Postalo je zbilja degutantno živjeti hrvatsku stvarnost i slušati vladine laudatore koji u premijeru Plenkoviću vide mitsko biće, a o Hrvatskoj govore kao europskoj perjanici demokracije, ekonomskog uzleta, gospodarskog rasta, kojoj se, bezmalo svi, osim jalne hrvatske oporbe, dive. Pače, ne da se više slušati neumjesne, kontinuirane samohvale premijera koji se šepuri poput razmetljivog pauna, a s jutrom se budi izmožden noćnim morama da mu je, eto, još jedan ministar priveden. Jer, zna on dobro su HDZ kojem je na čelu, i ova Vlada, rodno mjesto kriminala i korupcije na visokoj razini. Bilo je u ovih 30-ak godina hrvatske samostalnosti lopova i u drugim vladama, ali ova je nadmašila sve. Samo u dva dana tri nove afere: kraj slučaja Agrokor, slučaj Vican, afera Geodetski fakultet…
Plenković je toliko ciničan da kod sveg tog lopovluka njegovih ljudi, radi kojih mu s pravom oporba trlja nos, odgovara infantilnim prozivanjem oporbe zbog “sramotnog uništavanja državne imovine”, aludirajući na “štetu” nastalu lupkanjem pločica za replike po zastupničkim klupama!? I to bi trebao biti ekvivalent kriminalu njegovih stranačkih kolega i prijatelja koje štiti kao da su mu rođena braća???
Arhiva, ilustracija: G. Žalac (HDZ) i A. Plenković (HDZ) – foto TRIS:
Licemjerje
Ako ih ne naziva lupetalima, lončarima, bukačima, onda ih optužuje da podržavaju terorizam ( zbog teze da Bezukov čin nije bio čin terorizma). Ili da su rusofili, što je ironično, jer je baš njegov HDZ, kako se odavno govori, najvećim dijelom doniran ruskim kapitalom…
Negdje treba podvući crtu i opsjenarske propovijedi hvalisavog AP-a, koje služe za maskiranje njegovih posrnuća koja silom želi pretvoriti u nadrealna postignuća, prokazati kao napuhani balon koji samo što nije prsnuo. Jer, prsne li, utopit ćemo se svi u lažnoj slici hrvatske stvarnosti…
Rijetko je bilo većeg licemjera u hrvatskoj politici od AP-a. Legitimira se kao veliki demokrat, a svakom svojom gestom potvrđuje se kao osioni autokrat. Govori o vladavini prava, o neovisnosti pravosuđa, a istodobno hvali bezmalo sve svoje inkriminirane suradnike do posljednjeg daha. Frane Barbarić i dalje je na čelu HEP-a unatoč nespornoj činjenici da je bespravi graditelj kojemu je Državni inspektorat dvaput poslao rješenje o uklanjaju nezakonite gradnje i plaćanju kazne. Iako je HEP državna tvrtka, Plenkoviću ne smeta osoba koja ne poštuje hrvatske zakone na čelu te strateške nacionalne kompanije.
Kad protivnike koalicije sa SDSS-om optužuje za antisrpstvo i govor mržnje, predstavljajući se kao zagovornik multikulturalnosti i suradnje s nacionalnim manjinama, zaboravlja da je upravo njegova zasluga, plod njegovog oportunizma, toleriranje HOS-ove ustašofilije koja potiče i antisrpsko raspoloženje. Da je imao hrabrosti, kao što nije, bio bi trajno skinuo s dnevnog reda ustaško ZDS i sve što ide s tim ” u paketu”. No, kukavički je stao na pola puta i ZDS pripustio u javni prostor, tobože samo u posebnim prigodama HOS-ovih obljetnica i komemoracija, no, time je ustaškom pozdravu dao legalitet. Jer nešto može biti ili zabranjeno ili dozvoljeno. Plenković je ZDS dozvolio.
Plenkovićeve “dvi vlajine”
Poput svojedobno Gabrijele Žalac, premijer hvali i inkriminiranu, netom uhapšenu i pritvorenu bivšu rektoricu Zadarskog sveučilišta Dijanu Vican kao iznimno uspješnu, iako bi mu dobro došlo malo suzdržanosti u trenutku saznanja da postoji sumnja kako je po zamolbi svoje prijateljice Josipe Pleslić , ex Rimac ( “nas dvi vlajine” ), bivša rektorica tražila da Sveučilište ne naplati bankovnu garanciju od oko 1,5 milijuna kuna, koju je tvrtka Graditelj svratišta priložila na natječaju za radove na studentskom domu u Zadru, čime je oštetila Sveučilište u korist privatne tvrtke. Josipa Pleslić je “uslugu”, navodno, naplatila oslobađenjem plaćanja režijskih troškova u stanu koji je koristila u objektu u vlasništvu tvrtke Graditelj svratišta, koja je, sumnja se, besplatno obavila i radove na njezinoj vikendici u Vodicama, a dobila je na dar i – tendu. Vican je, čini se, “namirena” tek- ručkom. Koliko se zna.
Plenković je prezaposlenoj rektorici, koja je u jednom razdoblju držala čak 15 kolegija na raznim visokim i višim školama u regiji i šire, dodjeljivao i druge odgovorne dužnosti, pa tako i šefice Povjerenstva za kurikularnu reform, što je doista vrlo prikladan izbor s obzirom na optužbe za klerikalizaciju Sveučilišta koje Vican prate. I kad je već smještena iza rešetaka Plenković je imao samo pohvalne riječi za jednu od svojih najvećih uzdanica i jednu od potencijalno najvećih kokošarki u akademskoj zajednici.
A nismo još ni apsolvirali aferu Vican, a uslijedilo je uhićenje čak 29 osoba povezanih s Geodetskim fakultetom i bivšim dekanom Alminom Đapom. Europski istražitelji ( EPPO ) pokrenuli su postupak protiv Đape i njegovog suradnika, profesora Boška Pribičevića zbog sumnje da su 2019. bezočno izvlačili novac europskih fondova, pri čemu su, kako se sumnja, prouzročili štetu od oko 2 milijuna eura, i to ne samo Europskom fondu za rehionalni razvoj te Fondu solidarnosti EU-a, nego i državnom proračunu te budžetu Nacionalnog istraživačkog vijeća Republiek Italije. Đapo I Pribičević su, kako sumnjaju istražitelji, okupili oko sebe građevinare, obrtnike, odvjetnike koji su Geodetskom fakultetu ispostavljali fakture za poslove koji ili nisu uopće odrađeni ili je njihova vrijednost bila višestruko precijenjena. Izvučeni novac su dijelili, navodno ulagali u nekretnine, pri čemu je Đapo, navodno, za sebe zadržao oko milijun kuna, a Pribičević stekao nezakonitu imovinsku korist od oko 2, 8 milijuna kuna.
Josipa Rimac bila je u drugom redu u na Tvrđavi i na Trgu dr. Ante Starčevića
Geodetski fakultet
Da stavr bude gora a Plenkovićeva glavobolja veća, otkriva se da je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek bez natječaja upravo Geodetskom fakultetu dodijelila posao u vrijednosti od preko 19 milijuna kuna za dubinsko snimanje, u 3 D formatu, potresom oštećenih objekata kulturne baštine. Ministrica se pravda ( “Sve je rađeno sukladno zakonu, sukladno pravilima, za sve postoji dokumentacija, i sve postoji na serveru” ), tvrdi da se zbog žurnosti obnove nije raspisivao natječaj, i da je svakako bilo primjerenije posao dati Geodetskom fakultetu nego privatnicima. Bujicom riječi zamagljuje sadržaj. Jer, Geodetski fakultet je upravo ( neželjene ) privatnike angažirao za dobiveni posao na kojemu je nerealnim cijenama, fiktivnim fakturama, lažnim dnevnicama i putnim troškovima grupa oko Đape masno “zarađivala”. Sjećate se, to je onaj isti dekan koji je svojedobno, za sebe i svoje pajdaše, novcem iz europskih fondova nabavio jahtu i luksuzne džipove, navodno kao radni brod i terenska vozila za potrebe fakulteta, a stvarno za “crni čarter”. Znaju ljudi kako doći do novca, a moral ih ne opterećuje.
I kad se svemu tome pridoda slom slučaja Agrokor zbog nezakonitog vještačenja koje je potpisao DORH, a koji bi državni proračun mogao stajati 7 milijardi eura odštete, klasičan primjer buldožerske državne intervencije u privatnu kompaniju, uz pomoć Lex Agrokora i grupe Borg, jedino što se ima smisla pitati jest kako je moguće da Andrej Plenković s tolikim teretom afera i skandala u kojima je država opljačkana do kosti, nije već pao. U svakoj iole pristojnijoj državi odavno bi bio politički upokojen. U Hrvatskoj takav računa na izbornu pobjedu i treći premijerski mandat.
Andrej Plenković je sagorio u opsesiji da bude hrvatski povijesni velikan, pri čemu se prometnuo u hrvatskog Makijavelija kojemu je, naprosto, dogorjelo. Utopio se u kriminalu i korupciji koje je branio, zataškavao, relativizirao sve zbog sviog “višeg cilja”. Pojela ga je njegova golema ambicija, njegov nepodnošljivi ego, manjak poštovanja prema neistomišjenicima, uvjerenje da ono što je dozvoljeno bogovima nije dozvoljeno volovima…
SDP-ova Mirela Ahmetović tvrdi da je AP čovjek kojemu je vrijeme isteklo, ali ga nitko nije obavijestio o tome. U HDZ-u, kakvog je Plenković ustrojio, nema onog koji bi se usudio to reći.
(foto TRIS/G. Šimac)
