‘Putovima Dražena Petrovića’ mogao bi se nazvati današnji đir djece, štovatelja i gradskih čelnika po Baldekinu, koji je završio na lokaciji novog spomenika kapetanu u čast.
Kad su prije petnaestak godina uspostavljene autobusne linije između dojučer zaraćenih država, dvadesetogodišnji Beograđanin sjeo je u bus, došao do Šibenika, dotaknuo asfalt ispred kolodvora, ukrcao se u prvi idući autobus za Zagreb, pa se vratio u Beograd.
– Morao sam doći u Draženov grad, pa makar na pola sata – rekao je tada svom slučajnom suputniku, ovom novinaru, koji mu nije znao savjetovati gdje da u tih pola sata ode, osim da pokuša pokucati na vrata dvorane na Baldekinu.
Do dan danas, koliko znamo, ne postoji službena turistička ruta u slavu Dražena, iako se sad već i ima što vidjeti. Od memorijalne sobe/stana i koša u Draženovoj ulici (kojega je zadnja kiša dobrano načela), preko spomenika Kažimira Hraste, vanjskog terena za basket, dvorane, pa do Trga Dražena Petrovića na kojem su danas u bronci zablistale njegove ‘kronosice’. Ruta koju su danas, u povodu 51. obljetnice rođenja, prošla djeca iz šibenskih vrtića, suigrači, treneri, štovatelji i gradski čelnici.
Dobro, turist/Draženov obožavatelj zapeo bi već na prvoj od ovih štacija, jer bi pri pokušaju ulaska u spomen-sobu u stanu Petrovićevih na Baldekinu poljubio vrata. Kad će konačno stan, koji je muzejski uređen ima već četiri godine, otvoriti vrata, danas je bilo jedno od novinarskih pitanja Biserki Petrović. – To je mali prostor, mora se napraviti nekakav sistem posjećivanja i ulaženja. Tu odjednom možemo boraviti samo dvadesetak ljudi. Nadam se da ćemo ovoga ljeta to sve uskladiti – rekla je Draženova majka, koja je još jednom podsjetila da je Dražen imao “jedan posto talenta, a 99 posto uspjeha donio mu je uporni rad”. Što iz matematičke perspektive, velikoj većini košarkaških trudbenika ostavlja količinu talenta negdje oko nula posto, budući da se jednopostotni talent poput Dražena rađa jednom u sto godina. – Dražen je tu da nas vodi i ukazuje kako treba raditi. Uvijek davati sve od sebe, to je bio Dražen – rekla je mama Petrović. Tu se slažemo.
Oglas
Ovo je država beskonačne birokracije, predlaganja i usvajanja amandmana, izglasavanja dnevnog reda i stranačkih lobiranja i za najmanje sitnice. Gradonačelnik Željko Burić danas je, pri otkrivanju izlivenih Draženovih tenisica, najavio novu ideju za usvajanje: – Pokrenut ćemo inicijativu da na ulazu u Šibenik bude postavljena tabla s natpisom: ‘Ulazite u Draženov grad’. To je procedura koju ćemo nastojati odraditi.
Podržavamo. No, ta je tabla trebala biti zacementirana pred Njivicama i Ražinama još prije dvadesetak godina, a pred nama je još cijela jedna “procedura za odraditi”. Svaka čast Katedrali, jednom od 936 zaštićenih UNESCO-vih spomenika kulture, čija je slika danas na ulazu u grad, ipak Dražen je jedinstven, jedan od jedan, istinski brend Šibenika; živ u pričama i gotovo opipljiv po ulicama. Stoga, spomenik na Baldekinu i tenisice iza Robne kuće, gdje noga turista rijetko kroči, ne mogu biti “zaokružena priča o Draženovu rodnom gradu”, kako se danas moglo čuti na maloj svečanosti.
Danas bi, dakle, kapetan proslavio 51. rođendan. Djeca su okružila novopostavljene ‘kronosice’ na Trgu Dražena Petrovića, prvi nagon bio im je da ih pomirišu, a 6-godišnji Luka Škugor iz Dječjeg vrtića Vidici pročitao je i pjesmicu:
Dražene, igrač kao ti se samo jednom rađa
Ta tvoja volja i snaga za nas su motivacija prava
Košarka je bila život tvoj
Loptu nisi ispuštao iz ruke
Od Šibenke do NBA
Sve si ih prolazio bez po’ muke
Svi su ti se divili
Takav talent nisu nikad vidjeli
Svaki klub te htio
Nema onog tko te nije volio
Čudo si baš bio
Koliko si samo trenirao
Kako se nisi umarao
I baš ti si nas naučio
Da sport moraš voljeti
Pa se nećeš umoriti
Ponosni smo i svi te volimo
Pozdrav, kapetane!
Pa, pozdrav kapetane. Vidimo se, nakon procedure, na ulazu u grad…
Luka Škugor (6) iz Dječjeg vrtića Vidici čitao je pjesmicu Draženu (Foto: Tris/H. Pavić)
