Još uvijek nije utvrđen uzrok naftnog zagađenja šibenskog vodoopskrbnog sustava od 11. do 16. rujna ove godine niti se išta radi da bi stanovništvo u slivu Krke u budućnosti bilo sigurno od ovakvih incidenata. Hrvatske vode u Kninu tek saniraju nasip Orašnice kako mazut i ostalo smeće iz ovdašnjih laguna ovom rijekom i Krkom nebi plovilo nizvodno. Kao što se ne zna tko je krivac zagađenju pitke vode, ne zna se ni što Hrvatske vode rade u Kninu. Dokumente vezane za ove poslove proglasili su tajnom, a smeće i dalje plove prema našim slavinama…
Na desnoj obali Orašnice u Kninu već duže od mjesec dana traje sanacija 350 metara nasipa. Tim poslom Hrvatske vode navodno žele spriječiti prelijevanje voda iz korita u obližnje lagune otpadnih voda i mazuta i prodor onečišćenja u rijeku. Na mjesto događaja je izvođač radova, tvrtka Bormil d.o.o., još 13. studenog iskrcao radne strojeve i nekoliko kamiona jalovine. Jedan dio upotrebljen za širenje puta do lagune mazuta DIV-a, a ostatak leži u hrpama. Na gradilištu su stalno četiri stroja i jedan kamion, jedan ili dva osobna automobila i, najčešće – nijedan radnik (!?).
Što zapravo rade?
Što zapravo Hrvatske vode rade na Orašnici? Zašto radovi ne napreduju? Novinarski upit Tris je Hrvatskim vodama uputio dva tjedna nakon ‘početka’ radova, kad je postalo bjelodano da se oko naftom onečišćenog mulja nešto ‘mulja‘.
– U tijeku je izvođenje radova na sanaciji desne obale – nasipa rijeke Orašnice u Kninu. Sanacija se izvodi prema projektu. Ugovorena cijena radova iznosi 1,2 mil. kuna bez PDV-a. Rok završetka sanacije je 30.12.2014. godine. Radovi se izvode prema planskoj dinamici u skladu sa projektom. Ciljevi ovog projekta su sprečavanje prelijevanja voda iz korita rijeke Orašnice u obližnje lagune – lokve ispod tvornice DIV, odnosno sprječavanje zagađenja voda rijeke Orašnice i rijeke Krke od onečišćenja iz laguna. Također, sanacijskim radovima omogućuje se pristup predmetnom području i kod većih voda radi neophodnih intervencija, čišćenja, održavanja i kontrole stanja. Sanacijskim radovima biti olakšan i omogućen nesmetan pristup za buduće radove sanacije onečišćenja iz samih laguna – odgovorila nam je tada Služba za odnose s javnošću Ureda generalnog direktora Hrvatskih voda.
Već je prošlo 40 dana od navodnog početka radova i izgleda da Hrvatske vode ne kane nasipom doći do ‘lokve ispod tvornice DIV’, koja je puna mazuta i drugih zagađenja.
Na najugroženijem dijelu uz lagunu tek je tzv zečji nasip. Vreće s pijeskom ne sprječavaju prelijevanje vode u lagunu mazuta i prodor mazuta u Orašnicu i Krku. Od obilnih kiša koje su upravo pale vodostaj se podigao visoko iznad tog zečjeg nasipa i spojio Orašnicu s lagunom. Iako su bageri bili parkirani pored kritičnog dijela, Hrvatske vode to nisu ni pokušale spriječiti! Zašto?
Poslovna tajna javnog poduzeća
Kako novinskim upitom nismo uspjeli dobiti potrebna objašnjenja, Hrvatskim vodama uputili smo Zahtjev za dostavu informacija, preslika ugovora (i svih aneksa) sklopljenog s tvrtkom Bormil d.o.o. Splitska 2 Šibenik za izvođenje radova na sanaciji nasipa – nasip vodotoka Orašnice od željezničkog mosta do platoa uređaja za pročišćavanje. Hrvatske vode su, međutim, izdale rješenje da se ODBIJA zahtjev za dostavu informacija, s obrazloženjem da je riječ o POSLOVNOJ TAJNI! U rješenju tvrde da bi iznošenjem informacija bio ozbiljno ugrožen i povrijeđen interes poslovne i profesionalne tajne (!?). Zašto se taje poslovi na Orašnici?
Kakvi to tajni poslovni interesi prevladavaju nad javnim interesom, odnosno pravom 80.000 stanovnika da imaju pitku vodu u slavinama i pravu gotovo milijun posjetitelja Nacionalnog parka Krka da uživaju u prirodnim ljepotama? Hrvatske vode ne daju odgovor na ta pitanja. Inzistiraju na tajnosti i izlažu se opasnosti da plate novčanu kaznu zbog uskrate informacija. Zakon o pravu na pristup informacijama kaže da će se ‘novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj tijelo javne vlasti koje suprotno odredbama ovog Zakona onemogući ili ograniči ostvarivanje prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija’.
Za pomoć smo se obratili Uredu Povjerenice za informiranje Republike Hrvatske.
Posebno povećalo javnosti
– Bez detaljnog uvida mogu samo napomenuti kako su ugovori sklopljeni između tijela javne vlasti i osoba privatnog prava pod posebnim povećalom javnosti, te bi i ugovorna strana koja sklapa ugovor s tijelom javne vlasti to trebala imati na umu. Poslovanje s državom je podložno određenim načelima transparentnosti, odnosno podložno je preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN, 25/13). Dosadašnjom upravnosudskom praksom, rješenjima drugostupanjskog tijela u zaštiti prava na pristup informacijama, te teleološkim i komparativnim tumačenjem Zakona o pravu na pristup informacijama došlo se je do stajališta kako ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava, odnosno između više subjekata javnog prava, predstavljaju informaciju od javnog značaja. Naravno, određeni dijelovi ugovora bi mogli potpadati pod izuzetke propisane člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, u ovom slučaju izuzetak je poslovna tajna, međutim, to nikako ne znači da bi cijeli ugovor trebao biti izuzet od pristupa javnosti – kaže Hrvoje Vindakijević iz Ureda povjerenice za informiranje.
Informacije o raspolaganju javnim sredstvima, ali i one o skrbi o javnim resursima kakvi su voda, zemlja i zrak, trebale bi automatski biti dostupne javnosti.Oglas
– Nadalje, ukoliko je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa prije odbijanja zahtjeva, u navedenom je testu, odnosno u obrazloženju rješenja trebalo jasno i u konkretnom slučaju objasniti koja bi to šteta nastala za gospodarske interese tijela ukoliko bi se ugovor dao, odnosno napraviti procjenu da li bi nastala veća šteta tijelu javne vlasti kada bi se informacija dala ili bi bilo od veće koristi da javnost dođe do predmetnog ugovora – kaže Vindakijević.
Zašto taje?
Još uvijek nije utvrđen uzrok naftnog zagađenja šibenskog vodoopskrbnog sustava od 11. do 16. rujna ove godine. Međutim, prema Ministarstvu zaštite okoliša, ‘lagune u koje DIV d.o.o. ispušta svoje otpadne vode zapunjene su mazutom i talogom teških metala iz tehnološkog procesa, te je prisutna stalna opasnost po okoliš, rijeku Orašnicu, rijeku Krku, Nacionalni park Krka i zahvat za vodoopskrbu Jaruga, koje služi za vodoopskrbu Šibenika’. Zato su radovi na nasipu ključni za sigurnost ovdašnjih vodotoka. Ako Hrvatske vode poduzetim zahvatom uistinu kane riješiti ovaj problem, zašto to taje? To ćemo saznati tek po isteku rokova drugostupanjskog odlučivanja o Zahtjevu za dostavu informacijama.
S obzirom na (najblaže kazano) skandalozno postupanje lokalnih i državnih vlasti (županija, Grad Knin, ministarstva…) i uprava ključnih javnih poduzeća oko (ne)rješavanja problema oko vodoopskrbe, stanovnici značajnog dijela Dalmacije mogu i dalje samo nagađati što im teče iz kućnih špina, slavina i pipa.
