Florence Hartmann (foto: screenshot HTV/ICTY-TV)
– Puštanje Vojislava Šešelja na slobodu je nedopustivo, posebno zato što je presuda protiv njega već napisana, ali nije objavljena, izjavila je za ljubljansko Delo Florence Hartmann, bivša glasnogovornica haškog tužiteljstva – prenosi HTV.
– Presuda je već napisana, a nitko ne želi reći kakva je. Šešelj nije tako bolestan da ne bi mogao slušati njeno čitanje. Šešeljevo puštanje na privremenu slobodu nije opravdano niti s aspekata ljudskih prava. Nikoga još nisu prijevremeno pustili na takav način. Svakome treba reći je li kriv ili ne. Nitko ne želi umrijeti, a da ne dobije odgovor na to pitanje. Slučaj Šešelj dokaz je da su u Haškom sudu potpuno neodgovorni ljudi koji bi trebali odstupiti, zajedno s glavnim tužiteljem Sergeom Brammertzom. Oni su sasvim iznad svega, iznad međunarodnih standarda, iznad Vijeća sigurnosti UN-a, pa i iznad Boga – kazala je Florence Hartmann.
Otkrila Ovčaru
Ima Florance Hartmann prijedlog i za hrvatskog predsjednika I. Josipovića
– Ne bih pisala predsjedniku haškog suda Meronu nego članicama Vijeća sigurnosti, te ih pitala što se događa. Za rad suda plaćamo goleme novce, a u zamjenu dobivamo samo pokušaj revidiranja povijesti konflikta i prijevremeno puštanje jednog luđaka – zaključila je bez sustezanja Hartmann.
Florence Hartmann je osebujna osoba zanimljive biografije. Francuskinja je dulje od desetljeća kao novinarka radila za vodeći francuski dnevni list Le Monde i to većim dijelom kao dopisnica iz bivše Jugoslavije. Valjda zahvaljujući svojemu stažu na tim prostorima, 2000. godine je postala glasnogovornica i savjetnica za Balkan Carle del Ponte, glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu.
Naslovnica knjige ‘Mir i kazna’
No ne samo za to: njena funkcija na Haaškom sudu ima veze i s događajem iz listopada 1992. godine, kada je Florence Hartmann kao prva novinarka, kako se ističe, svijetu otkrila lokaciju masovne grobnice na Ovčari u Hrvatskoj, gdje su 20. studenog 1991. srpske snage ubile 263 zarobljenika odvedena iz vukovarske bolnice. Osim toga, bila je i svjedok pred Medunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv jugoslavenskih oficira Veselina Šljivančanina, Mile Mrkšića i Miroslava Radića, povezanih s masovnim ubijanjem u Vukovaru.
Sud je zaposlio, sud je osudio
Karijera na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju potrajala je šest godina, a dvije godine kasnije, u kolovozu 2008. godine, isti sud ju je optužio zbog objavljivanja povjerljivih odluka tog suda, kako se isticalo. Kakvog li neobičnog slučaja: sud optužuje svoju donedavnu glasnogovornicu. No zašto?
Zato što je u svojoj knjizi objavila dokumente za koje je sud smatrao da su povjerljivi, i to dokumente koji ukazuju na direktnu umiješanost Srbije u genocid u Srebrenici.
Posebno imenovano sudsko vijeće Tribunala u Den Hagu osudilo ju je 14. rujna 2009. zbog nepoštivanja suda na novčanu kaznu od 7000 eura jer je povrijedila sudsko ‘Pravilo 54bis’ kojime se štite ‘osjetljive informacije važne za nacionalnu sigurnost’.
“Milošević – dijagonala luđaka”
Ali kakvu sad ‘nacoionalnu sigurnost’? Koje nacije? Čije nacionalne interese štiti Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, zapitali su se mnogi, posebice u Bosni i Hercegovini.
POsebice nakon što su spomenuti dokumenti prema nekim pravnim tumačenjima već ušli u javnu domenu, te su prestali biti tretirani kao povjerljivi jer ih je objavio sam Sud (?).
F. Hartmann (foto HTV/ICTY-TV)
U svakom slučaju, suđenje Suđenje Florence Harmann potrajalo je 4 dana, znatno kraće neo što traju drugi sudski procesi na tom sudu, te je ona postala prvi i jedini bivši zaposlenik suda kojeg je sud optužio.
Hrtmann je napisala dvije knjige: “Mir i kazna – tajni ratovi politike i međunarodnog pravosuđa” i “Milošević – dijagonala luđaka”.
Šešelja branio Šeks: ubrzo izašao iz zatvora
Inače, Florence Hartman navodno nikad nije platila novčanu kaznu od 7000 eura pa joj je kazna preinačena u sedam dana pritvora, no njezina matična Francuska je nikad nije izručila u Nizozemsku (?). Kakav slučaj…
Za kraj, vaja se spomenuti i jedne činjenice iz života Vojislava Šešelja, čija je obitelj porijeklom iz hercegovačkog sela Orahov Do, gdje su svi Šešelji bili Hrvati. Glavnina su i ostali Hrvati, izuzev njegove obitelji koja je prešla na pravoslavlje jer su im u jednom razdoblju pravoslavni svećenici ponudili zemlju ako zauvrat pređu na pravoslavnu vjeru.
Šešelj je 1984. godine bio osuđen na osam godina zatvora radi sukoba s ondašnjim vlastima u Sarajevu. Branitelj mu je tada bio ni manje ni više nego – Vladimir Šeks. Tada mu je kazna drastično smanjena pa iz iz zatvora izlazi već nakon – dvije godine.
Zvuči poznato?
Oglas
