– Ljudi divni ste. Ovo je jedno bizarno mjesto. Vi ste jedna bizarna publika. A i mi smo pomalo… – ustvrdio je sinoć u bivšem skladištu eksplozivnih sredstava u nekadašnjoj vojarni Minerska u Šibeniku Zoran Prodanović Prlja, frontman odnosno (pro)čelnik popularnog glazbenog rock-pop-punk-itd. sastava Let 3.
Drveni bačvasti svod i vrckavi Riječani
Napušteni polubačvasti vojni hangar, sa stropom od križasto-rebrasto upletenih drvenih greda (koji bi mogli biti izvorište inspiracije i za današnje inžinjere i arhitekte) , sinoć je tako dobio primjerenu glazbeno-scensku svrhu, umjesto ondašnje vojno-magazinsko-eksplozivne.
Mlada Glazbena udruga Šibenska tribina i njezin mladi predsjednik Viktor Koloper i prijatelji priredili su tamo koncert koji će, kako se to obično kaže, pamtiti mnogi, a bogme i članovi banda. Poneseni čudesno toplim i razdraganim prijemom šibenske publike, veseli Riječani su svirali satima, može se slobodno reći, a rezultat je bilo doista nesvakidašnje koncertno ozračje, nalik onima za koje se kaže: ‘to je bio koncert‘, odnosno prijateljskom tulumu većih razmjera.
Kao i uvijek duhoviti, vrckavi, spretni u svirci, neštedimice su slagali hitove jedan po jedan, budući da ih se od 1986. do danas sakupilo oho-ho broj, uključujući i posebno zapažene koji u naslovu sadrže barem jedan kolokvijalni izraz za primarna spolna obilježja, kako kod muškaraca tako i kod žena.
Skakutala kompletna obitelj
O kojim se riječima radi, dobro znaju i poznavatelji diksografije riječke družine , ali i šibenska publika, koje je bilo u rasponu od 18 do 65 godina starosti (mladosti), a koja je sve tekstove znala napamet od a do ž, kako se dalo primjetiti.
– Izgubljeni… ima nas jooooš! – držeći se za ruke je skakutala i pjevala riječi hit-skladbe Izgubljeni čitava jedna skladna obitelj: otac, majka i kćer iz Zagreba, kako su nam rekli.
U jednom trenutku nakon 140 ili i više minuta svirke, s pozornice se povukao veći dio banda na logičnu okrijepu u backstage, no ne i Damir Martinović Mrle, koji je ostao na prvoj crti obrane, improvizirajući na bas gitari, te pjevušeći poneke pjesmice bizarno-zabavnog karaktera.
A onda – eto ih opet…
Još energičniji.
– Nevjerovatno – čudio se jedan postariji rocker (podaci poznati redakciji) – A oni Nouvelle Vague na tvrđavi su prije neki dan svirali 45 minuta. Jedno poluvrijeme, ha-ha-ha…
Kraj kocerta, početak pljuska
Sad kad smo sve nahvalili, možemo zamijetiti i kako bi nesvakidašnjoj koncertnoj atmosferi, koju je prvotno podgrijala i mlada šibenska grupa The Pulse, doprinijelo i da je bilo nešto više publike, odnosno da je u Minersku pridošlo više osoba. Razlog je većim dijelom bio u munjama koje su svo vrijeme osvjetljevali šibenski kraj, i pljusku koji je visio s neba, a možda i činjenici kako su se Šibenčani ovoga ljeta pomalo iscrpili nebrojenim koncertnim i inim zbivanjima u gradu.
– Kiša nas je zasad poštedjela. Ali i radni dan je , pa ljudima nije bilo lako doći. Ali koncert je zato odličan. Da je bilo malo više publike, lakše bi podmirili i troškove – povjerio nam se organizator Viktor.
A onda je koncert završio, a odozgo se sručila teška kiša. A tu ćemo završiti i s ovim tzv. koncertnim izvješćem, a onaj kojeg zanima može razgledati fotografije s opisanog glazbeno-eksplozivnog događaja, odnosno iz slikovitog skladišta u Minerskoj.