Kakvo je aktualno stanje u hrvatskom obrtništvu na kojeg se najčešće pozivaju političari kada govore o snazi ukupnog gospodarstva, za portal Tris pitali smo Dragutina Ranogajeca, predsjednika Hrvatske obrtničke komore.
Stanje je vrlo loše. Od 115 tisuća obrtnika koliko ih je bilo 2008.g., sada brojimo tek 80 tisuća obrtnika s daljnjom tendencijom smanjenja, a to su loše i upozoravajuće brojke. U ovom trenutku u pitanje je doveden opstanak obrtništva i njegova budućnost, posebice nakon donošenja novog Zakona o obrtništvu koji, takav kakav jeste, ne motivira ljude na otvaranje obrta.
Samo od 30.rujna do danas, zatvoreno je oko 12 tisuća radnih mjesta i oko 3 tisuće obrta. Posebno su ugrožene proizvodne djelatnosti, ponajprije graditeljstvo, ali i male obiteljske- kvartovske trgovine koje sve više propadaju. Kad nema potrošačke kupovne moći onda sva razgradnja pada. Prvenstveni problem predstavlja to što se ne stvaraju uvjeti za novu proizvodnju, a proizvodnja je početak i kraj svega. Ona stvara novu vrijednost, a kad se stvara nova vrijednost raste i raspoloženje ljudi koji su motiviraniji, više troše…
Na koji je način novi Zakon o obrtništvu „okrenuo leđa“ obrtnicima?
Nema sumnje da je riječ o lošem zakonu. Naime, danas će svi prije otvoriti trgovačko društvo za 10 kuna nego obrt. Novi zakon nije riješio najveći problem obrtnika zbog kojih smo mi, kao HOK, pokrenuli pitanje promjene Zakona.
Nejasna nam je politika i odnos Vlade prema nama. Unatoč svim mogućim argumentima koje smo stavili na stol, u resornom Ministarstvu i Vladi nisu prepoznali da mi želimi dobro cijelom jednom sektoru koji u ovom trenutku može biti pokretač razvoja. Ne postoji tvrtka u državi koja može u samo tjedan dana zaposliti tisuću ljudi, a da tisuću obrtnika zaposli po samo jednog radnika to je već 1000 novih radnih mjesta. Umjesto da tražimo jedan poticajni zakonski okvir koji bi ponukao ljude da se razvijaju i da ulažu, stvorio se jedan ograničavajući sustav koji nam ne jamči ni našu vlastitu imovinu koju smo naslijedili od roditelja. Mi smo, naime jedina grupacija u državi koja za sve jamči vlastitom imovinom i imovinom bračnog druga, a možemo ostati i bez kuće koju smo naslijedili od svojih roditelja. To je suludo, međutim poslodavac nije želio prihvatiti naše argumente, a posljedica takvog stava je da se sve više ljudi odlučuje na otvaranje d.o.o. jer tamo jamče samo kapitalom kojeg unose, a on je 10 kuna i sa onim što će stvoriti. To je nama u HOK-u neprihvatljivo.
Osim što se brojčano smanjuje, potihim umiranjem obrta gubi se i tradicija stvarana desetljećima. Kako spasiti obrtništvo?
Ne samo da gubimo tradiciju, mi gubimo i nukleus cijelog gospodarstva. Tvrtka Končar nije počela raditi sa 3000 zaposlenih. Počelo se u radionici s idejom i postupnim razvojem. Prema tome, žalosti me danas kada čujem priču da onaj koji ne izvozi 70 posto svog ukupnog proizvodnog kapaciteta, nije izvoznik. Samo lud čovjek to može govoriti jer i samo jedan euro izvoza u budućnosti može značiti izvozne milijune. Onaj tko to ne zna, bolje da se ni ne prihvaća posla u državnoj upravi jer, očito nema viziju budućnosti sa kojom možemo izići iz krize.
Što obrtnici u ovom trneutku očekuju od Vlade i resornog ministarstva?
U ovom trenutku zaista je vrijeme da se vlast odluči kuda ćemo-lijevo, desno, sredinom…Smjer se mora uzeti i treba se zauzeti čvrsti stav da barem sljedeće tri godine nitko neće „prčkati“ po poreznom sustavu i po poslovanju jer je suludo da vam netko usred godine promijeni uvjete poslovanja. Zbog toga danas Hrvatska nema investitora. Pa tko će doći u pravnu nesigurnost koju u ovom trenutku država sama potencira. Mi imamo sustav po kojemu ujutro kad se digneš ne znaš kako ćeš dočekati podne. Zato nema investitora, a kapital je, uz to, osjetljiva biljka. Ako netko ulaže svoj kapital, on želi sigurnost i želi znati pod kojim će uvjetima vratiti dio uloženog. To je prvi dio problema, a drugi su previsoka parafiskalna davanja.
Sa viskih dužnosničkih pozicija uvjeravaju nas da su takva davanja sve manja. Kakvo je vaše iskustvo?
Dovoljno je samo pogledati koliki su iznosi koji seplaćaju za ZAMP, koliko plaćamo šumski i vodni dopornos…Očekujem od ministra Marasa da na dnevni red sjednice Vlade stavi svih 256 neporeznih parafiskalnih nameta i da se donese odluka o „skidanju“ barem 50 posto nameta. Ako se već resorni ministar potrudio da HOK-u „izmakne stolicu“ u financijskom smislu, onda se treba znati izboriti i za smanjenje neporeznih davanja koja guše obrtnike. Ako to ne uspije, ja očekujem da podnedse ostavku. Ako to ne može uspjeti postići ministar u svojoj Vladi, onda je zaista vrijeme da dade ostavku.
Što ste vi, kao isureni predstavnici obrtnika, u zadnje vrijeme učinili za dobrobit obrtništva u cjelini?
U Puli sam nedavno rekao kako ni jedan od 18 tisuća tamošnjih obrtnika nije trbebao doći ni u Vladu, Sabor, Ministarstvo ni HOK, a uspjeli smo riješiti problem 0:0, pušenja, minimalnih tehničkih uvjeta za lokal, dobijanja HACCAP-a i drugo. Sjetimo se samo kakva je procedura važila za HACCAP u početku i koliko je sve to trebalo platiti, a pogledajte kako je obrtnicima u tome pomogla njihova matična institucija. Dakle, ne može se govoriti da HOK ne radi svoj dio posla. Oni koji nas trebaju čuti ili nemaju dobar sluh ili su im misli negdje drugdje. To je problem, a vrijeme brzo prolazi. Rekao sam jednom: „pola mandata, nigdje rezultata“, a ova krilatica za Ministarstvo poduzetništva i obrta i dalje stoji, na kraju će za portal Tris čelni čovjek HOK-a.
