Nediljko Pušić, Davorka Blažević i Vjeran Piršić (Foto Tris/H. Pavić)
Opći otpor bušenju nafte i plina u Jadranu – zaključak je javne tribine ‘Nafta, bombe, obale’ koja je u organizaciji Udruge za promicanje civilnog društva, medijske kulture i razmjene informacija — TRIS održana sinoć u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić. Opasnosti koje proizlaze iz planova eksploatacije nafte i plina u Jadranu i mogući utjecaj takve djelatnosti na okoliš i budućnost Hrvatske, opasnosti koje prijete od velikih količina eksplozivnih sredstava i oružja odbačenih na dno Jadranskog mora, Šibenčanima su približili čelnik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić i umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić.
– Ideja o bušenju nafte pored Kornata je bolesna ideja. To može napraviti samo netko tko je totalni idiot ili je korumpiran – započeo je Piršić navodeći razloge pogubnosti pokušaja invazije naftih platformi koja je započeta sa Strateškom studijom utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu.
Po njemu, ideja projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika ili bušenje nafte i plina u Jadranu je problem s barem tri nivoa, a prvi od njih je društveni problem. – Ovo je silovanje demokracije. Ideja da netko dođe i parcelira Jadran kao svoj vrt na 28 parcela, počne pregovore s moćnim svjetskim kompanijama, bez da napravi iole pristojnu procjenu utjecaja na okoliš i bez da pita građane, je zapravo ideja kauboja iz Teksasa. Ovo nas svrstava među demokratske standarde Nigerije, gdje je Shell platio vojsku da pobije prosvjednike – rekao je Piršić ocjenjujući kako kako je bilo lakše boriti se protiv korupcije u srednjovjekovnoj Hrvatskoj nego u ovoj današnjoj. – Da je ovo najbolji projekt na svijetu, on se ne smije raditi na način na koji se radi – kaže Piršić.
Ekološki aktivist i čelnik Udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić (Foto: Tris/H. Pavić)
Drugi nivo problema je to što istraživanje i bušenje nafte i plina u Jadranu, čak i slučaju neincidentne eksploatacije, uzrokuje nesagledive štete. – Kako izgleda to istraživanje? Oni rade niz podvodnih eksplozija, koje se odbijaju od dna kao sonari i analizom odbijenih valova se procjenjuje ima li dolje kakva šupljina i u njemu ugljikovodik. To će proizvesti zasigurno velike štete na riblji fond za koje nitko ne zna kolike mogu biti. Studija je procijenila velike štete na sisavce, ali ribe ne spominje. Imate Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita koji su jasno rekli da zapravo nitko nema pojma što će biti s ribama. To je ogromna količina podvodnih eksplozija. Druga stvar je turizam. Možete zamisliti što će biti kada prvi nautičari stave na YouTube snimke platformi ili brodova za istraživanje pored Kornata ili Mljeta – kaže Piršić navodeći kako goluba u ruci žrtvujemo ne za ne vrapca, nego za mrava na grani. Po njemu, štete od bušenja su mnogostruko veće od eventualne materijalne koristi.
– Daju prazna obećanja. Tu ne postoji ni jedna realna brojka osim možda sto milijuna kuna taksi. Za par promila prihoda od turizma želimo taj isti turizam ugroziti – rekao je Piršić.
Treći nivo problema, po Piršiću, su moguće katastrofe platformi. – Za razliku od pjeskovitih obala koje se čiste relativno lako, kod nas je obala kamenita i morali bi 30 godina čistiti kamen po kamen. S tim da veća šteta nastaje od čišćenja nego od same nafte. Dakle, ideja istraživnja i eksploatacije Jadrana je silovanje demokracije, potpuno negiranje baznog interesa preživljavanja autohtone populacije na ovim obalama i ona je zapravo sama po sebi skandal – kaže Piršić.
Temeljem svojih inozemnih iskustava i školovanja u ekološkim institutima u Njemačkoj, Švedskoj, Upsali i na Malti, Piršić je govorio kako kako se slični poslovi poduzimaju u civiliziranim zemljama. Kad se tamo planira neki zahvat u prostoru, najprije se napravi procjena utjecaja na okoliš. U Hrvatskoj je, međutim, sve se najprije sve isplaniralo i dogovorilo, pa se onda platila studija koja mora opravdati zahvat.
– U čemu je problem? Prolaznost studija utjecaja na okoliš u Hrvata je preko 97 posto. To znači da ovdje više nema nikakvih kriterija. Znamo da su kod tunogojilišta čak falsificirali i dubinu mora da prođe studija. I ovdje imamo situaciju da su počeli raditi studiju utjecaja na okoliš kad su već debelo ispregovarali s kompanijama oko koncesija, što je greška u postupku, i logička i pravna – rekao je Piršić navodeći niz groteksnih grešaka na brzinu sklepane studije koja je napravljena kako bi se blagoslovila ideja bušenja. Jedan od bisera te studije je i da će naftne platforme dobro utjecati na prirodu jer će se na njima odmarati ptice.
– Studija izgleda kao da netko kaže: ‘Bit će sve OK, majke mi’. I oni s takvim dokumentom idu pred jasnost. Struka ga je odmah sasjekla, ali to, na žalost, ne garantira da neće ustrajati- kaže Piršić.
Po njemu, važno je demistificirati cijelu priču. – Čuo sam da se kaže da su tu neki veliki svjetski igrači, da se tu ništa ne može napraviti. Shvatite to nije ovdje slučaj. Ovdje imamo grupu kokošara, običnih seoskih kokošara, koji žele nešto ušićariti prije nego što ode s vlasti do kraja godine – rekao je Piršić.
Govorio je i o dostupnim informacijama o dosadašnjim istraživanjima, koje ukazuju da ovdje ne postoje velike količine nafte, te da je ono što postoji disperzirano na velikoj površini i po raznim dubinama, što je u današnjim tržišnim uvjetima pri niskoj cijeni nafte preskupo vaditi.
Piršić je rekao da će pred Vladu biti stavljena tri zahtjeva: Da se projekt vrati na početak, da se napravi poštena procjena utjecaja na okoliš i da se bilo kakva buduća koncesija uvjetuje davanjem pozitivnog mišljenja predstavničkih tijela lokalne samouprave. Postavio je i pitanje jesu li nama uopće potrebne naftne bušotine.
– Civilizirane zemlje rade tranziciju u postfosilno društvo. Mnogi u Europi više ne žele hraniti korumpirane arapske i Putinove režime našim novcem, jer to više nije potrebno. Kameno doba nije nestalo jer je nestalo kamena, nego zato što su prvi metalurzi napravili bakar, broncu i željezo – rekao je Piršić, zagovarajući prelazak s fosilnih goriva na solare, vjetar i biomasu.
Umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić (Foto: Tris/H. Pavić)
Nediljko Pušić je upozorio na opasnost od neeksplodiranih eksplozivnih sredstava, kojima, prema vojnim kartama koje je prezentirao, Jadran vrvi.
– Riječ je o tisućama tona neeksplodiranih eksplozivnih sredstava koji se nalaze u Jadranu. Od cijelog Mediterana Jadransko more je njima najzagađenije. Međutim, u Vladinoj studiji nema ni slova o tome – kazao je Pušić.
– Bušenje je jedna opasna stvar, čak i tamo gdje nema bombi, a kamoli na jednom ovakvom području. Godine 2007. UN je donio program za smanjenje zagađenja u Mediteranu, zagađenja od neeksplodiranih ubojnih sredstava. Od cijelog mediterana Jadransko more je najzagađenije. I sada nastaje jedna studija, koja dovodi do toga da se sklapaju ugovori s multinacionalnim kompanijama za istraživanja i eksploataciju nafte i plina, a u kojoj ni slova nema o ovome. Osim toga, jesmo li okoliš i mi koji živimo oko tog mora i kakav utjecaj će bušenje nafte imati na nas? – pita se Pušić.
On je upozorio i kako u Strateškoj studiji utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu nema ni slova o radioaktvnoj šljaci koja nastaje u procesu vađenja nafte.
– Član smo UN-a, koji ima Međunarodnu agenciju za atomsku energiju, a ta agencija donosi pravilnik o zbrinjavanju otpada iz naftnog i plinskog biznisa. Najopasniji otpad iz tog biznisa je radijacija koja se pojavljuje kao nusprodukt na bilo kojem naftnom ili plinskom polu. Zbog toga je agencija donijela pravilnik koji kaže da se na svakoj platformi mora mjeriti količina radijacije. Propisuje i kako se ta radijacija zbrinjava. Taj pravilnik je važeći i u Hrvatskoj, ali u studiji se nigdje se ne spominje radijacija koja izlazi iz bušotina ni postrojenja u kojima bi se skladištila – rekao je Pušić.
– Ta skladišta za radioaktivni otpad i alate korištenje u bušenju moraju se urediti prije nego se počne s eksploatacijom. To je obveza i RH. Gdje će oni skladištiti tu radijaciju? Kako će se prenositi do kopna? Ni riječi o tome nema u procjeni utjecaja na okoliš – kaže Pušić. 
Piršić je najavio niz djelatnosti i akcija ekološkog pokreta u cilju osujećivanja planova s bušenja Jadrana, od internacionalizacije krize do referenduma, kao najjačeg oružja.
– Ovdje smo sad u situaciji da mi imamo problem, a da ga oni koji zagovaraju bušenje nemaju. Tek kad mi postanemo njihov problem, oni će odustati od projekta. Moramo im postati problem – rekao je Piršić.
– Konzumirali smo naše pravo sudjelovanja u javnoj raspravi, čekamo mišljenje državnog povjerenstva koje će prihvatiti ili odbaciti studiju. Ako je odbace, projekat se završava, ako ne, moramo iskoristiti uporišta u međunarodnim konvencijama da se u travnju ne potpišu koncesije. Ako uspijemo odužiti do jeseni, uspjeli smo, barem za neko vrijeme, jer će biti preranjivi uoči parlamentarnih izbora – rekao je Piršić.
Građani svoje mišljenje o projektu mogu reći na tim izborima, ali promjena vlasti ne jamči da će se odustati od projekta. HDZ, prema Piršiću, još uvijek kalkulira što mu se više isplati.
Među brojnim Šibenčanima u tribini su sudjelovali i pripadnici Živog zida, među kojima je kao gost bio i Ivan Sinčić.
– Upravo ovo što je Vjeran rekao, mi imamo problem, oni nemaju. Za njih je nešto problem tek ako je to politički problem. Zato je potrebno politizirati ovu temu. Živi zid je apsolutno protiv ovog projekta i poduprijet ćemo referendum – rekao je Sinčić.
Jurica Žitko s Visa – Živi zid i Jadranski zid (Foto H. Pavić)
Jurica Žitko, Višanin iz Živog zida, govorio je o projektu Jadranski zid i planovima za fizičko sprječavanje eventualnog bušenja.
– Okupili smo se u udrugu Jadranski zid, koja se bavi ribarskim pitanjima i pitanjima bušenja plina i nafte. Imamo već više od 400 brodova koji su spremni fizički blokirati svaki pokušaj bušenja. Bude li i ovaj referendum izigran, spremni smo ići u fizičku blokadu svakog istraživanja. Hrvatska flota, policijska i ona obalne straže zajedno s vojnom, je zapravo ništa. Kada pokušavamo spriječiti deložacije ovršenih građana oni uvijek mogu dovesti deset puta više policajca nego je nas. Na kopnu mogu dovesti deset tisuća specijalaca, ali na moru nam ne mogu konkurirati. Vrlo skoro napravit ćemo pokaznu vježbu. Grupa Jadranski zid blokirat će jedan mali otok, nećemo još reći koji, pozivam sve da nam se pridruže da pokažemo što možemo. To je metoda najjačeg kalibra – rekao je Žitko poručujući da ideja bušenja neće proći.
Živi zid na tribini Trisa (Foto: H. Pavić)
