Ivo Baldasar, zvani „vitez Boban“, prosvijetlio nas je, neočekivano, za Dan pobjede, otkrivajući, orbi et urbi, kako ono davno, u Drugom svjetskom ratu, zapravo nije poražen fašizam, nego antifašizam! I upravo ovaj pritajeni SDP-ov domoljub, integralni, autentični Hrvat, smogao je snage dugo čuvanu istinu nad kojom je vladala „prislina šutnja“ objelodaniti indoktriniranoj, lobotomiranoj naciji. Jer, „vrijeme je da se oslobodimo okova prošlosti i da netko pomakne granice“, elaborirao je svoj ingeniozni revolucionarni iskorak splitski poteštat i prvotimac hrvatske socijaldemokracije. I granice je Golijat Ivo pomakao. Granice razuma i pameti…
Indikativno je da to tektonsko pomicanje povijesnih „međaša“ između fašizma i antifašizma, koje se dogodilo usred Splita, onomad zadojenog antifašizmom, nitko na Iblerovom trgu nije osjetio. Nitko ni riječ da bi rekao, ni glasa da bi ispustio. Mora biti od šoka. Tolikom količinom hrabrosti koju je njihov dalmatinski drug pokazao stajući uz sljednike ustaškog generala i Pavelićevog pobočnika, ratnog zločinca Rafaela viteza Bobana. Uz crne odore i crne stijegove u slavu opjevanog viteza. I nije ga bilo strah. Bogme ni – sram.
SDP-ov prvotimac u akciji revitalizacije neoustaštva
Rame uz rame s Devetom bojnom HOS-a i njihovim zapovjednikom, pukovnikom Markom Skejom, u veličanstvenom trenutku otkrivanja spomenika bojni „Rafael vitez Boban“, stajao je uznosito Baldasar klanjajući se spomenu na HOS-ove žrtve i njihova ustaškog idola. Štoviše, sretno je zapljeskao i fašističkom pozdravu „Za dom spremni“, i u skladu sa svojim tokom svijesti i prizorom kojemu je svjedočio, okupljenima čestitao Dan pobjede nad antifašizmom. Lapsus? Vjerojatno, ali bio je to govor iz podsvijesti koja je nešto brže od Baldasarove svijesti registrirala što se na tom velebnom, časnom skupu upravo događa. Besramno veličanje ustaštva, fašizma, bacanje u blato antifašističkih temelja na kojima je zasnovana hrvatska država, pljuvanje po žrtvama rasističke ustaške ideologije i zloglasne prakse koncentracijskih logora, holokausta… Upravo je skaredno da tom činu legitimitet daje jedan deklarirani socijaldemokrat i navodni antifašist, i još k tomu na Dan pobjede nad fašizmom. Kojega je, nota bene, ignorirao, dajući prioritet paradiranju uz HOS-ovu „crnu kolonu“ neofašističke revitalizacije. Navodno je HOS-ov zapovjednik Marko Skejo pretendirao na sam dan NDH, 10. travnja, upriličiti ovaj cinični performans, ali je tolika količina političke „inovativosti“ čak i za Baldasara bila „too much“, pa su nekako , u obostranom interesu, našli kompromis. Dan pobjede nad fašizmom idealan je za rehabilitaciju „povijesnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom, ustaškom državom“. Velikodušan kakav jest, naš se Ivo odmah suglasio, pružili su si ruke i dogovor je bio zapečačen! Bolje je obezvrijediti 9. svibanj, Dan kada su poražene fašističke snage stjerane u mišju rupu, negoli spomen-slavlje prirediti 10.travnja, na Dan Nezavisne države Hrvatske, zaključio je Ivo, vjerujući kako će mu mnogi čestitati na pronicljivosti. Uostalom, palim partizanima i antifašistima može se položiti cvijeće na grob i koji drugi dan. Oni nisu tako osjetljivi kao sljedba Rafaela viteza Bobana, pa ih se može bezbolnije i ignorirati…
“Učili smo krivu povijest 50 godina”
Sve u svemu, postrojio se splitski poteštat uz Skejine momke, zapljeskao fašističkom pokliču zajedno s Markom Perkovićem Thompsonom koji se ukazao među svojima, i konstatirao da je to bio zapravo antifašistički skup. Tko to ne razumije, taj je zarobljenik prošlosti, stereotipa i predrasuda. Jer, kako to na predpremijeri ovog heppeninga, na sam 10.travnja na splitskom groblju Lovrinac, obilježavajući 23. obljetnicu Devete RVB bojne HOS-a, reče jedan katolički svećenik, „ mi smo učili krivu povijest 50 godina, a toj krivoj povijesti nažalost i danas vjerujemo, jer istina teško dopire do medija“.A 10. travnja 1941., povijesni je datum, podučava pravovjerno svećenik s Lovrinca, „jer su tada udareni temelji hrvatske domovine“. E, pa hvala Ivi Baldasaru i Marku Skeji, što su nas katolički osvijestili o tim „svijetlim trenucima naše povijesti“, dokazujući nam kako su pravi antifašisti upravo ovi pod crnim Bobanovim zastavama. Jerbo, oni su se borili protiv srpskih fašista, a u Pavelićevoj „NDH su Hrvati izašli iz velikosrpskog i jugoslavenskog ropstva“. Pa, da, to je to, klikne mi u tren o čemu se radi u ovoj inverzivnoj predstavi s druge strane pameti. Shvatih namah Baldasarove motive i pobude, bi mi sve jasno, pogotovo kad reče: Oni sebe smatraju antifašistima, Zašto ih ostali ne smatraju antifašistima? Pa upravo zbog priča iz 41. i 45. , uz dužno poštovanje, imali smo mi još jedan rat poslije i čitav niz problema prije toga. Ne umanjujući žrtvu u Drugom svjetskom ratu, ali dajte da se pokušamo malo približiti. Imamo Domovinski rat i budućnost. Stalno vraćanje u 45., ja ne kažem da nije potrebno, ali to bi trebali raditi povjesničari, a ne cijeli narodi i nacije opterećivati se s tim. Ja sam pružio ruku. Oni su je prihvatili. I zato sam otišao.“ Bravo, Ivo. Sve za Dom!
Počasni izaslanik Partije
Ovaj SDP-ov “čovjek ispred svoga vremena“ čini još korak dalje. Pozvao je pripadnike devete bojne „Rafael vitez Boban“ da odaju počast partizanima iz Prvog splitskog odreda. Skejo je poziv prihvatio! Veličanstveno!!! Sve to rezultat je širokogrudnosti, visoke tolerancije i razumijevanja povijesnih bespuća iz kojih je ovaj karikaturalni dvojac našao izlaz- negirajući samu povijest, žrtve holokausta, rasizma i ksenofobije, koncentracijske logore i per fin, zdrav razum. Baldasaru je sada, radi vjerodostojnosti, kao počasnom članu, poći pravo na Bleiburg. Pokloniti se žrtvama komunističkog režima i antifašizma. Nitko tamo nije pozvaniji od njega…
