zemlje, crpljenje nafte te njezinu preradu i prodaju fosilnih goriva imaju neutažive apetite i ništa im nije ‘sveto’. To su pokazale posljednjih desetljeća bezbroj puta u svim dijelovima svijeta i nema tog krajolika kojeg neće trajno uništiti, tla i voda koje neće zagaditi, stanovništva kojem neće trajno narušiti kvalitetu života i zdravlje, te nema tih biljaka i životinja koje neće potamaniti radi megalomanskih profita. Djevičanske doline, rijeke, šume, jezera, džugle, ledenjaci, planine, morske obale… sve to im ne znači ništa, kao ni životi ljudi i drugih bića koji se zateknu na putu njihovih gramzivih planova.
Sve to čine beskrupulozno i dalje u uvjetima kada se glavnina svjetskog stanovništva uslijed drastičnih promjena klime, uzrokovanih najvećim dijelom eksploatacijom foslinih goriva, prži na previsokim temperaturama, požari bijesne posvuda, a ljudi, životinje i polja žeđaju i umiru zbog suše.
Nakon što su se prije neokoliko godina okomili na hrvatsku obalu Jadrana, gdje su u svojim zastrašujućim zamislima imali namjeru naftu bušiti i crpjeti na više od 90 posto hrvatskog teritorijalnog mora i kopna, nastavljau svoj općesamoubilački rušilački pohod i uz obale Albanije, Grčke i drugih mediteranskih zemalja. Podsjetimo, u toj namjeri pretvaranja Hrvatske u naftno polje objeručke su im veleizdajnički pomogle hrvatske vlade, dodijelivši im koncesije i na kopnu i na moru.
U državama sa savjesnijim narodom i pravednim pravosuđem bi oni koji su dali takve dozvole duge godine proveli u zatvorima zbog izdaje nacionalnih interesa, no ovdje su neki od njih i dalje na najvišim vladajućim i sličnim pozicijama. Srećom, od megalomanskog bušenja se odustalo: naišlo se na golemo protivljenje savjesne Hrvatske, ali će prije biti da su odustali zbog toga jer nisu bili zadovoljni količininama nafte na hrvatskom području.
Ljudi se protiv naftnih kompanija i novih bušotina bore svim snagama kako znaju i mogu. Evo sada primjera iz Grčke, s Jonskog mora, nedaleko od Hrvatske. Tamo je otpor planovima naftnih kompanija da nove platforme za bušenje postave nedaleko od grčkog otoka Othonoi, najzapadnijeg grčkog kopna, smještenog u Otrantskim vratima između Jadranskog i Jonskog mora, između Italije, Albanije i Grčke.
-Prapovijesni lovci suočavaju se s planiranim bušenjem na moru u Jonskom moru – nazvana je instalacija na divotnoj plaži ili privremena umjetnička intervencija površine 500 četvornih metara koja je nastala na Othonoiju, najzapadnijem naseljenom grčkom otoku, nasuprot naftaškom ‘Bloku 2’ u sjeverozapadnom Jonskom moru.
-Privremena land art instalacija površine 500 četvornih metara pod nazivom Lov nastala je na plaži Aspri Ammos na grčkom otoku Othonoi, najzapadnijoj naseljenoj točki zemlje. Rad, koji je stvorio umjetnik The Krank tijekom rezidencije Space52 & Kalogerou 1844 u Ionian Labu, prikazuje dva pretpovijesna lovca koji se suočavaju sa siluetom naftne platforme na moru. Instalacija se nalazi otprilike 10 kilometara od Bloka 2 u sjevernom Jonskom moru, gdje se planira bušenje ugljikovodika na moru. Umjesto predstavljanja ovog odnosa u galeriji, rad je smješten unutar stvarnog krajolika suočenog s mogućom industrijskom transformacijom, omogućujući samom mjestu da postane dio umjetničkog djela. –pojašnjava se.
Kako kaže umjetnik Krank, oslanjajući se na vizualni jezik pretpovijesnih špiljskih slika, lov povezuje najranije oblike preživljavanja čovječanstva sa suvremenim iskorištavanjem resursa.
– Privremena intervencija ostala je na plaži samo radi dokumentacije, ne ostavljajući trajne promjene na lokaciji, a istovremeno pozivajući javnost na promišljanje o odnosu između krajolika, energije i kolektivnog pamćenja. Većina projekata istraživanja na moru doživljava se kroz karte, tehničke dokumente i vladine objave. Lov pristupa istoj geografiji drugačije. Umjesto dokumentiranja krajolika nakon što se promijeni, instalacija uvodi privremenu vizualnu intervenciju dok ta budućnost ostaje neizvjesna. Postavljanjem pretpovijesnih lovaca nasuprot obrisa platforme na moru, rad stvara izravan vizualni odnos između dubokog povijesnog vremena i moguće industrijske budućnosti. Posjetitelji se susreću s krajolikom prije nego što se dogodila bilo kakva fizička transformacija, omogućujući samom mjestu da postane dio razgovora. – rekli su o ovom Krankovom radu.
Unače, Krank je grčki vizualni umjetnik sa sjedištem u Ateni čija se praksa fokusira na velike instalacije specifične za lokaciju, land art i javne intervencije. Njegov rad istražuje odnos između krajolika, kolektivnog pamćenja i suvremenih društvenih i ekoloških problema, često transformirajući stvarne lokacije u prostore za javni dijalog.
No kakav je dijalog moguć s naftnim kompanijama? Praksa je pokazakla – uglavnom nikakav. Uvažavaju samo dijalog koji uključuje snažan otpor lokalnih zajednica prema njihovim poslovnim zamislima, ili čak niti to.
Možda će ioak Krankova kratkotrajna instalacija na lijepoj grčkoj plaži nekoga od glavešina u grčkoj vladi ili upravi naftaša ipak natjerati da malo promisle o posljedicama zlodjela koja planiraju.
Inače, iz kuta aktualnog ‘modernog i suvremenog’ čovjeka i čovječanstva, prizor dvojice ‘divljaka’ s kopljima koji jurišaju na golemo čelično monstruozno postrojenje može podsjetiti na Don Qujiotea i njegov obračun s vjetrenjačama, te će se neko narugati takvim i sličnim uzaludnim naporima u borbi protiv moćnijih.
Druge će, naprotiv, podsjetiti kako je borba golorukih i hrabrih uvijek mijenjala povijest, poražavala okupatore i diktatore kroz otužnu ljudsku povijest, te uz određena odricanja i žrtve, uvijek donosila određeni boljitak.
Zaključno, neke će ovaj Krankov prizor potaći da zaključe kako su lovci s kopljima daleko napredniji i pitomiji pripadnici ljudske vrste nego su to današnji koji su – istinski divljaci. Divljaci nisu lovci koji su lovili da podmire svoje osnovne potrebe za hranom, već su to suvremeni aktualni ljudi, a koji su zbog svoje tragične jagme za bogaćenjem usput uništili glavninu ovog nekada lijepog mjesta za život, a to isto spremaju i prekrasnoj plaži na otoku Othonoi.
Osim ako netko od domorodaca ne uzme – koplje u ruke.
Foto: The Krank
