‘Vodicestock’, dvodnevni program u sklopu kulturno-obrazovnog projekta Gradske knjižnice Vodice naziva ‘Animacija demokracije: Kako je glazba mijenjala svijet’, izazvao je veliku pažnju vodičkih srednjoškolaca i studenata. Na večerašnjem predavanju mlade je iznenadilo kad su saznali da pravi rokeri sviraju od 19 do 22 sata i da ne znaju ni jednu pjesmu s domaće estrade. Naučili su i da nije estrada kriva što danas nema prave rokije, nego su rokeri krivi što ima Rozge i Severine.
U suradnji s Gimnazijom Antun Vrančić i KGU Longplejka Knjižnica je nizom događanja mladima pokušala otkriti kako su glazba i kultura šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća oblikovali društvo u kojem danas živimo. U četvrtak su u multimedijalnoj dvorani GKV-a održane likovna i glazbena radionica, predavanja i projekcija filma ‘Kosa’, a u petak je prikazan kratkometražni film ‘Hippie pokret’, nakon kojeg su mladima o glazbenim prilikama tog razdoblja na globalnoj i lokalnoj sceni svjedočili poznavatelji i sudionici povijesti rock&rolla. Riječ je o glazbeniku i predsjedniku lokalne sekcije Hrvatske glazbene unije Vojmiru Roši, te nešto mlađim novinarima i glazbenim analitičarima Samiru Milli (Dj Sammy) i Marku Podrugu (DJ Drug Podrug).
Roša je okupljenu vodičku mladež upozorio da Vodice nisu 60-ih i 70-ih bile ono što su danas, da su Vodičani tada, barem u dijelu koji se tiče glazbe, stremili Šibeniku. Ali ne samo Vodičani, nego i Splićani i Zadrani i svi drugi. Šibenik je tada bio centar, regije i cijele bivše države, počevši s Vicom Vukovim, Arsenom Dedićem i Mišom Kovačem. Sam Roša tada je bio bubnjar Mišinog benda, cijelih devet godina, u vrijeme kada je ovaj žario i palio Jugoslavijom.
– Šibenik je bio broj jedan i u rock&rollu. Imali smo tada grupu Mi, čiji ‘Bam bam baba lu bam’ je bio općejugoslavenski hit. Oni nisu bili klasični rock bend, oni su bili ritam&blues i soul bend, a iza njih su se u Šibeniku pojavili Polaris, koji su donijeli Queen, Jim Morrisona i druge tadašnje svjetske velikane u Šibenik i cijelu državu uopće, pa su se pojavili Pauci koji su isto tako bili broj jedan, s repertoarom Deep Purplea, Led Zeppelina, Bad Companya itd. Tada je Šibenik pratio svjetsku scenu. Šibenik je u Jugoslaviji bio prepoznat kao takav i gdje god bi ovdašnji muzičari pošli sve ulaznice su uvijek bile rasprodane – priča Roša, koji je tada svirao i s Paucima.
Podrug, Roša i Mila (Foto H. Pavić)
Sva ta tri banda svirala su tada najbolju i najmoderniju svjetsku glazbu, bili iznimno popularni i traženi. Punili su dvorane gdje god su došli. Svirke tada, međutim, nisu počinjale u ponoć, već u sedam, a završavale su deset sati navečer. Roša je mladima otkrio još jednu zanimljivost, nezamislivu danas u eri turbo folka: ‘Mi, Polaris i Pauci. Od ta tri šibenska benda ni jedan nije znao niti jednu tada domaću pjesmu. Ni jednu jedinu! A da su je pokušali odsvirati na tom nekom plesu, pred 500 ili 600 ljudi sa plaćenim ulaznicama, mislim da bi ih kamenovali. Jer je tada je to bilo potpuno neshvatljivo da bi mogla postojati jedna Rozga, Severina, ili nešto takvo, pogotovo da bi mladi ljudi, gimnazijalci ili srednjoškolci, slušali nešto takvo. To je bilo nezamislivo tada – otkriva slavnu šibensku prošlost Roša, na što su mu mladi vodički rokeri rekli da je njima to i danas neshvatljivo.
– Točno, ali to postoji! Postoji enorman broj ljudi koji to sluša. To, ne da me ljuti, nego, iskreno, to me žalosti. Jer glazba je glazba, a to što se danas sluša je nešto petparački, to je nešto kad se napiješ pa humpa cumpa, to nema veze sa glazbom. – rekao je stari roker Roša.
Šibenik je u Rošinim mladim danima bio alfa i omega rocka, dok Zadar i Split nisu imali tada nikoga. Split je imao splitski festival, a Zadar samo Tomislava Ivčića i Đanija Maršana, koji su naginjali nekom talijanskom popu. U to vrijeme Šibenik je bio pravi heavy metal, hard rock grad i svi su su iz Splita i Zadra na ples dolazili u Šibenik. – Mladi su se više družili nije bilo kompjutora, nije bilo e-maila, YouTubea, asocijale koju tehnika donosi. I glazba je bila, moram reći, puno kvalitetnija, puno bolja, hitovi su bili hit do hita, kvaliteta do kvalitete, mogli bi do ujutro nabrajati i raspravlojati o bendovima 60-ih i 70-ih i 50-ih – rekao je Roša.
Roša, Podrug i Milla rokerskom pomlatku su ispričali kako je R&R u SAD-u i u Engeskoj počeo kao politički i socijalni pokret, koji je promijenio i nastavio mijenjati svijet. O Beatlesima, o četiri čovjeka koja su okrenula svijet naopako, koji su otvorili su vrata svima ostalima, od Rolling Stonesa, Jima Morrisona… o tome kako je ‘Imagine’ Johna Lennona’ postala službena himna UN-a, o ogromnom snazi i entuzijazmu muzičara koji su imali jedva 20-ak godina, koji su pokrenuli svijet. – R&R nije agresija. R&R jednako je ljubav. Kod hipi pokreta je bila parola ‘make love, not war’, a to što su to duperavali i uživali malo više to je druga stvar – rekao je Roša.
Osim kako je mijenjao svijet, mlade Vodičane je zanimalo i kako mijenjao Hrvatsku.
– U Jugoslaviji glazba nije mogla mijenjati svijet, zbog političkog jednopartijskog sustava koji je sve kontrolirao. R&R je značio politički i socijalno angažirane tekstove, a u bivšoj državi jedini koji je to pokušao, ali je to radio na svoj način, bio Johny Štulić s Azrom. On je lutao od banalnosti do aktivnosti, ali je pokušao nešto. I Bora Đorđević isto. Ja sam bio glazbeni urednik na Radio Šibeniku i ’85. godine nam je došao je dopis od centralnog komiteta da ne vrtimo pjesmu Bore Čorbe ‘Pogledaj dom svoj anđele’. Jer su oni to shvatili kao političku pjesmu. Goranu Bregoviću zabranili su ‘Pamtit će me po pjesmamma mojim’. Partija je onda nastojala kontrolirati sve. I kontrolirala je, ali nije mogla zaustaviti – rekao je Roša.
Podrug i Milla mladim rokerima, naviklim na konzumiranje glazbenih sadržaja preko društvenih mreža, ispričali su kako se 80-ih godina prošlog stoljeća presnimavala s radija na kazete, kako su se ploče naručivale iz inozemstva, kako je u jedinom disku u Šibeniku, u Gimnaziji, mjesecima i godinama svirala jedna te ista kazeta koju su svi znali napamet, kako je onda Roša otvorio Veslo…
Novinar, analitičar kulture i glazbe Marko Podrug – DJ Drug Podrug (Foto H. Pavić)
