Nezakonito odloženi opasni otpad u Gospiću, ali i šire u Lici ( Udbina ), mobilizirao je napokon i poziciju i opoziciju, zasad verbalno, ali ako se o tom zločinu bude kontinuirano govorilo, treba vjerovati da će njegovi krivci biti sankcionirani, a njegove posljedice što prije sanirane. Nažalost, Vlada se trenutno brani tvrdnjom da je riječ o problemu koji se ne može riješiti hitno, a oporba s pravom svaki dan bez konkretne akcije na uklanjanju tisuća tona opasnog otpada pred nosom Gospićana smatra neoprostivim. Ova je tema obilježila i ovogodišnju Sinjsku alku s koje je MOST-ov Nikola Grmoja poslao Vladi intrigantan prijedlog za slogan buduće izborne kampanje:” Što nismo prodali, to smo zatrovali!” Njegova bivša stranačka kolegica, danas čelnica stranke DRITO, Marija Selak Raspudić oglasila se priopćenjem u kojem ističe da zbog Gospića ova Vlada treba pasti. No, iz iskustva znamo da ako itko padne zbog otrova kojim je zatrpana Lika, bit će to nesretni narod koji živi na tom području, pije vodu zagađenu kontaminatom koji prodire kroz krško tlo i udiše toksični zrak s ilegalnih odlagališta jer ih njihova država nije zaštitila…
Selak Raspudić je, prenosi N1, bila i samokritična, generalno je političare optužila za premlake, kapitulantske reakcije kojima se uglavnom konstatira nepovratna zagađenost Like „vječnim kemikalijama”, kako je to i nalaz Geotehničkog fakulteta pokazao. Ali, ovo s Likom nije trenutak u kojemu ćemo se zgražati, tražiti ostavku ministrice Vučković ili ispisivati kaznene prijave, nego trenutak, kaže Selak Raspudić, u kojem cijela Vlada treba pasti! Radi toga traži od Hrvatskog sabora da pozove Vladu na odgovornost, obaveže je na hitno postupanje i da osigura zakonski okvir za najtežu moguću kaznu za ovaj ekocid. Ovo je trenutak, smatra Selak Raspudić, da i predsjendik Republike Zoran Milanović iskoristi svoje ustavne ovlasti i omogući sazivanje izvanredne sjednice Sabora koji bi obvezao Vladu da žurno donese izmjene Kaznenog zakona kako bi se u njega uveo ekocid kao najteže kazneno djelo protiv okoliša. Nota bene, navodi čelnica DRITO-a, prijedlog izmjena KZ-a je spreman i već ga je odavno uputila u proceduru.
-Dakle, ako postoji politička volja već sutra možemo omogućiti da oni koji su počinili ovaj ekocid dobiju kaznu kakvu zaslužuju!- poručila je.
“A što za to vrijeme radi aktualna vlast? Je li netko vidio predsjednika Vlade Andreja Plenkovića kako obilazi sporna odlagališta ili možda plovi ljetnim lađama na prigodnim manifestacijama? Je li resorna ministrica trepnula okom kad je rekla da sustav nema mehanizama da djeluje brže? Zar doista nema? Krene li im politički gorjeti pod petama najavom izbora, kada se zasluženo poplaše za vlastite sinekure, okladila bih se da će i sami ako treba uzeti lopatu pa početi pročišćavati kontaminirane gospićke deponije. Da ih vidimo!”, kaže zastupnica Selak Raspudić prozivajući Plenkovića kao najodgovorniju osobu u državi da je omogućio sustav u kojem naši najvrijedniji resursi, naše tlo i naša voda, postaju europsko smetlište. Pozvala je oporbu da zajedno podnese prijedlog Saboru za preispitivanje povjerenja Andreju Plenkoviću.
Prethodno je i koordinatorica Možemo! Sandra Benčić, nakon posjeta Gospiću, pozvala Ministarstvo zaštite okoliša da odmah djeluje na ilegalnom odlagalištu, mjestu najvećeg ekocida u zadnjih nekoliko desetljeća, i započne sanaciju bez odgode jer će štetu plaćati generacije svojim zdravljem.
“To je mjesto na kojem je hrvatska država dopustila svoju kapitulaciju. I to kapitulaciju u korist profita koji je ostao u privatnim džepovima. A šteta ostaje, ne samo građanima Gospića, i to nemjerljiva šteta, nego i financijska šteta za sve građane Republike Hrvatske koji će morati platiti sanaciju“, izjavila je piše N1, napominjući da se godinama opasni otpad ilegalno dovozio, da su institucije za to znale, ali nisu ništa učinile da to spriječe. Ministarstvo ima saznanje o opasnom otpadu koji je nezakonito deponiran u Gospiću već više od godinu i pol dana, i sve do ovog tjedna nije poduzelo baš ništa da se to mjesto sanira. A sada se pravdaju javnim nabavama koje se moraju provesti, ali da su zbog hitnosti i opasnosti po ljude, u sanaciju krenuli odmah, ne bi, kazala je Benčić, morali čekati javne nabave. Tu iznimku od europskog pravila prokockali su neodgvoorno sjedeći godinu i pol dana skrštenih ruku, ne čineći ništa!
Srećom je voda iz gospićkog vodovoda još uvijek dobra za piće, dodala je, ali „čuli smo strašne podatke o tome da su, nažalost, opasne kemikalije procurile u podzemne vode i nađene nizvodno, to su tzv. vječne kemikalije.”
“Tražimo i da ministrica, kao i svi ostali u lancu, uključujući Državni inspektorat, podnesu političku odgovornost. To je posljedica korupcije, ovo je posljedica HDZ-ovog modela upravljanja Hrvatskom. Ova šteta koja je nastala ovdje na ovom mjestu je šteta koju će plaćati generacije”, kazala je i poručila da im zato treba reći stop, “zato im moramo reći – zbogom!”
Sandra Benčić (foto printscreen N1)
A što na ovaj zločin protiv okoliša i zdravlja ljudi, kaže ministrica Marija Vučković koja prima plaću da bi vodila računa upravo o zaštiti okoliša?
Godinu i pol dana je ministrica Marija Vučković obećavala hitnu sanaciju, da bi sada priznala kako Hrvatska nema odlagalište opasnog otpada, nema energanu i gospićki otpad se mora zbrinuti u inozemstvu. U tijeku su, veli, dva postupka javne nabave, šalju se stalno novi upitnici na brojne adrese u Europi o zaprimanju otpada, pa treba pričekati, kaže, i vidjeti hoće li biti zainteresiranih gospodarskih subjekata. A što ako ih ne bude? Hoće li ministrica sudjelovati u dobrovoljnoj akciji uklanjanja nezakonito odloženog otpada iz gospićkih silosa? Hoće li je progoniti osjećaj krivnje i odgovornosti zbog trovanja ljudi i prirode, za koje je znala a nije ništa poduzela? Zar to nije prvorazredni zločin?
Ministrica Vučković, nakon godinu i pol dana nečinjenja, ignoriranja ugroze Gospićana opasnim kontaminatom, priznaje i još nešto:
“Što se tiče zakopanog otpada, za koji sam rekla da itekako s pravom brine javnost, kao što mene brinu i druge lokacije, tzv. crne točke koje su na krškim područjima, točno je da osim lokalnih onečišćenja koja su prisutna, i o kojima smo govorili ranije, postoji opasnost od bržeg širenja. To je sve točno. Mi radimo na svim tim točkama”, izjavila je. Koje su to crne točke na kojima Vlada i njezino resorno ministarstvo rade? Šibenski TEF ni nakon 30 godina nije saniran, ni Dugi rat nije saniran, ni Obrovac… Što jest?
Spominjala je ministrica da su krajem srpnja poslali na 15 adresa u inozemstvu upite o mogućnostima zaprimanja takvog otpada, jer Hrvatska takvo odlagalište nema, a nema ni energanu. Ali, zar je za te upite trebalo čekati 28. srpnja 2026. godine, a za ilegalni otpad u Lici zna se od veljače 2025.? Što se čekalo da bi se tek sada, kako navodi ministrica Vučković, poslalo upite na 32 spalionice i 30 odlagališta opasnog otpada? I tu svoju priču za malu djecu još zaključuje tvrdnjom : „Radimo sve što je moguće”. To je čisti cinizam!
Godinu i pol dana nisu radili ništa, a kad je bunt naroda Like eskalirao i počeo mobilizirati cijelu Hrvatsku, u strahu za „vlastitu kožu”, točnije, za svoj opstanak na vlasti, počeli su poduzimati neke korake. Prekasno. Otrovi s odlagališta, koji su u Gospić dospjeli spregom otpadne mafije i državnih institucija ( Carine, državnog inspektorata itd. ), već su prodrli u podzemne vodotoke.
A ni to još hrvatskom premijeru nije zvono na uzbunu. Poput sitne prašine s revera otresao je sa sebe odgovornost uobičajenom floskulom kako će „oni koji su odgovorni za to da je otpad tamo završio odgovarati”. Ali, proceduru treba ispoštovati…
” Riješit će se u zakonskoj proceduri, a ne da mi sada budemo pod nekakvim medijskim, političkim ili ne znam kakvim pritiskom, pa da netko radi to mimo procedure i da sutra ti isti koji govore „brzo, brzo, brzo” kažu- kako ste dali baš tim tvrtkama posao vrijedan ne znam koliko milijuna eura. Važno nam je da cijeli proces nabave prođe sukladno zakonu jer je riječ o prevelikom iznosu novaca da bi se išlo u direktno ugovaranje. Razumijem urgentnost, ali urgentnost je tu i sve službe rade”, tako tu vruću, opasnu temu zaključuje premijer, koji proceduru pretpostavlja zdravlju Ličana koje je itekako ugroženo.
Za njega je bitno da će odlagalište u Gospiću biti sanirano. Ali, kada, zaboga? Kakva je to urgentnost kad otpad godinu i pol otkako je odložen i dalje leži na istom mjestu, bilo da je deponiran u silose PPK Velebit, ili zatrpan u zemlju? Valjda da se ne vidi, pa bi to trebalo značilo da ga i nema?!
