Velika ljudska tragedija već se duže vrijeme odvija pred našim vratima, a Hrvatska ni da –trepne. Uporno zatvara oči pred migrantskom katastrofom, a na najavu pristiglu iz EK o kvoti od najviše 200-300 migranata koje bi država Hrvatska trebala prihvatiti i zbrinuti, premijer Zoran Milanović reagirao je, blago rečeno, neprimjerno. Kaže kako „država u ovom trenutku, nema kapaciteta da se uključi u rješavanje tog problema…“. Pasivnost, ravnodušnost…O čemu je, zapravo riječ? Zar je pamćenje tako kratko pa smo zaboravili da smo i mi bili u situaciji tražiti pomoć drugih zemalja. Veo zaborava, očito je pao na iskazano dobročinstvo pa danas svjedočimo ravnodušnosti na golemu ljudsku tragediju i puteve očajnika preko Sredozemnog mora koja će se zaustaviti tko zna kada, kako i sa kolikim brojem žrtava.
Zakašnjela reakcija EU
Europska unija odlučila se na jaču reakciju tek nakon osude pasivnosti koja je stizala sa svih strana. EU čelnici najprije su u javnost izišli s idejom o prihvatu izbjeglica koje će potom distribuirati u zemlje članice EU. Jean Claude Juncker upravo se ovih dana bavi određivanjem kvota koje će se potom proslijediti državama-članicama. Iako se navodi da će kvote biti obvezivajuće neke su zemlje već iskazale svoj odbijajući stav- Velika Britanija i Mađarska. I dok se čelnici zemalja nastoje izboriti za prihvat što manjeg broja izbjeglica, iz EU stiže najava organizacije velike pomorske akcije usmjerene protiv krijumičara koji već godinama uporno harače Sredozemljem ostvarujući enormnu zaradu na trgovanju nesretnim ljudima. U akciji nazvanoj Navfor Med sudjelovat će ratni brodovi i izviđački zrakoplovi koji će u zajedničkoj akciji sa mora i iz zraka hvatati i plijeniti brodovlje koji sudjeluju u krijumičarenju ljudi. Početak akcije koju treba amenovati i NATO, najavljen je za lipanj ove godine. Skeptici, a njih nije malo, u mjerama EU vide tek puki pokušaj da se migranti zaustave prije nego što kroče na tlo zemalja EU.
Stradavanja u brojkama- u 20 godina stradalo preko 20 000 ljudi
Samo u ovoj godini, dakle u nepunih 6 mjeseci, na tlo Europe stiglo je 63 tisuće ljudi, uglavnom iz Sirije, Bliskog Istoka, zemalja Afrike... U svega nekoliko ovogodišnjih mjeseci čak 2 tisuće izbjeglica živote je izgubilo u Sredozemnom moru. U zadnjih 20 godina na putu do sanjanog boljeg života u nekoj od europskih zemalja stradalo je preko 20 000 ljudi. Europa se trgnula tek nakon ove nezapamćene ljudske tragedije, ali učinkovitog odgovora na katastrofu još nema. Tek se izrađuju planovi, dogovaraju akcije, određuju kvote…Koliko će još ljudi stradati u „moru smrti“. Njihovo stradavanje je velika sramota za Europu, ali i za cijeli svijet u kojem je danas izbjeglo i raseljeno preko 50 milijuna ljudi, najviše nakon II svjetskog rata.
Hrvatska u Sredozemlje šalje vojni brod „Andrija Mohorovičić“
Hrvatska se odlučila u pomoć poslati svoj vojni brod „Andrija Mohorovičić“ koji će 10. svibnja sa posadom otploviti prema obali Libije gdje će biti od velike pomoći u zbrinjavanju nesretnih izbjeglica iz brojnih zemalja Afrike i Azije. Najviše ih dolazi iz Sirije, Nigerije, Eritreje…
Dok se čeka na konačnu odluku o kvoti izbjeglica koje će morati prihvatiti i o njima skrbiti u Hrvatskoj ni azilanti nisu najbolje prihvaćeni iako su malobrojni. Druge zemlje azilante broje u tisućama, a u Hrvatskoj je njihov broj sveden na minimum. Zašto?
Pozivajući se na aktualne podatke MUP-a RH Sanja Pupačić iz Službe za zaštitu migranata Hrvatskog Crvenog križa za Tris govori nam kako su u 2014. godini 453 trazitelja podnijeli zahtjeve za azilom, a najviše ih je došlo iz Sirije, Alžira i Pakistana. Odobrenja su i u protekloj godini bila vrlo skromna- odobreno je 16 statusa azila i 10 statusa supsidijarne zastite. Gotovo identičan trend nanstavio se i u tekućoj godini. U prva 3 mjeseca zahtjev za azil podnijelo je 66 osoba (najvise iz Sirije, Alžira, Nigerije…), a odobreno je 13 zaštita, tj.11 statusa azila i 2 statusa supsidijarne zaštite.
Zanimalo nas je kako će Hrvatska prihvatiti migrante koji su imali sreću da su preživjeli opasno Sredozemno more i krijumičare koji ih nasred mora ostave same na trošnim ribarskim brodovima. Sanja Pupačić odgovara:
-Ne mogu govoriti o tome što će naša država napraviti u ovom trenutku sto se tiče prihvata migranata, samo mogu reći da ce HCK suradjivati i dalje s MUP-om, UNHCR-om i svim drugim organizacijama i dati svoj doprinos (putem iskusnih djelatnika i volontera) kako bi se svim migrantima koji dodju u RH pružila odgovarajuća humanitarna i druga pomoć.
Napominjem da će se HCK kao članica Medjunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, pridružiti apelu Talijanskog Crvenog križa koji traži podršku kako bi se mogla pružiti sva hitna humanitarna pomoć migrantima spašenim na Mediteranu koji pristignu na talijansku obalu.
Umjesto vojnog mimohoda pomozite izbjeglicama!
Iz Centra za mirovne studije zadnjih mjeseci učestalo apeliraju na državu da se više uključi u rješavanje ovog problema. Negativno su se očitovali i o planiranom vojnom mimohodu u Zagrebu smatrajući kako je u aktualnoj situaciji novac potrebniji za azilante, imigrante…
Mitre Georgiev, ekspert za migracije i član tima za borbu protiv rasizma u Centru za mirovne studije i ksenoofobije za Tris kaže kako je teško predvidjeti koliko će dugo trajati ova kriza navodeći kako lista zemalja tražitelja azila odgovara listi zemalja u kojima se u zadnje vrijeme odvijaju sukobi. Sve dok postoje države koje ne mogu ili ne žele pružiti zaštitu svom stanovništvu, ti će ljudi tražiti zaštitu u drugim državama. To je, naime sustav međunarodne zaštite. Stradavanja u Mediteranu otvorila su određena pitanja koja već duže vrijeme čekaju na odgovorite. Sada je vrlo bitno da se na ove izazove odgovori na pravi način.
Eksperta za migracije Georgiev iznosi aktualne brojke o tražiteljima azila i odobrenjima. Brojke koje se odnose na Europsku uniju su velike, a one koje se odnose na Hrvatsku su vrlo skromne i kao takve svjedoče o zatvorenosti naše države i njezine nespremnosti da u većem obimu pomogne potrebitima. Broj tražitelja azila u EU povećan za 44 %, a u Hrvatskoj smanjen za 58 %. -U državama EU prošle godine podneseno je ukupno 570800 zahtjeva za azil, a u Hrvatskoj skromnih 453 zahtjeva. Broj tražitelja azila na razini EU povećan je za 44 % u odnosu na 2013. g., dok se u Hrvatskoj smanjio za 58, 4! Oko 30 % od ukupnog broja tražitelja azil su zatražili u Njemačkoj, dok je njih 13 % zaštitu zatražilo u Švedskoj.
Zašto se Hrvatska začahurila u svije granice bez spremnosti da primi veći broj azilanata? Kakvu poruku time šaljemo svijetu, upitali smo našeg sugovornika?
-Možda bi bilo bolje upitati se kakvu poruku šaljemo svojim građanima, jer i sami građani Hrvatske su u određenom razdoblju bili potrebiti i tada su države diljem Europe, ali i svijeta primili nemali broj izbjeglica sa ovih prostora. Nerazumjevanje potreba tih ljudi, koji traže samo sigurnost i zaštitu, slično kao i neki građani Hrvatske prije 20-ak godina, dovodi do začahurenja u svojim granicama. Ne smije se zaboraviti na činjenicu da Hrvatska ima međunarodnu obvezu primiti sve izbjeglice koje zatraže zaštitu. Mora se, međutim znati da najveći broj izbjeglica nisu došli u Europu, nego u države koje graniče sa mjestima gdje se događaju konflikti i ratovi. I pored toga što najveći broj tražitelja u EU dolazi iz Sirije, najveći broj izbjeglice iz Sirije, njih više od 4 milijuna nalazi se u Egiptu, Iraku, Jordanu, Libanonu i Turskoj.
Premajoš uvijek neslužbenoj najavikoja je stigla iz EU Hrvatska bi trebala godišnje preuzeti između 200 i 300 izbjeglica (neki preciziraju 315). Premijer Milanović izjavio je kako u ovom trenutku naša država nije najspremnija za prihvat 200 azilanata. Smatrate li da ih toliko možemo primiti i otkud toliki otpor prijemu nesretnih ljudi koji su svoje zemlje morali napustiti zbog ratova, nesigurnosti, progona, gladi…?
-Hrvatska ima međunarodnu obvezu primiti sve izbjeglice koje zatraže azil i ispitati njihov zahtjev. Bitno je u ovom slučaju razlikovati relokaciju i preseljenje imajući u obzir da se oba instituta nisu primjenjivala u Hrvatskoj. Doduše, preseljenje (resettlement) se primjenjivao u Hrvatskoj, ali kada su se izbjeglice za vrijeme raspada Jugoslavije preseljavale u drugim zapadnim državama. Relokacija je, zapravo situacija kada se izbjeglice preuzima iz drugih država EU, dok preseljenje podrazumjeva preuzimanje osoba iz trećih zemalja.
Hrvatska mora spremno prihvatiti izbjeglica
-Već smo od ranije napominjali da je najveći izvor otpora sadržan u nerazumjevanju problema i situacije. U ovom trenutku Hrvatska mora biti spremna primiti migranate koji dođu u Hrvatsku i traže azil i zadovoljavaju valjanje uvjete da bi im se odobrila zaštita. Štoviše, i sama Hrvatska bi tražila pomoć i solidarnost od drugih država članica EU u slučaju masovnog priljeva. Tako da Hrvatska mora naći način da artikulira solidarnost i izvor toga treba i mora naći u svom iskustvu.
Slovenija je odlučila jače otvoriti svoje granice i prihvatiti više migranata. Treba li to isto učiniti i Hrvatska kako bi na taj način pokazala svoju otvorenost, ematiju za ljude u nevolji…?
-Bez obzira koliko otvorene ili zatvorene bile granice, ljudi koji su u potrebi i dalje će dolaziti. Od događaja u Mediteranu možemo izvući poruku da se cijena zatvorenih granica može mijeriti u ljudskim životima, a ne u broju sprečenih prelazaka. Ono što Hrvatska može učiniti je prihvatiti sve migrante koje su već tu kao i one koji će tek doći. Kad im se pruži šansa migranti mogu doprinjeti društvu u koje dolaze. Na migracije, bez obzira da li su prisilne ili ne, treba se gledati kao na pojavu koja umnogome može obogatiti i društvo iz koje migranti dolaze, kao i društvo u kojeg migranti dolaze.
Da li je problem možda sadržan u financijskim sredstvima ili je riječ o političkoj odluci zbog koje se azilanti primaju „na kapaljku“?
-Kao što sam već rekao, tražitelji azila se moraju primiti kada i ukoliko zatraže azil. Oko odluke primanja tražitelja azila iz drugih država EU, mora se uzeti u obzir da je korjen tog pitanja sadržan u pravilima EU koji propisuju da je država koja je odgovorna za rješavanje statusa ona država u koju je tražitelj prvi put zatražio azil. Tako da će države članice koje se ne bave posljedicama sustava kojeg su same stvorile, sa tim problemom I njegovim posljedicama će se morati suočiti prije ili kasnije.
Pitanje ljudskih života ne smije se gledati kroz prizmu financija
-Pitanje ljudskih života i međunarodne zaštite ne može se staviti i gledati samo kroz prizmu financijskih okvira. Mora se znati da se u državama EU ne nalazi najveći broj izbjeglica, već se radi o državama koje su susjedne onima gdje se vode ratovi i unutarnji konflikti. Znamo u kakvim se financijskim I svakim drugim situacijama nalaze te zemlje, a stanje je kudikamo gore nego u državama koje su članice EU. To znači da argument financijskog stanja “ne igra”.
Na koje sve probleme azilanti nailaze u Hrvatskoj? Rješavaju li se njihovi problemi?
-Azilanti prvenstveno imaju problem sa uključivanjem u naše društvo. Država već neko vrijeme ne osigurava tečaj hrvatskog jezika na što osobe koje su pod međunardnom zaštitom imaju pravo. Poznavanje jezika je, naime ključno za daljnje uključivanje u društvo, pa tako i za pronalazak posao što u ovoj situaciji predstavlja još veći problem. Osobe koje su pobjegle često nemaju dokumente i ne mogu ih pribaviti, što također stvara probleme kao i cijeli niz drugih probelama kao što je to, primjerice priznavanje obrazovnih kvalifikacija.
Najproblematičniji je odnos prema izbjeglicama- Zakoni doprinose trendu kriminalizacije migranata
Nabrajajući probleme koji su brojni i teški Trisov sugovornik Georgiev ističe kako je najproblematičniji-odnos prema izbjeglicama. Trenutačno se u Hrvatskoj dva ključna zakona nalaze u postupku donošenja- Zakon o strancima i Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti koji će zamjeniti Zakon o azilu. Nažalost, umjesto da se ti zakoni bave rješavanjem stvarnih problema, oni doprinose trendu kriminalizacije migranata i stvaranju većeg nepovjerenja prema njima.
Privatnost i Kolačići: Ova web-stranica koristi kolačiće. Nastavkom korištenja ove web-stranice prihvaćate korištenje kolačića. Kako bi saznali više, uključujući kako kontrolirati kolačiće, pročitajte ovdje: Politika kolačića