Ankica Mamić za sebe kaže da je pionir PR-a u Hrvatskoj. Vlasnica je tvrtke IM&C čiji je godišnji prihod preko 7 milijuna kuna, a zapošljava deset radnika. Predaje na fakultetima i međunarodnim strukovnim asocijacijama, a široj javnosti je postala poznata po suradnji s Radimirom Čačićem kojemu je godinama pružala usluge PR-a. Nedavno je osvanula na novinskim naslovnicama zbog, navodno, spornog kredita HBOR-a od 700 tisuća kuna, pri čemu se insinuiralo kako joj je kreditni aranžman “sredio” upravo Čačić. Ankica u ovom razgovoru o “aferi HBOR” govori otvoreno, nazivajući je prljavom medijskom manipulacijom.
– Kredit sam podmirila jednokratno, umjesto u narednih pet godina, što je apsolutno nekorektno, pa i protivno ugovoru. Ali, to nije kredit HBOR-a, nego EIB-a (Europske investicijske banke op.a.), a HBOR je u tome bio samo “protočni bojler”, tehnička usluga. I u vrijeme HDZ-a su se takvi krediti dodjeljivali i ja sam ga tada dobila, a godinu dana sam “ganjala” papire. HDZ mi u tome nije nimalo olakšavao, a sad vidim da mi je za ove vlasti još i gore jer SDP-ovci mrze Čačića više nego HDZ. I da zaključim, ovdje se radi o prljavoj medijskoj manipulaciji. To nije hrvatski nego europski novac, namijenjen ženama poduzetnicama, a ja sam i žena i poduzetnica. Dakle, nema tu nikakvog “sređivanja kredita”, a ponajmanje da bi to učinio Ratko Čačić koji je trenutno u zatvoru!
Iako je najveći klijent vaše tvrtke Agrokor Ivice Todorića, najpoznatiji je Radimir Čačić s kojim se obično povezuje vašu PR agenciju. Koliko je rejtingu i poslovanju vaše tvrtke naškodio Čačićev odlazak u zatvor zbog prometne nesreće koju je skrivio u Mađarskoj?
Moja tvrtka IM&C na tržištu posluje 20 godina, a moje prijateljstvo s Ratkom Čačićem traje 30 godina. Nikad s Čačićem nisam radila velike poslove. Istina, radila sam za Coning, ali to su bili jako mali ugovori jer je on već bio u politici. U političkom PR-u, iako mnogi misle suprotno, nema velikih brojki. To su uvijek bitno manji ugovori nego što su oni s klijentima iz korporativnog sektora. Inače, rekla bih da su PR-u u Hrvatskoj, pa i mojoj tvrtki, puno više štete nanijele afere iz vremena HDZ-ove vladavine vezane uz tzv. PR agencije, a koje to zapravo nisu, kao što je bila Fimi media. Problem je što nitko nije upravljao tom komunikacijom, pa je to otišlo na račun PR-a. Zato smo proveli neke promjene u vodstvu naše udruge jer smo procijenili da ona nije dobro obavljala svoj posao. A što se Čačića tiče, ne mislim da mi je na bilo koji način nanio štetu. Suradnja s Čačićem apsolutno me u ljudskom smislu izgradila. Ratko je izuzetna osoba a njegova javna percepcija je potpuno pogrešna. Ne smatram to svojim neuspjehom, iako bi trebala, jer Čačić nikad nije tražio da se bavim peglanjem njegovog imidža, nego komunikacijom njegovih politika. Tražio je da objašnjavam što on zapravo želi napraviti,a pritom mu je bilo nevažno hoće li ga ljudi zbog toga voljeti ili ne. Nikad se nije trudio biti simpatičan, nastojao je samo biti efikasan. Tu sam u dobroj mjeri ponosna na našu suradnju. Od njega sam jako puno naučila.
Izbacivanje Čačića iz HNS-a: Neprimjeren način i trenutak odluke
Nisam član HNS-a i o tome mogu govoriti samo kao građanka. Smatram da je potpuno neprimjeren način i trenutak odluke. Ako je Čačić pogriješio , trebao je dobiti priliku da pred tijelima stranke iznese svoju stranu priče. To je minimum ljudskog odnosa. U proceduralne stvari ne bi ulazila jer nisam član stranke, ali s ljudskog stajališta mislim da nije fer ući u utakmicu s osobom koja nije u staju braniti se. Unatoč svemu, Čačić je pritom održao riječ, jer je rekao da neće javno istupati i baviti se politikom, dok je u zatvoru. Njemu to nije zabranjeno, a svi misle da on to ne smije. Mogao je dati trideset intervjua, svi su to htjeli i tražili. Ali je Ratko sam rekao da ide odraditi svoj dug društvu, a onda ćemo se čuti… Kad izađe iz zatvora i počme javno djelovati, onda se s njim ima svatko pravo boriti jer je u političkoj areni. Do tada, bilo bi korektno da su sačekali.
Dobro, ipak se sastao s Bandićem.
O tome postoje različita tumačenja. No, Ratko Čačić je privatna osoba u ovom trenutku, može ručati s kim želi, njemu nisu ukinuta ljudska prava, i naravno da se druži s ljudima iz politike kad se bavi politikom dvadeset godina. Kao što se ja družim s novinarima i PR-ovcima, tako se i on uglavnom druži s ljudima iz politike. Čačić nije vodio nikakve pregovore, sklapao koalicijske sporazume i slično, nema dokumenata koji bi kompromitirali susret, ako se dogodio, a Banić ga je demantirao.
Kako se nosite s tim da kod nas postoji neka vrst odiuma prema PR-u, da je u javnoj percepciji taj posao shvaćen kao neka vrst “muljaže”, manipulacije, prikrivanja i zamagljivanja istine?
To vam je ona stara priča o krojaču kod kojega je najlošije odijelo, pa tako i kod onih koji se bave reputacijom, reputacija je najlošija. Ljudi se naprosto boje novog i nepoznatog, i velik dio naših problema dolazi baš otud. Ali vrijeme je ključno. Danas je svima normalno da Sanader ima kao odvjetnicu Jadranku Sloković i nitko i ne pomišlja da se ona priklonila HDZ-u. Ja smatram da smo mi, koji se bavimo PR-om, odvjetnici pred sudom javnosti i to je časno, moralno zanimanje, samo nedovoljno poznato u Hrvatskoj, iako i u ovoj, kao i svakoj drugoj profesiji, ima i nečasnih ljudi. Budući da sam pionir ovog posla kod nas, smatram da je dio našeg posla i objašnjavati javnosti. U bivšem sustavu nije bilo druge strane i drugog mišljenja, pa nas zbog naše uloge danas doživljavaju isključivo kroz odnose s medijima, a ono što radimo iza zavjesa, javnosti je nezanimljivo.
Koliko su podaci koje PR agencije plasiraju u javnost frizirani?
Velike komopanije imaju poslovne procese koji spadaju pod”poslovnu tajnu”. Recept za coca colu poznat je samo dvojici ljudi koji nikad ne putuju istim avionom. Kompanije nisu dužne objavljivati sve podatke o sebi, ali poslovno relevantne kompanije javnosti daju točne podatke.To ne znači i sve. Nikad nijedan klijent nije od mene tražio da lažem, ali se podaci ne otkrivaju konkurenciji. I nema ništa nečasno u tome da ne kažeš sve!
Koji je najuspješniji “spin”koji ste “prodali” javnosti?
Nikad to ne radim jer smatram da su te kratkoročne strategije u konačnici štetne.Više puta sam u nekim privatnim odnosima “skrenula pažnju na nešto drugo”, ako tako definiramo “spin”, što je legitiman PR alat, ali plasiranje informacija protiv nekog drugog kao “spin”, e, to ne radim.
Može li se u Hrvatskoj danas živjeti od PR-a?
Da, rekla bih da može. Moja tvrtka je 20 godina na tržištu i imam deset zaposlenih s visokom stručnom spremom. Iako nas je kriza pogodila, iako su nam prihodi smanjeni, a pogodila nas je i zabrana rada s javnim sektorom. Ali, imam sreću da je najveća hrvatska kompanija klijent moje tvrtke, što nam daje određenu poslovnu sigurnost. Puno naših klijenata je, inače, završilo u stečaju ili u predstečajnoj nagodbi.
Koje su najveće, najmoćnije, PR agencije trenutno kod nas?
Ako mislite po prihodima, to su svakako Premisa, Milenium, Median, IM&C… U javnosti su nešto poznatiji kolege koji se bave političkim komunikacijama kao što je Krešimir Macan, ili predsjednica naše udruge Aleksandra Kolarić koja je odnedavno postala konzultant. Reputacija PR-ovaca ne proizlazi samo iz veličine prihoda nego i iz osobne reputacije ljudi koji su vodeći u tim agencijama. Po svim kriterijima smatram da smo u vrhu PR-a u Hrvatskoj.
PR i novinari: Suradnici ili rivali?
Moram reći da volim raditi s novinarima i to mi je draži dio posla.Među novinarima imam puno prijatelja. Osobno sam zadovoljna našom suradnjom, iako znam da se dio novinara osjeća isključenima jer žele “the bossa” bez nas kao posrednika. Kad god je to moguće, klijente savjetujem da izravno komuniciraju s novinarima, ali to u velikom biznisu ili visokoj politici zbog obima posla i deficita vremena, često nije moguće. Slažem se da je važno da novinari bez posrednika osjete osobu o kojoj trebaju pisati i zato potičem klijente na to. Ne mislim da smo jedni drugima konkurencija, ne vidim nas kao rivale, a držim da kad surađujemo bolje je i PR-u i novinarima.
