Pet plus Hrvatska („5 + Hrvatska“ ), HDZ-ov gospodarski program, u odlikaškoj maniri fiksiran na peticu i naštancan, navodno, na impresivnih 200 stranica, nije više fikcija. Pred dvije tisuće članova okupljenih na Zagrebačkom velesajmu prezentirao ga šef stranke Tomislav Karamarko ne propuštajući naglasiti da je učenje dr. Franje Tuđmana njegova vrijednosna okosnica, kao i Domovinski rat, a na ta dva potpornja podignuta je suvremena hrvatska država. – Ojačani tom sviješću, idemo u pobjedu – poručio je Karamarko s HDZ-ova motivacijsko-prezentacijskog skupa kojim je i formalno obilježen ulazak u predizbornu kampanju. A šta nam HDZ i Karamarko obećavaju? Više ne dolinu suza, kako su to svojedobno najavljivali, nego pravu rajsku dolinu u kojoj će baš sve biti za – pet!
Do 2019., dakle u jednom mandatu HDZ-ove vlasti, BDP ća nam rasti 5 posto, nezaposlenost će biti manja 5 posto, odnosno, otvorit će se 100 tisuća novih radnih mjesta, uvest će se PDV od svega 5 posto na dječju hranu, da nam pomladak progresivno raste, mirovine će porasti najmanje za 5 posto, za pet dana moći će se do građevinske dozvole, a ni dana više neće trebati ni za upis vlasništva. Samo poslovična Karamarkova skromnost i samozatajnost, spriječili su šefa HDZ-a da nam pretenciozno obeća i kako ćemo za koju godinu , u duhu multiplicirajućih petica, zasjesti i na peto mjesto u EU po svim ključnim gospodarskim i financijskim parametrima. Ukratko, čeka nas preporod. Što je doista dobra vijest nakon četverogodišnjeg „grijeha nečinjenja“ Kukuriku-nomenklature. A dočim bude izabran za premijera, brižni šef oporbe jamči da će mu prvi korak biti da od predsjednice države zatraži hitno sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. Jerbo je ona ugrožena. „Izbjegličkom krizom“ i nespremnošću aktualne vlade koja je val migranata dočekala bez ikakve strategije, veli Karamarko. E, to se njemu neće dogoditi. A i predsjednica ga ima slušati. Ipak se vrlo dobro zna tko je u HDZ-u šef…
Programska “petica” za put u HDZ-ov raj…
HDZ-ov gospodarski manifest ima, dakako, pet poglavlja: gospodarstvo, zapošljavanje, zdravstvo i socijalna osjetljivost, pravna stabilnost i demografija. I pun naramak darova uoči izbora. Nitko, bogme, neće ostati kratkih rukava. Za mlade nova radna mjesta. Čak 100 tisuća. Da se više ne iseljavaju. Za poduzetnike značajno porezno rasterećenje, za poljoprivrednike subvencije i poticaji, za svako novorođeno dijete tisuću eura! Jer za opstanak vlastitog naroda nijednu cijenu neće nam biti teško platiti – klicao je šef partije. Ali, tko, kako, odakle, kojim novcem, iz kojih rezervi će sve to biti financirano? O tome, drugom prilikom, jer ovu je Karamarko propustio, a da narodu nije pojasnio koliko će ga stajati taj put u HDZ-ov domoljubni raj…
A reformatorske, preporoditeljske teze dugo očekivanog gospodarskog programa nisu nikakav novum. Ponovo se govori o reindustrijalizaciji, revitalizaciji sela i poljoprivrede, tzv. zelenoj ekonomiji kao ključnim pokretačima gospodarskog zamaha. Nabrajaju se kapitalni projekti, opet ništa novo i originalno, od Pelješkog mosta, preko navodnjavanja Slavonije, do LNG terminala na Krku i hidroelektrana. Ali, ne, Jadran se neće bušiti zbog nafte! A i bez nje investicijski zamašnjak snažno će se pokrenuti. HDZ obećava povući najmanje pet milijardi eura iz europskih fondova i upravo na tom, „europskom novcu“, gradi svoje investicijske ambicije. Doduše, to ovoj stranci ne bi smio biti nikakav problem, jer ima Ivanu Maletić, europarlamentarku koja je “ekspert za povlačenje novca iz EU-fondova” , o čemu je tijekom cijelog mandata držala lekcije vladi Zorana Milanovića, kao nesposobnoj uzeti ono što joj se na pladnju nudi.
Ukidanje političke podobnosti (?!)
Zvuči nevjerojatno, ali Karamarko je u ovom predizbornom, euforičnom ambijentu najavio i smanjivanje broja ministarstava, ukidanje paralelne strukture vlasti po političkoj podobnosti, i per fin, depolitizaciju javnih poduzeća!? Kako je to moguće da se upravo autori odriču svoga kapitalnog djela??? Nijedna vlast, nijedna stranka nije tako predano plela mrežu svojih podobnika i uhljeba (možda druge stranke nisu još savladale cijelo gradivo), stvarajući vojsku svojih glasača, takozvanih stranačkih ovisnika, kao što je to tijekom ova dva desetljeća radio HDZ. I sada, baš HDZ prijeti napuštanjem svoje pastve rasute posvuda, na svim razinama, upravo kao paralelne strukture vlasti koja opstruira svakoga tko nema istu stranačku iskaznicu kakva je ona što je sami nose u džepu.
HDZ se definira kao politički centar i stranka koja će stvarati Hrvatsku srednjeg sloja, a ne onu u kojoj će „bogati biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji“. Ovo je pobjednički program za uspješnu Hrvatsku, Hrvatsku boljitka i rada – deklamirao je predsjednik HDZ-a. Populistički, demagoški, parolaški. Mogu li, doista, tim „domovinskim zavjetom“, kako kažu, napokon pokrenuti hiberniranu hrvatsku ekonomiju i ojačati kolabirani srednji sloj društva, donijeti pravnu stabilnost državi? Oni koji su pravosuđe bez ostatka politizirali i skrojili po svojoj mjeri, per fin suce učinili nesmjenjivim, sada odjednom zbore o izuzimanju pravosudnih dužnosnika iz političkih imenovanja, o onemogućavanju utjecaja politike na pravosuđe. Da se nisu previše zaigrali u obećanjima? O.k. je kad obećavaju županijama dati još veće ovlasti, štoviše na njih prenijeti nadležnosti ureda državne uprave, jer to su njihova lena kojima, uz male iznimke, upravljaju već dva desetljeća, i uhljebljuju svoje zaslužnike dok čekaju bolja vremena. I kad gube vlast u državi, ona u županijama im ostaje kao utješna nagrada. Red je da nagradom (većim ovlastima) i vrate.
Gastritis i lobotomija
Đuro Glogoški i Josip Klemm su zadovoljno pljeskali lideru HDZ-a. Njihovom stranačkom i političkom izboru. Jer programski im je HDZ, sad su se u to još jednom uvjerili, najbliže. I sindikati su bili fascinirani Karamarkovim i HDZ-ovim „manifestom“. Što nisu krili. Možda će ih Karamarkova vlada bolje razumjeti pa im štrajkovi, osobito uoči izbora, neće trebati da bi svoje apetite utažili.
Milanovićeva ekipa nije za HDZ-ov gospodarski program imala ništa dobrog za reći. Nije im dobro legao. Izazvao im je, uglavnom gastritis i druge želučane tegobe. Ministar Miljenić ustvrdio je kako su se „tresla brda i rodio miš, mali miš“, ukratko, to je niš’, jedna velika nula, nekako je s grčem komentirao Grčić, popravljajući dojam zabrinutosti opaskom kako u programu nema ništa osim obećanja, nikakvih instrumenata kako to ostvariti. Trebalo bi vidjeti, glasno je razmišljao Lalovac, koliki bi bio deficit države nakon provedbe takvog programa. Matić se smijao, nekako mu je sve to baš bilo smiješno… A nije. Očito im nije do smijeha. Ne zato što je HDZ-ov program ingeniozan, nego zato što oni, vlast koja gorljivo traži povjerenje birača za još jednu rundu na Markovom trgu, nema baš nikakav. Uz tu zlosretnu spoznaju aktualnoj Vladi nije baš dobro sjela ni odluka Vrhovnog suda. Koji u osvit izbora poništava pravomoćne presude Ivi Sanaderu i HDZ-u u slučaju Fimi Media, najvećoj koruptivnoj aferi u ovoj mladoj državi, i postupak vraća na početak, a Karamarku daje priliku da obmanjuje javnost tezom kako je skinuta stigma s HDZ-a i njegovih 220 tisuća članova. – HDZ je prošao katarzu. U njemu nema nijednog pravomoćno osuđenog dužnosnika, niti će ga ikada biti. Svakom onom tko se ogriješi o zakon bolje je neka odmah sam ode – pravednički je grmio Karamarko, svjesno provodeći kolektivnu lobotomiju nad ovim narodom kratkog pamćenja.
Kažnjavani ste, ne možete se zaposliti? Brzo u politiku!
Dakle, tko to tamo govori? HDZ kojemu je jedna od glavnih izbornih uzdanica Božidar Kalmeta, protiv kojega se provodi više istraga, proširuje optužnica i čeka privođenje, u kojemu je direktorica kampanje Josipa Rimac i nedavno u svojim kninskim uredima imala posjet USKOK-a, a radi čega joj je skinut i imunitet zastupnice s najkraćim stažom u Saboru, ili Milijan Vaso Brkić koji je nesporno falsificirao diplomski rad, ali je zbog proceduralnih propusta oslobođen . Nema smisla nabrajati dalje. A ne pomaže upirati prstom ni u konkurenciju, prozivajući Lovrić Merzel ili Sabu, jer to što kradu, podmićuju ili zlorabe položaj i ovlasti jedni i drugi, narodu nije nimalo utješno. Naprotiv. Tjera ih u apstinenciju. Zduženo, politika i pravosuđe. Jer, po ocjeni Ustavnog suda bilo bi neustavno onemogućiti onima koji su zlouporabili položaj i ovlasti da se kandidiraju na izborima. Kao običan smrtnik nećete se moći zaposliti nigdje ako ste kažnjavani, ali u politici za to nema zapreke. Dakle, ne možete li pribaviti potvrdu o kažnjavanju, brzo u politiku, koja je, reklo bi se ironično, postala prestižni, luksuzni hrvatski rehabilitacijski kampus za kažnjenike…
