Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pod spomenikom hrvatskim braniteljima na šibenskom Baldeniku jutros je započeto obilježavanje osnutka 113. brigade Hrvatske vojske.
Stotinjak bivših branitelja, uz predstavnike vlasti i Hrvatske vojske, okupilo se kod spomenika poginulim, nestalim i smrtno stradalim hrvatskim braniteljima na Baldekinu obilježili su 24. obljetnicu osnutka 113. brigade HV-a i prisjetili se 74 njena pripadnika koja su dala život za domovinu. Riječi zahvale poginulim braniteljima i molitvu Bogu izrekao je župnik Tomislav Puljić, ali se i dotakao i kritike umjetničkog rješenja spomenika autora Alema Korkuta. Župnika je, naime, zasmetalo zašto na spomeniku nema križa!
– Mi vjernici bez obzira kojoj vjeri pripadali mi se ne bunimo protiv one druge vjere. Nikada oltar nije ratovao protiv drugog oltara. Nikada bogomolja protiv tuđe bogomolje. Pa vas molim da se i na ovom spomeniku ovdje stavi neko obilježje vjerničko. Jer ovo je jedini spomenik, jamčim vam, poginulim braniteljima u Hrvatskoj koji nema na sebi nikakvo vjerničko obilježje – rekao je Puljić, uz napomenu da su hrvatski branitelji u većini bili katolici, ali da je bilo i pravoslavaca i muslimana, pa bi bilo primjereno da uz križ na ovom spomeniku bude i polumjesec.
Nakon Baldekina, zapaljene su svijeće i položeni vijenci i na gradskom groblju Kvanj, te je održana sveta misa u kapelici bivše vojarne Bribirskih knezova, nakon čega je u restoranu Katoličke osnovne škole upriličeno druženje branitelja.
Miro Ramadža, bivši zapobjednik 2. bataljuna 113. brigade (Foto: H. Pavić)
O slavnim događajima od 19. rujna 1991. godine upitali smo njihova sudionika, umirovljenog pukovnika HV-a Mira Ramadžu, koji je u 113. brigadi bio od njenog osnutka do ranjavanja,
– Ta 1991. godina, prijelomna za stvaranje samostalne, neovisne, slobodne i suverene hrvatske države okupila je jednu elitu hrvatskog naroda koja je vođena domoljubljem, bogoljubljem i čovjekoljubljem krenula braniti naše domove, naše obitelji, naš grad, domovinu, narod. Narod se masovno odazvao, shodno sredstvima, naoružanju i opremi koje smo imali na raspolaganju. Već početkom kolovoza u operaciji Rašeljka brigada se razmjestila na borbene položaje na rajone Stankovaca, Skradina i Drniša i tu se vođene teške borbe s ciljem spriječavanja Ratka Mladića da dođe u Šibenik. Sredinom listopada dolaskom brigadira Bačića brogada srasta u jednu od najjačih brogada Hrvatske vojske, naoružana naoružanjem koje smo u rujnu oteli u vojarnama JNA-a. Danas je brigada ugašena, ali njeno ime ostaje u hrvatskom narodu, opjevano, poznato i priznato. Čast, ponos i zadovoljstvo bilo je biti pripadnik jedne takve postrojbe – rekao je Ramadža koji je 21. srpnja 1993. godine teško ranjen na položaju između Velike Glave i Dubravica u skradinskim zaleđu.
