SDP je u ozbiljnoj gabuli. Marina Lovrić Merzel, sisačko-moslavačka županica iz prvog SDP-ova ešalona, uhićena je usred noći, poput prvorazredne, opasne kriminalke. Željko Sabo morat će se suočiti i s još jednom optužnicom, osim pokušaja podmićivanja HDZ-ove gradske vijećnice koja ga je i prokazala, onom za nenamjensko trošenje novca za ljetovanje vukovarske djece, novca što su ga njihovi roditelji izdvajali. Rejting SDP-a nikad niži, “europski izbori” su pred vratima, a Zoran Milanović ne pokazuje ni najmanje volje da se pozabavi “moralnom higijenom” svojih prvotimaca. Ona visoko podignuta letvica iz vremena Mirele Holy, kao da se stropoštala na pod, pa je šef stranke izgubio orijentir. Odlučio je svojim suradnicima vjerovati, dok sud drugačije ne presudi, pa makar birači prije toga presudili njemu i SDP-u.
U slučaju Lovrić Merzel, čini se, više nije samo riječ o bahatosti i rastrošnosti, privatnim veselicama o trošku županijskog proračuna. Sada se već neslužbeno govori i kako je preplatila zgradu županijskog Zavoda za hitnu pomoć i proračun time oštetila za nekoliko milijuna kuna, pa se insinuira kako se radi o pogodovanju i zloupotrebi položaja i ovlasti. Čak i njezino uhićenje nije bilo povod Milanoviću za žustro djelovanje kako bi spasio obraz SDP-a i kakve-takve izglede stranke u skorim izborima. Tvrdoglavo ide kontra struje i razuma, kontra principa i političke etike. A i nečinjenje je grijeh…
Pozicija gradonačelnika Vukovara Željka Sabe i bez ove nove optužnice bila je iznimno neugodna. Za pokušaj podmićivanja HDZ-ove gradske vijećnice čeka ga sudski postupak, mada se šuškalo i o mogućoj nagodbi s DORH-om, dok se njegov stranački šef nije digao “na sve četiri” jer bi to bilo priznanje krivnje i pljuska cijeloj stranci. Pa je Sabo reterirao, pristao se “žrtvovati”… I sve to prolazi bez ikakvih stranačkih konzekvencija! Čovjek bi pomislio da je Milanović najveći i najuporniji Karamarkov i HDZ-ov navijač. Koji sustavno radi u prilog SDP-ove štete, koja je po logici stvari HDZ-ova korist. Mnogi drže da je Milanović destruirao SDP i da je ovo njegov oproštajni mandat. U vladi, gotovo izvjesno…
Pokazali su da državom ne umiju upravljati, da se s nasljeđem prethodnika ne znaju nositi, da odgovore na ekonomsku i financijsku krizu nemaju, a povrh svega da su i mnogi od njih itekako skloni “brati jagode, dočim za to imaju prigode”. Od svih slabosti, tu će im birači najteže oprostiti. Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo, ovog su trenutka pregolem SDP-ov su kamen oko vrata, s kojim se u izbore ne može. A šef stranke nema “petlje”, ili možda volje, njihov status radikalno riješiti. Suspenzijom, isključenjem, “nečasnim otpustom”, kako god, ali, oni koji pretendiraju biti drugačiji od konkurenata u koje radi kriminala i korupcije upiru prstom, ne mogu ignorirati, makar i nepravomoćne, krimene “mangupa u vlastitim redovima”.
Ušli su u utakmicu s HDZ-om dokazujući da su svi u toj trci isti, samo su im natjecateljski brojevi drugačiji. Sanader i klika “kapitalaca” iz reprezentacije “zajedničara” možda ima više znamenki na dresu, od Merzel ili Sabe , ali, gospodo, ista je to trka, samo je svatko trči u skladu sa svojim raspoloživim snagama, mogućnostima i prilikama…
“Lijeva nomneklatura” godinama se žestoko bunila, tvrdeći da nisu svi isti i uvjeravala građane kako se razlikuju “svjetlosnim miljama” od HDZ-a i sličnih, pa sada, kad iz ogledala dolazi posve drugačiji odraz, iracionalno okreće glavu. Ali, slika svejedno, radi toga neće nestati. Slučaj sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel, ili vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe, po SDP ima efekt one kible što je prije nekog vremena usred Splita sasuta na glavu hrvatskog pisca i novinara Ante Tomića. S tom razlikom što je Tomićeva glava stradala od ruke primitivca koji ne prihvaća pravo na drugačije mišljenje, a SDP-ova od vlastite ruke, koja neprincipijelno pokriva oči pred grijesima (nekih) svojih struktura.
