Mirko Rašković očigledno nije profitirao „solo odlaskom“ na Pantovčak gdje je od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović tražio zaštitu. Od pritisaka. Jer je odbio dati potpis koaliciji Hrvatska raste. Iako je u SDSS-u tako dogovoreno. Nije se uspio zaštititi, nego je samo otvorio Pandorinu kutiju…
U našu je redakciju stigla cijela hrpa dokumenata iz kojih je razvidno da je pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u Šibeniku, utvrđeno kako je vodeći šibensko-kninski SDSS-ovac i nedavno izabrani saborski zastupnik Mirko Rašković u razdoblju od 1. listopada 2007. do 30. rujna 2009.primao istodobno vojnu invalidsku mirovinu od 7,3 tisuća kuna i plaću iz radnog odnosa, temeljem čega je HZMO utvrdio da je izvršena preplata mirovine u iznosu od 190.462,73 kune. Raškovića je HZMO u dva navrata pozvao (4.lipnja i 23. kolovoza 2012.) radi dogovora o povratu duga, ali se nije odazivao. Tek kada je HZMO zaprijetio u tužbenom zahtjevu naplatom duga uz zateznu kamatu od 14 posto godišnje, Rašković se nagodio i potraživanje tek nešto manje od 200 tisuća kuna – podmirio.
Invalidska mirovina radi obrane suvereniteta RH
Zanimljivo je da je Mirku Raškoviću priznata invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, „uzrok 100 posto u svezi s obranom suvereniteta RH“, počevši od 1.listopada 2007. i to u iznosu od 7.312 kuna mjesečno. Rašković je uredno primao mirovinu iako je u spornom razdoblju bio zaposlen u tvrtki Eurodaus d.d. Split s kojom je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme 2. svibnja 2006. a sporazumno raskinuo radni odnos 30. rujna 2009. Pa je za to vrijeme primao nepripadajuću invalidsku mirovinu.
Rašković se na pravomoćno rješenje žalio, a na pozive da pomiri dug nije se odazivao, pa je uslijedila tužba. U odgovoru na tužbu kninski SDSS-ovac demantira da je bio u radnom odnosu kroz sporno vrijeme za koje ga se tereti da je uzimao nepripadajuće mirovine, pa, dakle, nije primao ni plaću ili naknadu plaće, tvrdi. Istina je, priznat će, da je umirovljen 2. svibnja 2006. po čl. 6.a. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih osoba prema koeficijentu 0,8 s pravom na rad, „barem su mi u to vrijeme kazali odgovorni u MUP-u, POA Zagreb. Čak toliko daleko, kolege iz POA su mi predložile poslodavca kod kojeg sam trebao raditi“, branio se u odgovoru na tužbu Rašković, navodeći da je od 2. svibnja 2006. do 30.travnja 2008. na tekući račun kod Splitske banke u Kninu primio mjesečne obroke u jednocifrenoj brojci, a koje je smatrao nagradom. Poslije 30. travnja 2008., nije, tvrdi, primao ništa.
Problema s “tobožnjim radom” nije bilo dok nije postao dožupan (?!)
Rašković će odgovarajući na tužbu navesti i da s „tobožnjim radom“ nije bilo nikakvih problema sve dok nije izabran za dožupana, a radi čega je, ističe, s 31. prosinca 2009. mirovinu stavio u stanje mirovanja.
Općinski sud u Kninu, po sucu Mati Jeliću je naposlijetku u svibnju 2013. riješio da je tužba povučena jer se tuženi Rašković dobrovoljno obvezao podmiriti potraživanje. Trebalo je moći platiti 190 tisuća kuna…
