Kakva blamaža, kakav šlamperaj!?Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ( 52 ), po drugi put se za svoga neuspješnog mandata izblamirao i pred Vladom i pred javnošću! Takvom količinom površnosti, inodlencije i nepromišljenosti, da bi ga po hitnoj proceduri trebalo spremiti u takozvanu ropotarnicu povijesti. Stvar je samo u tome što u plitkom kadrovskom Kukuriku-bazenu nema dovoljno riba, pa Milanović hrani ono što ima… Vrdoljak je predložio Vladi svoju aktualnu pomoćnicu u resoru gospodarstva Sabinu Škrtić za novu predsjednicu Uprave najveće i najmoćnije državne tvrtke, HEP-a.Teško je vjerovati, ali nije znao, ili nije vodio računa o zakonskim limitima koji Škrtićevoj, kao dužnosnici, priječe takvo imenovanje, jer bi njime dospjela u eklatantan sukob interesa!
Vrdoljak je, po svoj prilici, bio čak jako ponosan na svoj preferirani profesionalno i stručno izbalansirani prijedlog oslobođen tereta profanog, jeftinog stranačkog kadroviranja. Jerbo Škrtić nije članica HNS-a, a Tomislav Šerić, trenutni šef uprave HEP-a, kojemu je već presuđen žustri “odstrel”, jest. Ergo, ma što tko govorio ili mislio, Ivan Vrdoljak struku pretpostavlja partijskoj knjižici. Unatoč tomu što je za njegova patronata nad sektorom energetike u HEP ukrcano 200-tinjak novih ljudi, mahom HNS-ove stranačke provenijencije, pa i usprkos Lidiji Čule, HNS-ovki koja je u toj državnoj mega firmi uhljebila sina, kćer, snahu i zeta…
Sabina za sve, Sabina u ništa…
Ali, jao! Sabina Škrtić, reklo bi se, osobna akvizicija našeg “gospodarskog ministra”, s kojom je svojedobno “pokrio” i čelnu poziciju iskompromitirane Hrvatske gospodarske komore nakon uhićenja Nadana Vidoševića, tim bi se promaknućem našla u sukobu interesa ! Novu bi funkciju, kaže zakon, mogla prihvatiti tek za godinu dana, pod uvjetom da joj Vrdoljak već danas zahvali na pomoći u Ministarstvu i pošalje je da obrađuje okućnicu. Naime, po slovu zakona, kojega nisu pisali ni Bugari ni Mađari, nego stručne službe Vlade, a donio Sabor RH, “dužnosnici u roku od jedne godine nakon prestanka dužnosti ne smiju prihvatiti imenovanje ili izbor ili sklopiti ugovor kojim stupaju u radni odnos kod pravne osobe koja je za vrijeme obnašanja mandata dužnosnika bila u poslovnom odnosu s tijelom u kojem su obnašali dužnost”. No, Vrdoljak, i ne samo on, nažalost, o zakonu pojma nema. Jer nije ovo prvi slučaj da su njegovi kandidati za prestižne funkcije u sukobu interesa. Isto se dogodilo i nedavno, kada je za predsjednika Uprave Narodnih novina forsirao HNS-ovca ( a da koga će ?!) Anđelka Topolovca koji je u to vrijeme bio načelnik općine Radoboj. Da bi mogao zaposjesti dobro plaćenu sineku u Narodnim novinama, dogovorio je sa svojim stranačkim šefom da dade ostavku na mjesto općinskog načelnika i jednu malu općinu izloži nepotrebnom trošku izvanrednih izbora, pa što košta da košta. Ipak je riječ o Narodnim novinama, a to se ne propušta. I što? U jagmi za foteljama, u kojoj teško da “narodnjacima” ima premca, zaboravili su, ma što Topolovac, taj se mogao i “praviti lud”, ali i ministar, da i za radobojskog načelnika mora proteći godina dana apstinencije od dužnosničkih privilegija da bi mogao konkurirati za nove! Naposlijetku je NO Narodnih novina za predsjednika Uprave izabrao Davora Čovića, a Topolovcu je preostalo da se zadovolji lokalnom pozicijom i u sebi psuje Vrdoljaku sve po spisk
Čita li Vlada zakone koje predlaže?
U slučaju Sabine Škrtić, nesuđene šefice Hrvatske elektroprivrede, gotovo dotjeraše “cara do duvara”, i bezmalo je Vlada o prijedlogu i glasovala. Tko je junak dana koji je zakon pročitao i potencijalni sukob interesa u spornom imenovanju prepoznao,pa prijedlog s Vlade “skinuo”, ne zna se. Ali, Zoran Milanović u najmanju bi ga ruku morao promaknuti. Ta sve do Vlade nitko se to nije sjetio, nitko o tome promislio, kandidatkinju provjerio. I da ne bi našega junaka, postupak bi možebitno bio proveden, a Škrtićeva ubrzo smijenjena. Na njenu i sramotu Vlade, ali i ove nesretne države koja zakone proizvodi na tekućoj traci, a ufa se primarno u snagu i moć političkog voluntarizma. Sve se ovdje može, kad se hoće, pa i zakon promijeniti ako je smetnja interesima političkih elita i njihovih reprezentativnih primjeraka. Jedino što se ne mijenja to je filozofija rada i odgovornosti za njegove rezultate. Zvuči već profano, demagoški, frazerski, ali da je Hrvatska sazrela kao ozbiljna, demokratska, pravna i uređena država, zar bi Vrdoljak još sjedio u Ministarstvu gospodarstva? Možda bi, eventualno, kao energetičar po struci, održavao elektrosustav u Banskim dvorima. Dok ne izazove kratki spoj, a hrvatska vlada upadne u totalni mrak…
“Brod luđaka” na mrtvom moru…
Ivan Vrdoljak, Osječanin, u najpotentnijim godinama ( 52 ), diplomirao je elektrotehniku, a radni vijek započeo u tvrtki RPM Engeharia u Brazilu. Po povratku u Osijek radio je u Novoj livani kao inženjer-pripravnik u automatizaciji, potom u Neo inženjeringu, dok 2001. sa suradnicima nije osnovao tvrtku ATO Inženjering u Osijeku u kojoj je bio direktor. Njegova politička karijera kreće uzlazno 2000. kada postaje tajnik osječkog HNS-a i član Županisjkog vijeća stranke. Bio je i član Središnjeg odbora,potom Predsjedništva, županijski i gradski vijećnik, te zamjenik gradonačelnika Osijeka. Za ministra gospodarstva izabran je nakon odlaska Radimira Čačića na odsluženje zatvorske kazne zbog prometne nesreće koju je skrivio u Mađarskoj. Kao ministar iskazao se slatkorječivošću, nevjerojatnom lakoćom produciranja neodmjerenih, politički nepromišljenih i gotovo infantilnih izjava. Od one da će Hrvatska biti mala Norveška zbog golemih nalazišta nafte i plina koje ćemo čak i izvoziti , dok će nam standard letjeti u nebo, do one nezabilježene u analima novije političke povijesti da u Hrvatsku nitko tko je normalan ne želi ulagati, niti u njoj živjeti!? Što bi u prijevodu moglo značiti samo jedno: Hrvatska je brod luđaka koji tone što od ludosti, što od gluposti, što od težine prekrcane jalovine…
