Banja Vrućica? Gdje je to? Nikad čula! E tako sam reagirala prvi put kad mi je predsjednik šibenske udruge umirovljenika Mirko Radak pričao o najpopularnijoj zdravstveno-turističkoj destinaciji naših „penzića“ unatrag zadnjih nekoliko godina. Doduše, Radak se nije odveć hvalio svojim marketinškim sposobnostima koje su rečenu Banju Vrućicu pretvorile u prvorazredan umirovljenički terapijski toponim Šibenčana. Neku vrst balkanskog Exotic Marigold hotela, ako znate što mislim. Da se ne izgubi štogod u prijevodu, rekla bih „zrelost sa šansom“… Znao mi je Radak reći: – Oni koji su bili tamo jedva čekaju ponovo ići, a oni koji nikad nisu bili najprije moraju sami sa sobom riješiti pitanja predrasuda. Sve je dobro dok im ne kažete da je to Republika Srpska…
No, od prvih autobusa koji su prije pet-šest godina krenuli iz Šibenika via Bosna za Banju Vrućicu, štošta se promijenilo. Rat pomalo postaje povijesna činjenica, o kojoj se ( s izuzetkom dijela veterana) sa sve manje strasti govori, a mir među ljudima kolektivna potreba obična svijeta na ovim prostorima, umornog od mržnje i iracionalne agresije koja je dugoročno rastočila i gospodarstvo i prijateljstvo. Taj „zamor ljudskog materijala“ negativnim emocijama, čini Banju Vrućicu iznimno privlačnim lječilištem i u Hrvatskoj. Jer, sve se nekako ovdje poklopilo: cijene, vrlo pristupačne, komfor, izuzetan za takav tip hotelskog kompleksa koji računa s masovnošću, okoliš- čaroban spokoj šumskog zagrljaja, osoblje koje baš svakom gostu želi ugoditi… I što vam više treba? Ako ste građanin svijeta, zemljopis je za vas tek usputna faktografija…
Po zdravlje bez predrasuda…
Da ne mudrujem, Banja Vrućica je ljekovito, živopisno mjesto u srednjoj Bosni, kod Teslića, čija povijest datira još od 1919., a gdje šibenski, zagrebački, pulski, riječki, osječki, i ini, hrvatski umirovljenici s oduševljenjem hodočaste već nekoliko godina. Oslobođeni tabua i predrasuda. Zbog zdravlja i užitka. A definitivno i uštede u odnosu na hrvatske toplice koje se s ovom ne mogu mjeriti ni cijenama ni komforom. Još ako vas zapadne smještaj u hotelu Kardial, s četiri zaslužene zvjezdice, gdje vam je na raspolaganju i wellness centar, i kuglana, bazeni i saune, saloni ljepote i što li sve ne, vjerujte, desetodnevni boravak pomladit će vas bar za nekoliko godina. Osim ako vam mladost nije prirodno nepoderiva genetska prednost…
S umirovljenicima smo dijelili termin , rutu i cilj. Samo su oni putovali autobusom, mi automobilom. Oni su uglavnom znali gdje idu, mi nismo imali više od tuđih priča. Preko Trilja na Kupres, pa Bugojno, Vitez, Zenica, Teslić i poslije tristotinjak kilometara bosanske tuge i ljepote, eto nas, u Banji Vrućici taman u vrijeme kad je na hotelski parking ulazio i šibenski autobus. Nevjerojatno, a putem se nijednog trenutka nismo sreli…
Kardial s “četiri krune”, po Zepterovoj mjeri
Hotel Kardial. Četiri zvjezdice. Čini se vrlo dobro popunjen. Doček posebno srdačan, prve upute „pacijentima“, pa brzi smještaj i odmah na liječnički pregled. Nema tu šale. Niste vi ovdje tek turist…
O.k., pomislim. Dobra prilika da poslije tolikih godina smišljenog izbjegavanja, napokon saznam koliki mi je krvni tlak. U ovoj profesiji to je značajan podatak… No, dobro je prošlo, dočim je posao ostao kod kuće i tlak miruje…
U novouređenom terapijskom centru na recepciji zgodna, ljubazna crnka, Ljiljana Kovačević, zadužena je da pacijentima i gostima pruži svaku nužnu informaciju o njihovoj terapiji. Prije svega, da im dade njihov tjedni, ili desetodnevni raspored terapija. Ovisi koliko ovdje boravite. Ljiljana je rođena na području Banje Vrućice, a u Terapijskom centru je zaposlena od 1997. Školu je završila u Tesliću, praksu u Vrućici. Zadnjih šest godina je zadužena za raspored terapija i radi na centralnom terapijskom punktu, na recepciji. Prije toga je bila fizioterapeut. Za svakog nađe lijepu riječ, ne štedi osmijeh, trudi se da nitko ne bude oštećen i nezadovoljan. Često pacijenti traže baš određenog terapeuta, osobito masera, ali tada ih Ljiljana uvjeri da su i drugi jednako dobri i predani poslu, pa se ljudi lako priklone njezinom mišljenju. Dok smo razgovarale „ s nogu“ , naiđe gošća zainteresirana za masažu
.- Koliko košta- pita.- Ovisi- kaže Ljliljana.- Kompletna masaža stoji 20 konvertibilnih maraka ( 80 kuna), parcijalna 15… Dnevno kroz Terapijski centar prođe preko 600 pacijenata, a ljeti je taj broj i znatno veći- kazuje mi Ljiljana, bez namjere da se žali na „prebukiranost“.
Sve je europsko, osim plaća…
Ali, to bi mogao biti problem Dušku koji je jedan od najtraženijih fizioterapeuta. Masera. Svi bi nekako baš pod njegove prste. U Centru je od 1981. Tvrdi da su 93. u Vrućicu istodobno dolazili pripadnici svih vojski, samo nisu smjeli nositi oružje. Centar je bio u funkciji i tijekom rata, ali nije bilo struje pa su parafin, kaže, rastapali na vatri. Kompleks nije ozbiljnije devastiran u ratu, dvije granate su ga tek okrznule, pa su štete bile minimalne- priča Duško. Šibenčani su među prvima počeli dolaziti, veli, neki čak od 1998.Već tada je uspostavljena suradnja sa zemljama u regiji, kaže. Slovenci su u to doba dolazili kombijem. Štošta bi bilo drugačije da mediji nisu podgrijavali ratne strasti. Znate onu, dobacuje Duško: Dajte mi televiziju i natjerat ću Bosnu da zarati s Amerikom. A neki kažu i da su Crnogorci još u ratu s Japanom… smije se vješti fizioterapeut ne prestajući masirati pacijenta.
– Cijeli moj život je strpan u ovu Banju. Ovo je raj na zemlji, kakav kao ljudi nismo zaslužili. Vrućica je na 230 metara nadmorske visine, oko nje je šuma s brojnim stazama za šetnju, bicikle.. Ulagalo se puno i prije i poslije rata, ali da nije ljekovite termalne vode, bogate željezom i drugim mineralima, sve bi to bilo uzalud- napominje. Duško je duhovit, temperamentan čovjek, bistra uma i mekog blagotvornog dodira. Sipa viceve ko’ iz rukava. Zadovoljan je poslom, a plaća, bitno da redovito dolazi. Doduše, ne bi bilo loše da je veća, priznaje. Sjeća se kad je Banja privatizirana. – Postrojili su nas, sve radnike i otvoreno nam rekli: radit ćete kao u Europi. Sve će biti kao u Europi.
Netko je upitao hoće li i plaća biti europska .- Tko je to rekao? E da znate, neće biti europska , a kome se to ne sviđa, neka odmah ode. Nitko nije otišao- ispričat će Duško, i dodati kako su svi svjesni da vlasnici radnike mogu lako naći, nema ovdje nezamjenjivih. A nema ni sindikalne borbe i zaštite. Radi i šuti…
Sezona – cijelu godinu!
Banja se bliži svome stotom jubileju, i kontinuirano raste i razvija se. Od prvog hotela Zmajevac izgrađenog 1920. danas su u ovom kompleksu četiri hotela u funkciji s ukupno oko tisuću ležajeva i dva stara hotela koja tek čeka renoviranje u nekom realnom srednjoročnom razdoblju, kako ponosno ističe mladi direktor Banje Vrućice Aleksandar Radošević. Vrućica je dioničko društvo, s 82 posto privatnih udjela, a država kroz dva fonda drži 18 posto vlasništva. Najveći pojedinačni dioničar je Zepterov investicijski fond s udjelom od 25 posto, a upravo zahvaljujući njegovom suvlasništvu ovdje se strogo vodi računa o kvaliteti usluge.
Lani su, kaže Radošević, imali rekordnu godinu godinu sa 188 tisuća noćenja ili 57 posto popunjenosti na razini godine. Kod njih sezona traje gotovo cijelu godinu. Ovdje se ne dolazi samo ljeti, ne dolaze samo stari i nemoćni, bolesni i posustali, nego gosti svih dobi i putovnica. Usred ožujka imali su oko 700 gostiju, dakle 70 posto popunjenosti! Sezona, hvali se Radošević, traje od ožujka do studenoga. Ostali su, veli , problematičan samo prosinac i siječanj, ali i to sve manje, jer je zadnjih tri-četiri godine postala tradicija da nekoliko skupina gostiju iz Hrvatske dolaze na desetodnevni boravak u sklopu kojeg je i doček Nove godine. Šibenčani su tu redovito na svako Silvestrovo, a odnedavno i grupe iz Splita, Kaštela i Zagreba. Za doček 2016. već su se predbilježili, uz njihove standardne goste, i nove grupe iz Trogira i Zagreba, pa će samo iz Hrvatske za novogodišnje blagdane imati bar šest-sedam autobusa.
Lani u Vrućici 45 tisuća hrvatskih umirovljenika!
Kapacitete Banje Vrućice ponajviše prodaje njezin zdravstveni program koji im donosi 70 posto svih noćenja. U BiH je to jedini centar koji se bavi kardiovaskularnom rehabilitacijom, a po tome su poznati u cijelom, kako Aleksandar kaže, regionu jugoistočne Europe .
– Za to smo se specijalizirali iz prirodnih razloga jer je naša voda termomineralna, s prirodnim željezom i ugljičnim dioksidom, pa se širi preko receptora kože krvne žile i olakšava cirkulaciju i rad srca. S druge strane, naša voda nije pretopla, oko 32- 35 stupnjeva na terapiji, I zbog toga smo se specijalizirali za tu vrstu rehabilitacije.
Ali, ovdje se, kao i u drugim toplicama, provodi i fizijatrijsko- reumatološka i neurološka rehabilitacija.
Hotel Kardial je najreprezentativniji, pa je i jedan od najvećih kongresnih centrara u BiH u kojem se gotovo svakodnevno održavaju brojni seminari, simpoziji i stručna savjetovanja. S obzirom na brojne sportske objekte, dva velika nogometna igrališta, terene za odbojku, rukumet, košarku, jedan teniski teren, godišnje se ovdje održi desetak radničko- sportskih igara velikih tvrtki i institucija, a dolaze i profesionalne sportske ekipe na pripreme. U Kardialu je najveći BiH wellness centar, koji se prostire na 1600 kvadrata, a pored hotela je i otvoreni bazen .
Za svakog ponešto. Što se vidi i kad prošetate kompeksom. Iako, prednjači srednjovječna i starija gospoda, umirovljenici, mahom domaći gosti, oko 65posto, a 35 posto su stranci. Od toga 25 posto čine hrvatski umirovljenici.
– Lani smo imali 45 tisuća noćenja iz Hrvatske, uglavnom umirovljenika koji dolaze na naš zdravstveni tretman. Šibenčani su posebna priča Uživaju specijalan respect jer su među prva dva autobusa koja su 2010. stigla u Banju Vrućicu, a to se ovdje posebno cijeni jer je njihova pozitivna priča otišla širom Hrvatske, a napose Dalmacije, pa sad imamo grupe od Makarske na jugu do Istre, Poreča i Umaga na sjeveru Jadrana, te na kontinentu od Zagreba do Vukovara- zadovoljno će direktor Radošević.
Hotel Dalmacija preimenovan u – Srbija (?!)
Menadžment Banje Vrućice posve je svjestan da bez ulaganja nema napretka. Stoga se stalno nešto radi, adaptira, obnavlja. Lani je izgrađen veliki otvoreni bazen u koji je investirano preko milijun eura, tokom zime je renoviran hotel Hercegovina, promijenjena infrastruktura, namještaj, sanitarije, uloženo oko 300 tisuća eura, a kroz ljeto planiraju obnoviti mrežu tunela kojima su hoteli spojeni kako bi se bezbolnije i brže cirukuliralo do terapijskog centra u zimskim mjesecima i za jesenskih kiša. Idući hotel koji je u planu za renoviranje je hotel Posavina, koji ima 234 ležaja, obnavljat će se u fazama već od ove zime.
Banja Vrućica ima ugovor s Fondom zdravstvenog osiguranja RS za liječenje kardiovaskularnih pacijenata koji su imali operacije na srcu, ali to je na razini 10 posto ukupnih prihoda, dok 90 posto zarađuju sami na tržištu. Zaposlenih je 250-300. Uglavnom Teslićani, “ lokalci”. Plaće su redovite, nisu visoke, ali u skladu s kolektivnim ugovorom, a zadnje tri godine dijelili su i 13.plaću. Oni s visokom stručnom sremom imaju oko 450 eura mjesečno, što je na razini državnog prosjeka. Za nas ispod svakog prihvatljivog prosjeka…
Oko Vrućice niklo je naselje koje je raslo s Banjom, pa danas ima oko tisuću stanovnika, a od Teslića je udaljeno svega 2,5 kilometara.
Ima Banja Vrućica i jedan ratni kuriozitet. Nekad je u ovom kompleksu bio prelijepi hotel Dalmacija, u čast i slavu ovdje itekako popularnih Dalmatinaca. Ali je 90-ih baš taj hotel preimenovan, i to ni manje ni više nego u- hotel Srbija. A Dalmatinci to očito nisu odveć zamjerili, jer kad je umirovljenički “konvoj” iz Hrvatske krenuo prema teslićkim toplicama, predvodili su ga upravo Dalmatinci… Prije rata, ovdje su najčešće zalazili Slavonci, a u poraću, bogme Dalmatinci i Zagrepčani preuzeli primat…
“Karanfili” s viškom Celzijusa…
Što je to u Banji Vrućici da mami zrelu, iskusnu klijentelu? Termalni izvori, ljekovita mineralna voda koja ima gotovo univerzalno zdravstveno djelovanje, a jedan od glavnih izvora Kiseljak, uz sam je kompleks? Ljudi uz izvorsku česmu često stoje u redovima. Miroslav Gotovac kojeg smo sreli, nosio je bar tridesetak litara, a vratit će se ponovo. Jer je ova voda prijeki lijek za probavu, jetru, cirkulaciju, ma za sve, tvrdi Gotovac kojemu se jednom prilikom, neposredno iza rata, to za nas slavno prezime, itekako isplatilo. Ni krivom ni dužnom. No, to je d( r )uga priča… Najjači argument, ipak je, podatak da desetodnevni boravak , s punim pansionom, ovdje košta 1450 kuna izvan sezone do 1750 u top-sezoni. I to u hotelu Kardial kojeg krase četiri sjajne (Zepterove) zvjezdice.
Za dob gostiju, nije nimalo nevažno da već po dolasku imaju specijalistički pregled, dnevno po četiri terapije, sve usluge wellnessa, kupanje u ljekovitoj termomineralnoj vodi, izlete, večeri sa “živom” glazbom, svaku zgodu. Baš, kako rekoh na početku, kao kakav balkanski Marigold hotel, samo što se ovdje, umjesto raskošnih indijskih ritmova mogu čuti “karanfili”, s viškom Celzijusa… Što je valjda dio plana banjskog menadžementa koji svojim zrelim gostima podiže glazbom adrenalin, da bi ga u svom Terapijskom centru potom efikasno spuštao i klijentelu trajno pridobio…