Stiže jedna odlična vijest za žitelje sedam Kaštela, Solina, Splita i šire okolice. Neko vrijeme, a možda i nikada, neće biti iznimno opasnog spaljivanja otpada u pogonima tvrtke CEMEX u Kaštelima kod Splita. Naime, spaljivanje otpada bi donosilo profit tvorničarima, ali bi zbog otrovnih tvari koje bi se ispuštale u okoliš donosilo i teške i smrtonosne bolesti, posebno mlađoj populaciji, trudnicama i osobama starije životne dobi. Višegodišnja upornost i marljivost građana iz Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce se isplatila.
– CEMEX-u zašlo Sunce – Spriječili smo spaljivanje komunalnog otpada u CEMEX-ovim tvornicama! – izvještavaju iz Udruge Sunce javnost, te potanko pojašnjavaju pojedinosti ovog otpadnog slučaja.
Ministarstvo zaštite… ali čega?
– Nakon dvije godine trajanja postupka pokrenutog tužbama Udruge Sunce i Grada Kaštela, donesena je pravomoćna presuda Upravnog suda u Splitu kojom se poništava Rješenje kojim se zahvat – prihvat, privremeno skladištenje i loženje krutog goriva iz otpada (RDF/SRF) u tvornicama tvrtke CEMEX Sv. Juraj i Sv. Kajo proglašava prihvatljivim za okoliš. Također poništeno je i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode (MZOIP) o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša tvornice CEMEX Kaštela (laički to znači svi uvjeti o njihovom ponašanju vezano za zaštitu okoliša). Ova rješenja vraćaju se na ponovno odlučivanje što praksi znači da ukoliko CEMEX i dalje želi koristi gorivo iz otpada morat će ponovno pokrenuti postupak od samog početka. Jednostavno rečeno Udruga Sunce spriječila je planirano spaljivanje komunalnog otpada (uključujući i ono izvan naše županije) u tvornicama CEMEX-a – ističu u Suncu.
Iz CEMEX-a se zasad nisu službeno očitovali o ovakvom rješenju iz Upravnog suda, no u svemu ovome ozbiljno uznemirava činjenica kako su građani svojom upornošću morali dovesti u pitanje odluku Ministarstva zaštite okoliša i prirode, a koje u projektu spaljivanja kojekavog otpada nije vidjelo nešto posebno sporno (!?). Postavlja se pitanje: kako je moguće da ministarstvo koje u imenu ima ‘zaštitu okoliša i prirode’ dopusti takvo što, umjesto da ono prvo stane u obranu od izuzetno opasnih projekata kojima je svrha nečiji profit, bez obzira na one koji bi se u budućnosti razbolijevali i umirali. Ministarstvo zaštite… ali čega? Je li ministarstvo ovdje obavilo posao zbog kojega postoji? Očito nije, pa bi se zato s njima mogle pozabaviti neke druge službe.
Teški metali, lakohlapljiva živa, dioksini i furani
Inače, Udruga Sunce već dugi niz godina prati sve aktivnosti na lokalnoj razini vezane uz gospodarenje otpadom, a koji mogu imati značajan utjecaj na okoliš i zdravlje lokalnog stanovništva.
– Korištenje komunalnog otpada kao goriva moglo je naškoditi zdravlju ljudi u Kaštelima, Splitu i Solinu. Naime, spaljivanjem otpada u zrak se otpuštaju teški metali te osobito lakohlapljiva živa, dioksini i furani koji su kancerogeni i mutageni te izazivaju čitav niz bolesti, pri čemu su najugroženije osjetljive skupine poput trudnica i male djece. Također, svi ovi spojevi su skloni bioakumulaciji odnosno nakupljanu u živim organizmima. Temeljni cilj odgovornog gospodarenja otpadom, koji je ujedno itekako i ekonomski opravdan, smanjenje je stvaranja otpada te odvajanje i recikliranje/ponovna uporaba. Korištenje otpada kao goriva u cementarama svakako ne bi doprinijelo tom cilju, dapače stvorila bi se potreba za generiranjem još više otpada te uvoza otpada budući cijela Splitsko dalmatinska županija ne može generirati količinu otpada koji je potreban CEMEX-u – isticali su višekratno u Suncu.
Na gore navedenim činjenicama se temeljila i tužba Udruge Sunce kao i činjenica da se obje tvornice nalaze u zaštićenom obalnom području te da prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije definira kako se površine proizvodnih namjena ne mogu planirati u priobalnom i otočkom području Županije.
Takvo što je onemogućeno i daljnjim tekstom iz prostornog plana, koji jasno kaže: „postojeće proizvodne industrijske objekte ili komplekse (bazične kemijske prerađivačke industrije i sl.) koji imaju nepovoljan utjecaj na okoliš, ne može se planirati povećanje površina i drugih zahvata u ovim zonama u smislu povećanja prostornih potreba i povećanja proizvodnog kapaciteta ovih objekata, izmjena ekološki nepovoljnijih goriva kao niti obnova ili zamjena tehnološke opreme postojećeg proizvodnog kapaciteta. Na proizvodnim industrijskim objektima mogu se odobravati zahvati koji su isključivo u funkciji smanjenja nepovoljnih utjecaja na okoliš.”
Očito su neki namjerno ‘propustili’ pročitati ovaj dio teksta.