Naziv ‘pelješki most’ valjda ne znači kako će Hrvatsku (opet) opelješiti
Između raznoraznih slučajeva Perković, Šegon, Grubori, operacija oka i tome slično, uvijek dobro dođe nekakva premosnica koja će zainteresirati žitelje Hrvatske. A čime bolje premostiti nego – pelješkim mostom. Famozni pelješki most i razglabanja oko njegove gradnje ili ne-gradnje koje se svode na obrazac ‘oće-neće’ ili ‘bu-ne bu’ uvijek zaintrigiraju javnost, posebice onu koja živi južno od Neuma (BiH).
Dubrovčani, Konavljani i ostali koji putujući svojom domovinom u Zagreb ili Ploče moraju više puta preći državnu granicu s BiH su izuzetno deprimirani i frustrirani tom činjenicom, pa se i bilo kakva zamisao o alternativnom rješenju dočekuje s velikom pozornošću.
Stoga se jučer, nakon oprečnih nagađanja u medijima i ministarstvu prometa, na koncu ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić iz Bruxellesa javila viješću kako je tzv. predstudija Europske komisije pokazala kako je ‘Pelješki most najbolje rješenje’. Ipak, ovdje nećemo ulaziti u to zašto se hrvatskoj javnosti ne pokažu rezultati navedene ‘predstudije’, kako bi se uvjerila da neka druga (možda i znatno jeftinija rješenja) ne bi bila dobra. Inače, kako se procjenjuje, gradnja takvog mosta bi koštala oko 220 milijuna eura, a u najboljim uvjetima bi se tim mostom moglo provozati tamo negdje 2019. godine. Ipak…
(Ne)preboljeni maslenički mostograditeljski nonsens
– Nije još ni izdaleka sigurno da ćemo te novce dobiti. Ali sad ih možemo dobiti ako je studija dobra, kvalitetna i na racionalan način obrazložena – kaže opet ministrica Pusić.
No, kada su u Hrvatskoj spomenu mostovi, nema realne mogućnosti da se neodnekud ne pojavi dr. Jure Radić. Dr. Radić je najpoznatiji po gradnji masleničkog mosta na autocesti A1, a koji se zatvara i ljeti i zimi zbog nešto jače bure, budući da je sagrađen na mjestu na kojem je, tvrde tamnošnji žitelji, od pamtivijeka najizloženiji udarima tog vjetra. Ne vraćajući se na taj težak i u Hrvatskoj već donekle (ne)preboljeni i opjevani graditeljski nonsens, zbog kojega je dobar dio autoceste van pogona značajan dio kalendarske godine, opet pomalo začuđuje kako se dr. Radić uvijek iznova i bez krzmanja i vrzmanja pojavljuje kao vrhunaravni i neprikosnoveni autoritet domaće mostogradnje. Eto ga stoga u Dnevniku 3 HRT-a, gdje spremno progovara o pelješkom mostu.
– Čujte, moji suradnici i ja, pa čak i kolege iz nekih drugih firmi, živimo s tim mostom petnaestak godina i kroz to vrijeme se na puno različitih varijanti dolazilo. Rekao bih tridesetak. No jedna od njih ima građevinsku dozvolu i po njoj je prije nekoliko godina započela gradnja. Sad su rađene, zadnjih godina, još dvije, koje su bile na razmatranju u Europskoj uniji. Dvije u kojima su neki elementi mosta preoblikovani. Smanjeni su rasponi, smanjene visine, smanjena je širina mosta kako bismo došli u ekonomski prihvatjiviju cijenu. I onda i za te dvije varijante dolazimo do troškovničke cijene koja je rađena na temelju idejnog projekta. Malo je prerano govoriti da je to konačna cijena. A radi se o 195 milijuna eura u prvoj varijanti, a u drugoj 205 milijuna eura. Konačna cijena će se utvrditi nakon glavnog projekta i provedene međunarodne licitacije – veli dr. Jure Radić koji je, važno je napomenuti, i pročelnik Katedre za mostove na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i glavni projektant pelješkog mosta.
Kraj karijere na mostu
Ipak, dr. Radić, poznat i kao predsjednik Uprave IGH-a, Instituta građevinarstva Hrvatske koji je zapao u ozbiljne teškoće, unatoč tome što: ‘gotovo da nema niti jednog objekta, ceste, tunela ili mosta u Hrvatskoj za koji upravo IGH nije radio projektiranje ili nadzor, kontrolirao kvalitetu gradnje, izrađivao studije ili davao stručna mišljenja i vještačenja’, kako se sami hvale na svojim internetskim stranicama. Što se događa s IGH, upitan je ekspert za mostove dr. Radić.
– Mi smo završili predstečajnu nagodbu. I krećemo ponovno nakon svih tih pošteškoća. Sad imamo oko 600 zaposlenih. Svi oni koji su otišli zbrinuti su na najkvalitetniji način, bez ijednog potresa. IGH je danas velika snaga i dobio je ovioh dana od Hrvatskih cesta nalog da nastavi s projektom prilaznih cesta pelješkom mostu. Nije most samo most – na kraju staloženo i umno zaključuje Jure Radić u HRT-ovom Dnevniku 3.
Teško je išta suvislo reći nakon izjave kako ‘nije most samo most’, osim da se eventualno citira još jedna vizionarski intonirana izjava dr. Radića u HRT-ovom dnevniku.
– Ja vidim sebe kao čovjeka koji bi kraj svoje karijere trebao doživjeti na tom mostu, barem kao projektantski nadzor – veli dr. Jure Radić.
