Neovisni novinarski portal
10.2.2025.
INTERVJUI / SCENA
Elemental (Foto: ravnododna.com)

Remi (Elemental):
Angažirane pjesme su nužnost zbog psihičke higijene!

Elemental (Foto: ravnododna.com)

Razgovor s Mirelom Priselac – Remi, pjevačicom Elementala, grupe koja će Šibenčane, zajedno s Dubioza kolektivom, uvesti u Novu godinu.

Elemental (Foto: ravnododna.com)

Elemental (Foto: ravnododna.com)

Elemental nije popunio prazno mjesto u šibenskom novogodišnjem programu, Elemental će na pozornici u Docu nastupiti kao ravnopravna snaga regionalne scene. Možda (zasad) nema stadionsku jačinu poput Dubiozine, no njihova popularnost i kvaliteta u zadnjih ih je petnaest godina ugnijezdila usred A lige domaćih urbanih snaga. Njihov organski hip-hop Šibenčani su zadnji put doživjeli na drugom Terraneu, kada su na skakanje nagnali gotovo dvije tisuće ljudi pred Aero stageom. Uoči nastupa u Docu 31. prosinca, popričali smo s Remi…
U Šibeniku ćete se oprostiti od ovogodišnje koncertne sezone. Koliko je dobroga bendu donijela 2014.?
Joj, bilo je tu svega! Svirali smo posvuda, promijenili booking menadžera, odnijeli smo Porina, malo usporili zbog moje slomljene noge, onda opet ubacili u petu brzinu (popularna uzrečica kod naših političara), radili na novim pjesmama, napravili gro toga novoga i sad se prelijevamo u 2015. – ovaj tjedan snimamo infoe nekih novih pjesama i pripremamo novi album! Bit ću toliko slobodna pa ću reći – jebote, naradili smo se!!
U šibenskom Docu organizatori su vas spojili s Dubioza kolektivom, pravdajući to logičnom kombinacijom. ‘Bore’ li se Elemental i Dubioza za iste ciljeve?
Mi smo dva benda koja vole primjećivati stvari oko sebe, hodamo okolo s dva para otvorenih očiju i ušiju… I onda svoje dojmove prenosimo u pjesme, svatko na svoj način. A što se tiče uparivanja, meni je drago, s dečkima iz Dubioze mi je uvijek zabavno, pa ne sumnjam da će tako biti i sada u Šibeniku na Novoj! Kul su likovi, neopterećeni su i vrhunski zajebanti, nemaju onaj neki “zrak” oko sebe kakav bi možda imali drugi izvođači njihova kalibra.
Koliko uopće takav glazbeni boj za pravednije društvo i bolju budućnost, što je karakteristika dobrog dijela Elementalovih pjesama, troši autore i bend? Odnosno, je li vam ponekad naporna ta reputacija ‘aktivističke’ i osviještene grupe?
Iskreno, naporna mi samo kad nas ljudi percipiraju ISKLJUČIVO kao osviještenu grupu. Imamo puno pjesama koje nemaju veze s aktivizmom i željela bih da nas se percipira kao bend koji je višeslojan. Zbilja ne bih htjela da me se gleda kao fah idiota – u odnosu na politički angažirane pjesme. Naravno, ne bježim od činjenice da su mnoge naše pjesme sa socijalno angažiranom tematikom probile tamo gdje možda emocionalnije pjesme ne bi probile (pritom mislim na regiju u kojoj su zapravo takve pjesme najbolje prihvaćene), ali želim reći da to nije sve što Elemental može ponuditi. I da, troše te takve tematike, ali troši te i ovakav život, pa su takve pjesme nužnost – zbog psihičke higijene.
Remi (Foto: ravnododna.com)

Remi (Foto: ravnododna.com)

Grupa koja ima poruku želi da je se čuje što dalje, vama je to uspjelo s trećim albumom i hitom ‘Romantika’. U to ste se vrijeme i definitivno posložili u bendovskoj formaciji… Koliko je tadašnji prvi uspjeh Elementala bio planiran, a koliko su se stvari događale same od sebe?
Ništa tu nije bilo planirano… Da bar jest, možda bismo bili okretniji u situaciji u kojoj smo se zatekli nakon “Romantike”. Da mi je netko rekao da ćemo probiti u mainstream s pjesmom koja ima 3 repane strofe i čudan ritam, nasmijala bih mu se u brk. Ali eto, dogodilo se. Od tog trenutka pokušali smo više-manje unositi red u kaos, pritom mislim na neko sistematsko snimanje albuma i rad na pjesmama, ali užasno je teško pokušati urazumiti kreativnu energiju. To te jednostavno ponese u nekom svom smjeru, ja još uvijek zastupam mišljenje da su se mnoge naše pjesme same napisale…
Kako to misliš?
Kreneš u jednom smjeru, pišeš nešto, a onda te pjesma sama odnese u neki skroz drugi scenarij. To se npr. dogodilo s “Prirodom i društvom” koja je recimo, nastala od bridgea… Isto se dogodilo s “Vertigom”, “Reži me”, “Malenom”… A sada i s puno novih pjesama koje radimo za novi album. Valjda to tako mora biti.
Od ‘Romantike’ i albuma ‘Male stvari’ prošlo je tri albuma, od toga, ako smijem zaključiti, barem dva vrhunska. Je li Elemental ostvario pokoji od svojih snova?
Donekle da. Ipak, još mnogo toga ostaje neupisano u kartu Elementala. Neprestano titramo na tankoj granici “undergrounda” jer imamo puno pjesama koje nisu prvoloptaške i koje zahtijevaju pozornije slušanje i promišljanje, a onda s druge strane, ljudi više vole neke “radiofonične” pjesme koje spadaju u neki mainstream. Pa se stalno kockamo s time, dižemo ulog i idemo “all in”, pa se onda povlačimo u neke svoje svjetove i boli nas za top liste.
Takvo ‘kockanje’ očito je dalo rezultata…
Što se tiče mene, to mi savršeno odgovara jer mi unosi neki balans u pisanje i stvaranje. Smatram nas popularnim bendom, ali dovoljno nepopularnim kada nam tako odgovara – popularnost osim slave i para nosi i određenu količinu ustupaka prema top-listama i pojednostavljivanje ideja koje želiš prenijeti, kako bi došle do širih krugova ljudi. Ovo titranje mi daje do znanja da je bend živo tkivo, kao da diše… Ispusti dah i probije svoj hermetični krug, izbaci singlove poput “Prokleta ljubav” ili “Bolji si”, ali istovremeno udahne i predstavi se s pjesmama kao što su “Po mojoj mjeri” ili “Neustrašivi”, koje, ruku na srce, nisu pjesme koje mase jednoglasno pjevaju.
Nekako se u nas uvriježilo da je napunjena Mala dvorana Doma sportova pokazatelj da je bend uspio. Postoje li takvi planovi, odnosno kako to da već niste pokušali?
Sve ima svoj trenutak. Čekamo pravi, ima vremena. Meni se nikud ne žuri.

U međuvremenu, barem ako je suditi po „ovo nije svijet po mojoj mjeri“, stihu za zadnjeg albuma, ništa se bitno u društvu u kojem živi Elemental nije promijenilo? Je li iluzija da glazba, i umjetnost općenito, može imati ikakav utjecaj na išta?
O, bez brige, ima glazba utjecaj na ljude, itekako! Meni je zanimljivo promatrati kako se zapravo gotovo svi vidovi umjetnosti oslanjaju na glazbu. Slikar slika uz muziku, plesač stvara koreografiju uz muziku, predstava ima glazbenu kulisu, film ima svoju glazbu. Kroz sve te vidove umjetnosti glazba probija gdje drugi ne mogu. I ostavlja neki otisak u svijesti onog koji uz nju stvara, pa tako i u svijesti onih koji tu umjetnost konzumiraju.
Tu smo još uvijek u sferi umjetnosti, a društvo?
Što se tiče promjene u našoj svakodnevici, mislim da glazba tu ne može promijeniti mišljenje jednog korumpiranog političara. Neće on poslušati pjesmu koja je društveno angažirana, zaplakati, zapitati se “pa kakav sam ja to čovjek bio”, rasprodati svoju imovinu i otići živjeti na Velebit.. Ali će muzika, jedna pjesma, jedan stih, napraviti mali glitch u svijesti onog koji tu pjesmu sluša – zavući će mu se negdje u podsvijest i mic po mic, mijenjati njegovu percepciju svijeta. Naravno, to se može dogoditi samo i isključivo ako je slušatelj spreman promijeniti sebe, a onda konsekutivno, i svijet oko sebe. Ako si seronja koji misli da je uvijek u pravu, nema te muzike koja će te promijeniti.
Predsjednica si Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije, institucije čija je reputacija u javnosti otprilike jednaka Hrvatskom nogometnom savezu. Možeš li u nekoliko rečenica dati svoj pogled ‘iznutra’?
Moj motiv angažiranja u HGU je bio vrlo jednostavan – to je udruga muzičara koja radi na boljitku pozicije muzičara. Htjela sam počistiti ispred svog praga i pomoći da se muzičare ne percipira kao građane drugog reda ili kao “estradnjake” koji leže na parama i po cijele dane se naslikavaju za trač rubrike. HGU za mene predstavlja altruističku borbu za prava svakog gitariste, vokala ili backvokala koji marljivo radi za svoju koricu kruha. Pred HGU-om je dug put jer problema s percepcijom muzičara i muzike ima mnogo, ali zato sam tamo, kao predstavnica jedne nove, mlade struje koja želi promijeniti stvari. I ne percipira se HGU kao HNS, nemoj me zajebavati, HNS je rak rana i ponor, a HGU je udruga koja ima čisti obraz.
Dobro, tvoja riječ protiv moje. Jesi li shvatila tu funkciju kao mjesto s kojega možeš imati nekakav utjecaj i promijeniti stvari? Što bi HGU na našoj sceni uopće mogao i trebao promijeniti?
Mislim da u javnosti imam dovoljno kredibiliteta i da je ljudima jasno da ne stavljam svoje ime iza nečega u što ne vjerujem svim srcem. Tako je kad radim muziku, stojim iza svojih stihova i poruka, pa je tako i s mojim angažmanom u HGU. Promijenit ćemo uvjete u kojima muzičari rade (više prostora za svirke, kvalitetniji uvjeti za svirke, prostorije za probe, povezivanje muzičara preko internetskih platformi i suradnje, informacije o našim pravima i zakonskim promjenama, vidljivost muzičara u kulturi, poticanje i afirmacija mladih muzičara, viđenje uloge muzičara unutar kulturne politike SVAKOG grada u RH)… Želim da im udruga kao što je HGU osigura pozicije s kojih će se njihov glas jače čuti, želim ostvarivati projekte kojima ćemo percepciju muzike dići na jednu višu razinu. Želim da se shvati – muzika je kultura. I mora biti vidljivija unutar kulturne strategije Hrvatske, i danas, ali i u budućnosti. Muzika je obespravljeni ulični svirač, ali i svirač koji nastupa u Lisinskom ili predstavlja Hrvatsku u Europi. Ja sam u HGU kao utopist i okružena sam kvalitetnim ljudima s kojima mi je gušt surađivati.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI