Lika je suočena s pravom ekološkom katastrofom, i to ne od danas kada se o toj tragičnoj činjenici oglasio predsjednik Republike Zoran Milanović, kojega je nota bene, dan ranije javno pozvala na institucionalnu intervenciju saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, nego, kako papagajski, uporno ponavljamo, već duže od godinu i pol dana. A oni koji su odgovorni da Ličani danas dišu na škrge i strahuju za svoju djecu i unuke zbog zagađenog tla i voda, sve su znali i podlo, zločinački šutjeli o tome. Zbog „judinih škuda” kojima je plaćena njihova šutnja i svaka njihova izdana dozvola na temelju koje je otrovno uvozno smeće par godina kamionima stizalo preko hrvatske granice s tisućama tona tuđeg otpada kako bi trovalo naše ljude u Lici. Svi oni koji su sudjelovali u tom zločinu dobro su znali što čine, i da u Hrvatskoj nema odlagališta za opasni otpad, i da ga nezakonito uvoze, i da čine zločin prema ljudima i okolišu s dugoročnim katastrofalnim posljedicama, ali ih nije bilo briga…
Predstavnici vrijedne građanske inicijative koja se bori za opstanak, sadašnjost i budućnost Gospića i okolica (foto TRIS/G. Šimac)
Birokrat Plenković nema empatije za Ličane
Ni sada se ne brinu zbog ugroženih Ličana, brine ih samo kako će se oni sami iz ovog zločina nekažnjeno izvući i zadržati svoje pozicije. Plenković brblja o zakonskoj proceduri koju deset godina njegov establishment besramno krši, a baš sada kada su tisuće ljudi životno ugroženi ne želi sanaciju ilegalnog otpada u Gospiću provesti po hitnom postupku, izravnim ugovaranjem nego inzistira na javnim nabavama ma koliko one trajale. Zamislite, zato što ne želi da ga sutra prozivaju zbog pogodovanja ovoj ili onoj tvrtki oni isti, veli, koji sada inzistiraju na hitnosti!? Hrvatski premijer je jedan bešćutni, tvrdokorni birokrat koji čak i u situaciji strašne ekološke katastrofe misli samo na sebe i opstojnost svoje vlade. Ako u ovom narodu ima još i zrno pameti i ponosa ova će vlada uskoro biti bivša!
Mjesecima se jedna mala, lokalna građanska inicijativa „Gospić je naš dom” ustrajno bori s administrativnim vjetrenjačama, ljudima bez časti i humanosti, karijeristima i korumpiranim gadovima koji vjeruju samo u novac, kako bi javno osvijestila problem s kojim je Lika suočena i ostavljena da se s njim sama nosi. Samo zahvaljujući njima koji nisu odustajali i kad se činilo da je ta bitka u državi potpunog nereda unaprijed izgubljena, javnost je itekako senzibilizirana za katastrofu koju žive a koju država ignorira i minimizira. Upravo ta inicijativa zaslužna je što se cijela oporba digla na noge kako bi probudila uspavanu Plenkovićevu administraciju i napokon saslušala što imaju reći Gospićani koji traže odgovore od nadležnih institucija, prozivaju ih i požuruju da napokon nešto poduzmu kako bi se toksični otpad uklonio iz Like. Nije li žalosno da institucije šute, ignoriraju apele Inicijative „Gospić je naš dom”, „smiruju” ih iznuđenim sastankom s potpredsjednikom Vlade Bačićem i nekompetentnom ministricom Vučković, kojoj je do očuvanja okoliša koliko do lanjskog snijega, i hine slabovidnost i nagluhost pred strašnim ekocidom kao da ih se sve to i ne tiče?!
Zakoni ne mogu biti iznad prava građana!
Znamo zašto su vladini pajaci godinu i pol šutjeli o svemu i zašto nisu ništa poduzimali da se nezakonito odlagalište sanira. Zato što su, ako ne izravno odgovorni, a ono svakako suučesnici u zločinu. Znamo zašto i Plenković, s ovlastima najodgovornije osobe u državi, baja o zakonskoj proceduri do koje nije držao kada se besramno kralo u ministarstvima, državnim poduzećima, javnim ustanovama i institucijama, koji je svoje pulene kada bi posrnuli samo premještao s jedne dužnosti na drugu, koji je osobno instalirao bivšeg šefa zagrebačkog HDZ-a Andriju Mikulića za glavnog državnog inspektora i nikad se nije ogradio od njega, nikad narodu ispričao zbog katastrofalne pogreške koju je tim izborom napravio kao i brojnim drugim promašenim odabirom ključnih kadrova u državnim poslovima. Jedino što je Plenkoviću važno jest njegovo održanje na vlasti, i on će se za nju grčevito držati ma kolike štetne posljedice to ovom narodu prouzročilo. Bilo bi naivno misliti da Plenković nije svjestan nesposobnosti i krimogenosti ljudi s kojima se okružio, njihove kapacitiranosti samo za lopovluk i osobno bogaćenja na račun javnog novca i javnih dužnosti. Ali, svoje promašaje nikad neće priznati jer bi time potvrdio vlastitu faličnost, pa nastavlja upravljati kompozicijom koja sumanuto ovu državu vodi u propast.
Može li ijedan zakon imati smisla ako je na štetu građana radi zaštite čijih se prava i interesa donosi? Što znači inzistiranje na zakonskoj proceduri u situaciji kada Lika umire, kada je pretvorena u europsko smetlište opasnog otpada kojeg se druge članice EU-a rješavaju i za to plaćaju velik novac hrvatskim tzv. poduzetnicima bez časti i morala? Ništa nije vrijednije od ljudskog života, a zakoni koji tome stoje na putu i koje premijer Plenković postavlja iznad zdravlja ljudi i okoliša zapravo su protunarodni zakoni. Kome oni služe? Zakoni ne mogu biti iznad interesa građana, njihovih građanskih i ljudskih prava. Prema tome, nema opravdanja za blokiranje sanacije nezakonitih ličkih odlagališta otrovnog otpada, pogotovo ne zbog birokratskih razloga. Svakom razumnom jasno je da otpad iz silosa PPK Velebit u Gospiću kao i onaj koji je podlo zatrpan zemljom, mora biti uklonjen odmah. Trebao je biti uklonjen odavno, ali ako nije, više ne smije biti ni dana čekanja. Svaki novi dan rizik je za bar jednog novooboljelog Gospićana. Dokazano je da je otrov već prodro u podzemne vode, što se još treba dogoditi da se sa sanacijom započne?
Ministrica okoliša, Marija Vučković, nedorasla je veličini i značaju problema koji bi trebala rješavati. Ili ga ne razumije ili ga, opet zbog istih sebičnih razloga kao i ostatak Plenkovićeve bratije, zbog ostanka na funkciji, relativizira, pa njezino ime sve više zvuči kao oksimorom uz spomen zaštite okoliša koji joj je u opisu posla, a do njega, rekosmo, ne drži koliko ni do lanjskog snijega.
“Uporna” ( oksimoronska ) ministrica Vučković
Umjesto da kod Plenkovića inzistira na hitnosti sanacije, jer vrijeme neumitno prolazi a ništa se ne čini, osim što se ljudi sustavno truju, Vučković se preko društvenih mreža obračunava s kritičarima. S gradonačelnikom Gospića Darkom Milinovićem ( koji je u ovoj katastrofi uspio dokazati samo da je izvorni HDZ-ovac, ma kako se zvala stranka s kojom izlazi na izbore! ), sa saborskim zatsupnicima Zvonimirom Troskotom ( Most ) i Dušicom Radojčić ( Možemo! ), i sve što ima uznemirenom narodu Like za reći jest da njezino Ministarstvo i dalje nastavlja tražiti mogućnosti za zbrinjavanje otpada u inozemstvu! Pritom patetično polemizira s Milinovićem o ljudskom životu ( od začeća ) koji nema cijenu, o licitiranju cijenama sanacije koja nije ni ugovorena a kamoli započela, i znakovito pokušava kritičare optužiti da sabotiraju postupke javne nabave zbog jeftinih političkih poena. ( sic! )
Dušici Radojčić predbacuje što ju je optužila za lažno umirivanje javnosti, odlučno odbacuje tvrdnje da je njezino Ministarstvo dalo dozvolu za uvoz opasnog otpada, brani se da se u vrijeme dok se otpad dovozio i krčila šuma uz državnu cestu ona bavila poljoprivredom, potporama za OPG-ove koji su ostali bez prihoda zbog prekida lanaca u krizama, izgradnjom farmi na Banovini nakon potresa, spašavanjem svinjogojaca od pošasti afričke svinjske kuge itd. I sve je svoje zadaće, veli, izvršila, pa će i ovu. Usput, cinično pita je li gotova sanacija na Jakuševcu, i što kažu mjerenja.
Nema što, ministrica je stasala u punokrvnu HDZ-ovku, kad je suočena s problemima na koje nema odgovore, ne zna što joj je činiti i izgubljena je u prijevodu i bez njega, prebacuje raspravu na druge teme, one koje se tiču Grada Zagreba, stranke Možemo!, kojima se pokušava podzemnim kontejnerima zatvoriti usta i skrenuti pažnju javnosti s ličkog ekocida. Baš jadno! Zar su zagrebački podzemni kontejneri, ma i da su potpuno promašeni, uopće usporedivi s katastrofom u Gospiću?!
Zvonimira Troskota, koji je podnio više kaznenih prijava zbog ilegalnog otpada u Lici, pa i protiv nje, proziva da govori neistinu kad je optužuje da se konzultira s ljudima koje i ne poznaje. I odmah zatim lopticu prebacuje na njegovog stranačkog kolegu Mira Bulja koji je, kaže, na odlagalište miješanog komunalnog otpada primao građevinski otpad( ?! ). Sugerira Troskotu da pita kolegu kako je to utjecalo na poslovanje sinjske Čistoće. Ali, kakve to veze ima s opasnim otpadom nezakonito deponiranim u Gospiću prije godinu i pol dana gdje stoji, unatoč visokoangažirane ministrice, i danas?
I da se ne ponavljamo, njezina aktivnost svela se na pisanje upitnika odlagalištima opasnog otpada i energanama u Europi kako bi vidjeli ima li mogućnosti da zaprime lički otpad. “Nije lako”, požalila se ministrica Vučković, „ali smo preuzeli obvezu i odgovornost za sanaciju i znamo da ćemo uspjeti ako budemo uporni”.
Je’l se to ministrica šali? O kakvoj upornosti govori? Što je to dosad u vezi sanacije opasnog otpada u Gospiću ministrica napravila? U godinu i pol dana, ej!
Zašto je Milanović dosad šutio o otpadu u Gospiću?
Predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Dušica Radojčić sazvala je za 14. kolovoza u Gospiću sjednicu Odbora zbog izvanredne situacije s nezakonitim odlagalištem u krugu PPK Velebit i utvrđene kontaminacije tla i podzemnih voda. Pozvana je i ministrica Vučković i njezina kolegica ministrica zdravstva Irena Hrstić koje će imati priliku Gospićanima izravno kazati što je dosad poduzeto da ih se zaštiti, te kad će sanacija biti provedena i koliko će to državu stajati. Glasat će se i o prijedlogu Radojčić za javno saslušanje ministrice zaštite okoliša Marije Vučković, direktora Fonda za zaštitu okoliša Luke Balena, ministrice zdravstva Irene Hrstić, zamjenika glavnog državnog inspektora Ivana Samca, župana Ličko-senjske županije Ernesta Petryja i gradonačelnika Gospića Darka Milinovića. Bit će zanimljivo vidjeti tko će se sve odazvati pozivu…
Dakle, za svih njih znamo zašto su se u ovoj katastrofi ponašali neodgovorno, indolentno, samoživo, nehumano. To je model ponašanja HDZ-a i njihovog načina upravljanja ovom zemljom, kao svojim lenom kojeg krčme kako i koliko komu od njih treba.
Ali, zašto predsjednik Republike Zoran Milanović reagira tek sada? Zar ga je trebala prozvati zastupnica Marija Selak Raspudić da bi progovorio?
“Nezakonito, štoviše kriminalno odlaganje opasnog otpada u Lici, u okolici Gospića ( za što je optužen bračni par Šincek, op.a. ), mora se početi hitno sanirati. Vlada RH se više ni dana ne može pravdati procedurom i javnim natječajima, kao što sada čini, jer je nedvojbeno ugroženo zdravlje ljudi i jer prijeti trajno zagađenje prostora. Prošlo je previše vremena od kada je otkriveno kako se javno dobro, lička zemlja, truje opasnim otpadom iz zemalja Europske unije i beskrupulozno koristi za privatne interese i zaradu, a sve to čini se događalo se uz pomoć sada rashodovanog glavnog državnog inspektora”, oglasio se na Facebooku napokon i predsjednik Milanović o temi koja doslovce trese Hrvatsku.
“Još nitko”, nastavlja, „ nije odgovarao za ovaj, evidentno je, ekocid: ni tvrtka koja je u Lici odlagala opasni europski otpad, niti državne institucije koje su morale spriječiti to, a nisu. Lika, ali i Hrvatska, moraju dobiti odgovor: zašto nitko do danas nije kažnjen zbog nezakonitog odlaganja opasnog otpada i zašto su nadležne državne institucije to šutke dopuštale? I, najvažnije, kada će početi sanacija odlagališta opasnog otpada? Sva dosadašnja opravdanja Vlade i resornih ministarstava ne mogu se više trpjeti, pozivam ih da odmah djeluju i zaštite zdravlje ljudi u Lici i budućnost ličke zemlje“, poručio je šef države.
Zašto je šutio dosad? Zašto nije koristio svoje ustavne ovlasti i inzistirao na izvanrednoj sjednici Sabora koja se trebala dogoditi davno prije. Time bi pokazao da doista, i mimo izbora, mari za ovaj narod, za ispražnjenu, zanemarenu, a sada i zatrovanu Liku, za svakog čovjeka u ovoj zemlji osuđenog na samovolju i nemar HDZ-ove vlasti. Zašto nije?
