Đuro Glogoški (Foto: Hrvoslav Pavić)
Tko nije znao, sada zna. Đuro Glogoški, stopostotni ratni vojni invalid, vođa braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66, bio je službeno primljen u Uredu predsjednika Vlade, samo 12 dana nakon što je ispred Ministarstva branitelja počelo prosvjedno dežurstvo hrvatskih veterana Domovinskog rata. Došao je sa suprugom, a s premijerom Zoranom Milanovićem zadržao se u razgovoru više od sat vremena. Milanović o tome već dva mjeseca, kako je kazao za RTL Danas, šuti, jer je „štitio dostojanstvo osobe“. Glogoški premijera demantira, tvrdi da laže, i da je upravo Milanović tražio da se o njihovom susretu u Vladi ne govori. Tko doista laže i zašto, pitanje je sad…
– Molio me da ne kažem- razotkrio je „tajnog gosta“ iz Savske 66. predsjednik Vlade u ekskluzivnom razgovoru za RTL. – Rekao sam mu: Pomozite mi da vam ugodimo“. Jer , nije mi jasno što hoće. Što je bilo dalje, vidjeli ste. To nisu poštene namjere. Nakon što smo povukli dva zakona iz Sabora, samo da im taktički pomognemo, oni su ostali. Samo da bi mogli dočekati Novu godinu s HDZ-ovom predsjedničkom kandidatkinjom- izjavio je Milanović, optužujući izravno HDZ kao organizatora okupljanja pod šatorom.
– To je sinopsis i scenario HDZ-a za predsjedničke izbore. I gledamo rasplet- ustvrdio je premijer.
Odmah je stigao žestoki demantij Đure Glogoškog koji, pak, tvrdi : „Milanović laže, on je tražio razgovor, a ne ja“. A sve detalje o tome tko je koga u goste pozvao, predsjednik Udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata najavio je objelodaniti na konferenciji za novinare, u ponedjeljak u 11 sati. Ni u HTV-ovoj emisiji Nu2 nije htio “otkrivati karte” prije najavljene presice, a demantirao je i izjavu ministra branitelja Predraga Matića da ima mjesečna primanja od 25 tisuća kuna. Umjesto da nas ne drži u zabludi i neznanju i navede “pravi iznos” , Glogoški nam je taj podatak uskratio, i nevještim ping-pongom lopticu dobacio Matiću s porukom da bi bilo vrijeme da ministar objavi svoja primanja (?!)
Ma, o čemu to Glogoški?! Je li bio kod predsjednika Vlade? Jest! Zašto je to javnosti prešutio? Ako je otišao Milanoviću na njegov poziv, nije bilo nijednog racionalnog razloga da o tome šuti. Uostalom, zar to nije trebao biti znak dobre volje i spremnosti braniteljske populacije da mirnim putem, u institucijama sustava, rješava svoje probleme? Da je Glogoški o susretu regularno izvijestio i svoje suborce pod šatorom i hrvatske građane, mogao je samo poentirati na tome, kao onaj koji je Vladi pružio ruku i prihvatio dijalog. Umjesto da javno iznese svoja pregovaračka stajališta i „uvjete mira“ o kojima je s premijerom razgovarao, Glogoški se odlučio obvezati i Milanovića na šutnju. Ili obrnuto, svejedno… No, tada je pitanje zašto je ratni veteran i invalid Domovinskog rata, ogorčen na aktualnu vlast zbog navodnog ugrožavanja braniteljskih prava, pristao šutjeti o susretu u Vladi.
Ukoliko je u Ured šefa Vlade stigao incognito, mimo znanja i volje prosvjednika u Savskoj, zbog mogućih implikacija takvog susreta, jasno je da ga je prešutio. I zamolio Milanovića da o tome ne govori. I nije. Dva mjeseca. A kad se „društvo pod šatorom“ ispred Ministarstva branitelja i dalje nije razilazilo, premijer je odlučio „kolaboracionistu“ demaskirati javno. Jer, ako je Glogoški stigao u Banske dvore u „privatnu audijenciju“, pitanje je i motiva i sadržaja toga susreta…
S druge strane, premijer nema razloga kriti da je pozvao na razgovor veteranskog lidera „pokreta otpora“, jer je ne jednom, upućivao poruke svim prosvjednicima i njihovim vođama da su im otvorena vrata Vlade . U tome doista nema ništa ni čudno, ni senzacionalno, pa je i eventualno otkriće da je zapravo Milanović uputio poziv Glogoškom, a ne obrnuto, posve irelevantno. Osim što bi, ako je Milanović lagao, to bilo u najmanju ruku infantilno i nezrelo…
Razgovarati je itekako trebalo, a pravo pitanje je zbog čega ( ili koga) se to krije od javnosti. Jer, nije samo Glogoški sjeo nasuprot premijera u njegovu Uredu. Prema našim saznanjima, sjedili su istim povodom u prijateljskom razgovoru, s dobrim namjerama, i Ilija Vučemilović i Ante Kotromanović ( i još neki SDP-ovci). Pokušavalo se naći izlaz iz pat-pozicije u koju su Vlada i prosvjednici zapali. Ali, kad god bi se primakli kompromisu, stvari su se vraćale na početak. Jer, nije ovdje ni povod bunta ni njegov cilj zaštita braniteljskih prava. Ovdje su u pitanju neki sasvim drugi interesi za račun kojih je ova, objektivno najosjetljivija populacija u društvu, opako instrumentalizirana ne bi li aktualni establishment ( „nenarodnu vlast“ ) toliko zaljuljala da napokon, i bez izbora, padne. Ali, to se nije dogodilo, pa će veterani iz Savske, zajedno s njihovim „logističarima”, vjerojatno morati sačekati izbornu odluku po svoj prilici potkraj ove godine. Pod šatorom ili kod kuće…
