Marko Perković Thompson (49) vraća se u politiku velikim „domoljubnim happeningom“ u Kninu na 20. obljetnicu Oluje, 5. kolovoza, u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, državnog blagdana. Kojeg je zadnjih 12 godina slavio u rodnim Čavoglavama gdje je znao okupiti i preko sto tisuća egzaltiranih „autentičnih Hrvata“ i odanih mu obožavatelja. Zašto je Thompson pristao na politički deal s HDZ-om, koja je cijena i tko će je platiti? Jer, riječ je o glazbeniku koji košta 515 tisuća eura kad ne pjeva, a kolika mu je tek cijena kad pjeva?
Tko će obeštetiti Čavoglave, zavičajno selo epskog rokera sa izvora Čikole, koje će ostati bez stotinjak tisuća noćenja, a seoski ugostitelji bez prvorazrednog godišnjeg priljeva novca kojega bi redovito nakon slavljeničkog olujnog koncerta ovdje ostavljali posjetitelji iz domovine i dijaspore? Što je i tko je, dakle, Thompsona nagnao da se predomisli i iz Čavoglava spusti u Knin na proslavu obljetnice Oluje?
Visovački “sporazum o suradnji”
Tu je stvar Marko Perković „prelomio“ još početkom lipnja, na blagdan Tjelova, kada se, tvrde izvori Tris-a, na Visovcu sastao sa šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom i kninskom gradonačelnicom Josipom Rimac, a posrednik i moderator ovog „povijesnog dogovora“ bio je glavom i bradom visovački gvardijan fra Mate Gverić. Navodno su gvardijana , inače nekadašnjeg drniškog župnika, toga dana svi očekivali u Drnišu na koncelebriranoj misi za blagdan Tjelova i čudom se čudili što ga nema. Dok se nije saznalo da je fra Mate u to vrijeme bio u posebnoj političkoj misiji „obnove hrvatskog zajedništva“. Štoviše, u njoj i uspio. I eto nama Thompsona ponovo u politici, a bogme i u predizbornoj kampanji. Jer, postvisovačka priča kaže kako je Karamarko nakon sklapanja „pakta o suradnji“ s ikonom domoljubnih nota, izdao naputak za 5. kolovoza, o obveznom dolasku na kninski koncert Marka Perkovića ukupnom članstvu, a kreće i mobilizacijski apel prema stranačkim simpatizerima i cijelom domoljubnom hrvatskom puku. Neka vide da nas ima… Bit će to, naime, najveći predizborni skup HDZ-a!
Gvardijan s Visovca nije pustio bijeli dim, a nije se ni hvalio svojim zaslugama u izgradnji obljetničkog zajedništva. Tu je čast prepustio župi sv. Ilije iz Kljaka koja je prva slavodobitno objavila „sretnu vijest“, svjedočeći nezamjenjivu, pregnantnu ulogu Crkve, kao ključnog stupa hrvatske vlasti, u ovim višegodišnjim pregovorima o „pomirenju“.
Čavoglave u Kninu – suorganizator proslave
– Poštovani prijatelji! Zahvalni Bogu na daru slobode, braniteljima na žrtvi u ostvarenju tisućljetnog sna neovisne države Hrvatske, a prigodom 20-te obljetnice proslave veličanstvene pobjedničke vojno-redarstvene akcije Oluja, te duboko promišljajući izazove vremena, Odbor za proslavu Dana pobjede – Čavoglave, poziva sve prijatelje, posjetitelje, ljude dobre volje da se ove godine povodom velike obljetnice okupimo u zajedništvu i radosti u kraljevskom gradu Kninu. Svojim dolaskom budimo svjedoci zahvalnosti i snage u očuvanju spomena na dane ponosa i slave – oglasio se priopćenjem u ime čavoglavskog Odbora fra Ilija Mikulić.
A onda je na Thompsonovom facebook profilu osvanulo i kratko dodatno objašnjenje kako je poznato da je pjevačeva izvorna ideja da se Dan pobjede slavi u svakom mjestu, čemu je godinama davao i osobni prilog feštom u Čavoglavama. Ali, ovo je velika obljetnica velikog događaja, 20 godina od Oluje, radi čega se Čavoglave sele u Knin, gdje će, naravski, „svome narodu“ zapjevati i „veliki“ Marko. Iznimno za okrugli jubilej, a poslije, povratak u „zavičaj“, na izvor Čikole…
Ali, da se odmah znade tko je tko u protokolu kninske proslave, Thompson je precizirao: Ne odlazimo tamo kao ljudi koji će doći slaviti u Knin, nego kao suorganizatori, sve ono naše iskustvo i znanje koje smo u Čavoglavama stekli, i način na koji smo tamo radili, tako ćemo gotovo identično i u Kninu. Nama je bilo jedino važno slaviti onako kako mi to želimo. I tako smo već 12 godina radili i želimo tako i u Kninu – čvrsto će Thompson, napominjući kako je u toj proslavi u Čavoglavama puno ljubavi, dobrote, zajedništva, nečega što bi volio da bude svaki dan u Hrvatskoj. Nije nam jedino otkrio pod kojim i čijim uvjetima do željenog zajedništva…
Šlag na torti
Kninska gradonačelnica Josipa Rimac, koja je godinama zaludu nastojala uvjeriti Marka Perkovića da je Knin simbol slobode i pobjede i da ne treba raditi paralelnu proslavu u Čavoglavama, a uspjela ga tek „privesti“ na taj dan na prazničku kavu u svoj grad, sada Thompsona najavljuje kao šlag na torti ovogodišnje proslave.
A za pravo reći, na Visovcu je po svoj prilici tek finalizirano obećanje koje je po svoj prilici Perković dao predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Još na sjednici Državnog odbora za organizaciju proslave 20. obljetnice Oluje ona je najavila dolazak sto tisuća ljudi u Knin jer će tamo pjevati Thompson… I eto, pjevat će. Riječ s Pantovčaka ipak se dalje čuje…
Nacija se kupa u ponosu, ogrijana novostečenim zajedništvom (koga s kime?!), sretna je predsjednica države, gradonačelnica Knina, Karamarko trlja ruke jer boljeg doprinosa kampanji nije mogao ni zamisliti, a što je najvažnije, zadovoljni su i Glogoški & com. pod šatorom u Savskoj 66, „sto posto za Hrvatsku“. Thompsonu će valjda biti dovoljno i 25 posto…
Ako je Thompson pristao na štetu rodnih Čavoglava skrenuti tok rijeke prema Kninu, i presušiti izvor Čikole, to mora imati svoju cijenu. Nema te predizborne kampanje u kojoj se estrada angažira volonterski, motivirana nacionalnim patosom i domoljubnim ushitom. Pragmatični su to ljudi, a Thompson je, pokazalo se, državni prvak u tome. Ma koliko bajao o novom hrvatskom zajedništvu i jedinstvu kojem želi i osobnim angažmanom u Kninu pridonijeti. Koliko će nas koštati Čavoglave u Kninu, tek ćemo vidjeti. Zasad znamo samo da ćemo sve to mi platiti. I u novcu i u političkom ugledu i percepciji Hrvatske u demokratskom, civiliziranom svijetu.
Forte državne proslave – pjevač sa zabranjenim koncertima
Jer, riječ je o glazbeniku koji godinama izaziva prijepore i kontroverzije zbog snažnog nacionalističkog naboja kojeg na svojim koncertima širi, a zbog čega su oni redovito praćeni ustaškom ikonografijom. Radi se o pjevaču koji ustaški poklič „Za dom“ drži „povijesnim pozdravom kojega su prvi koristili hrvatski domoljubi iz 19. stoljeća“, a ne primarno službenim ustaškim pozdravom,o pjevaču koji se nikad nije distancirao od ustaštva, koji je pače, ostavio video-dokaz koji svjedoči kako Thompson grleno pjeva o „Jasenovcu i Gradiški Staroj“ slaveći ustaške koljače Maksa Luburića i društvo…
Per fin, taj strasni domoljub, i kako veli šef HDZ-a Tomislav Karamarko, autentični Hrvat, državi koju ljubi uskratio je porez na nezarađene prihode koji su mu „kapnuli“ po „duhu svetome“, tek za nerad, nepjevanje, i to lijepih 515 tisuća eura! „Legenda“ kaže kako je Perkovićev posrednik kod preuzimanja „isplate“ bio fra Slaven Milanović Litre koji je pošao kod Mladena Barišića u Carinsku upravu i preuzeo „paket“. Ali kad je izbrojio, vidio Litre da je isplaćeno 512 umjesto 515 tisuća eura, pa se vratio k Barišiću po onih još tri tisućice… Zar bi istinski patriot od svoje države uzeo toliki novac, a da ni ne gukne?!
I kod svega toga, njegovi štovatelji uvjeravat će vas kako je riječ o hrvatskom vitezu, dragovoljcu i branitelju, pjevaču koji u svojim stihovima slavi tradicionalne vrijednosti – ljubav prema Bogu, obitelji i domovini! Jednu obitelj je prokockao promašenim brakom, ali mu je Crkva to oprostila, razriješila ga i ponovo pripustila pred oltar kako bi se pred Bogom obvezao na vječnu ljubav po drugi put. Domovinu je izdao uzimajući državni novac kao plaću za nerad. A nije li tim nemoralom izdao i Boga?!
Što je Thompson za Milanovića?
Thompson kao privatna osoba nije nikakav predmet javnog interesa. Kao glazbenik, ima svoju publiku, puni dvorane i stadione, ima goleme naklade svojih nosača zvuka, zarađuje i dobro živi od posla kojim se bavi. Ali, Thomspon se bavi i politikom. I to je ono što provocira i traži javnu reakciju.
Imamo estradnu zvijezdu s par excellence nacionalističkim imidžem kao krešendo proslave državnog praznika, šlag na torti proslave, kako veli Josipa Rimac. A taj „slatki“ nacionalšovinistički roker s Čavoglava, zbog stigme fašističkog pjevača, ima zabranjene koncerte u Nizozemskoj (Amsterdam), u Švicarskoj (Lucern), u nekoliko njemačkih gradova, a nota bene, nedobrodošao je i u nekim hrvatskim gradovima (Pula), osjetljivim na puzajuću fašizaciju Hrvatske.
Nije li logično pitanje tko je organizator proslave u Kninu? Lokalna zajednica, Knin, Čavoglave, Crkva, država? Je li Oluja državni ili lokalni praznik? Može li Thompson biti veliki forte kninske proslave državnog praznika kao paradigma novog hrvatskog zajedništva i jedinstva? Je li to još jedan doprinos Milanovićeve liberalizacije odnosa spram tekovina HDZ-a?
Najprije smo ga čuli kako glorificira ulogu Tuđmana u recentnoj hrvatskoj povijesti, uz bok s Titom i Radićem, pa potom njegovo priznanje da prvi hrvatski predsjednik nema dostojan spomenik danas u Zagrebu, a sada imamo i nacionalističkog estradnog gurua kao krunu državne proslave u Kninu. Samo zato što u ovoj bizarnoj, iskompleksiranoj priči o hrvatskoj „državotvornosti“ svatko ima svoje predizborne motive, a Thompson je besumnje najjači Karamarkov adut za to. Što je Thompson za Milanovića, nije jasno…
