Neovisni novinarski portal
30.10.2020.
LJUDI / POLITIKA / Portreti
Portret tjedna/Božo Petrov, Most nezavisnih lista: U samo dvije godine, skrenuo na “treći put”…

Portret tjedna/Božo Petrov, Most nezavisnih lista:
U samo dvije godine, skrenuo na “treći put”…

Božo Petrov (Foto FB Most) (1)

Božo Petrov (36), metkovski nezavisni gradonačelnik i lider Mosta nezavisnih lista, silovito osvaja medijski i politički prostor populističkom retorikom koja je u ovim olovnim vremenima pravi melem na ranjenu dušu izvaranog, razočaranog naroda. Receptura nije originalna, ali se redovito dobro prima. Oko sebe okuplja i ponešto etabliranih imena poput tek pridošlog Drage Prgometa, bivšeg potpredsjendika HDZ-a kojega je stranka sustavnim ignoriranjem natjerala da joj se skloni s puta. Ili profesora Ekonomskog fakulteta Ivana Lovrinovića, predsjednika Udruge Promijenimo Hrvatsku, a danas gospodarskog stratega Mosta. S njima bi pokušao preskočiti provincijalne limite i nametnuti se kao rješenje za „nacionalno pitanje“. Neki novi „treći put“. U samo dvije godine, već na “trećem putu”. Istodobno preambiciozno i profano…

Most sa svojim mladim , sve sigurnijim i samodopadnijim vođom, ovog je trenutka, prema anketama, treća politička opcija u Hrvatskoj, ni mjesec dana prije parlamentarnih izbora. Je li Božo Petrov uistinu nezavisan kao što govori ili je dobro osmišljen politički projekt „velikih“ kako to neki tvrde? Može li nas odvesti u svjetliju i bolju budućnost kako pretenciozno obećava, ili je ona, ipak, rezervirana tek za njega kao dobrog izvođača na sceni?

Odgovara li medijska slika B. Petrova originalu?

Božo Petrov i njegov širokopojasni Most nezavinsih lista koje su odlučile premrežiti Hrvatsku, svoj izborni program definiraju kroz ultimativne reforme: javne uprave, zdravstva, obrazovanja, pravosuđa. Protive se centralizaicji države, zagovaraju novi teritorijalni ustroj s najviše 9 županija, jer je sadašnji neučinkovit, neopravdan i preadminstriran, de facto uhljebnički.

– Županije su politički montirane i skupe – trdi Petrov – i treba ih ukinuti, depolitizirati javne službe i onemogućiti političko kadroviranje na svim razinama.

Metkovski psihijatar i političar sklon je definiranju novog teritorijalnog ustroja uz pomoć lokalnih referenduma kako bi se rubnim područjima omogućilo da se slobodno opredijele kojoj teritorijalnoj jedinici žele pripasti, što zapravo nije ništa drugo do li populističko podilaženje interesima tzv. puka, bez prave analize ekonomskih, povijesnih, političkih, kulturnih, prometnih i svih drugih komponenti koje bi imale biti ključne u određivanju područja jedne županije ili oblasti (regije).

Ono što svakako valja pozdraviti je inicijativa za okrupnjavanje općine i gradova i to ne u formalnom, nego posve praktičnom institucionalnom smislu, kroz zajedničke komunalne, razvojne, uslužne institucije i ustanove. To svakako ima smisla ali je zasad nedovoljno artikulirana zamisao koja traži temeljitu razradu. No, treba je poduprijeti. Uostalom, u Mostu imaju argumente za to, zahvaljujući analizi svoga gospodarskog stratega Lovrinovića koji je utvrdio da se od 21 županije (s Gradom Zagrebom) njih čak 10 ne mogu održavati na poreznim prihodima svojih obveznika jer imaju manje od 150 tisuća stanovnika, 12 županija je ispod državnog prosjeka po razvijenosti, a samo tri prelaze taj prosjek. Ukratko, radi se o multipliciranju administracije s ciljem i svrhom uhljebljivanja vojske stranačkih zaslužnika čije glasove plaćaju tom cijenom. Od toga država svakako ima samo štetu.

Kad se svi punti zbroje, puno je dvojbi koje se koncentriraju oko lika i djela metkovskog psihijatra na „privremenom radu“ u politici, nekako suviše fotošopiranog za domaću političku arenu. Njegov je nastup sve sigurniji, njegove poruke sve rezolutnije, njegova politička sljedba sve šira i šarenija. Odgovara li medijska slika Bože Petrova originalu ili svjedočimo agresivnom retuširanju jednog „slučajnog“ političkog pregaoca ususret izborima?

Ministrant ” u civilu”

Da se Petrov držao striktno posla za koji je izabran i obveza koje je preuzeo kao gradonačelnik Metkovića, a što bi bilo časno i korektno spram onih od kojih je prije samo dvije godine tražio povjerenje, vjerojatno oko njegova moralnog kredibiliteta i iskrenosti ne bi bilo odviše nedoumica. Ali, kako je mladog liječnika nalik ministrantu „ u civilu“ uspjeh ponio, pa se prebrzo i preambiciozno odlučio okušati i kao dobitna karta za hrvatsku državu, začas se našao pod strogim povećalom. A ono otkriva štošta što se golim okom ne da vidjeti…

Petrov se odlučio svoj lokalni metkovski model preslikati na nacionalnu razinu, u čemu nije ni prvi, a niti će biti zadnji, jer i mnoge je prije njega ponio uspjeh na „maloj sceni“, pa su u trenucima trijumfalne opijenosti pomislili kako su veliki igrači zreli za velike utakmice. Uglavnom se pokazalo da nisu. I uglavnom su bili za“jednokratnu upotrebu“. Što s Petrovom ne mora biti, ovisno o tome tko on doista jest, koliko je uistinu nezavisan i dosljedan u onomu što, otkako se pojavio na javnoj sceni, propagira i promiče kao svoju izbornu programsku „bibliju“ na koju se kune.

Rođen je u Metkoviću 1979., završio je klasičnu gimnaziju u Sinju a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Specijalizirao je psihijatriju u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Vrapče, a nakon toga radio kao psihijatar u KB Mostar. Prije dvije godine, u svibnju 2013. kao kandidat Mosta nezavisnih lista izabran je za gradonačelnika Metkovića i s te dužnosti „smijenio“ jednog od najdugovječnijih hrvatskih političara, HSS-ovca Stipu Gabrića Jambu, koji je gradom i dolinom Neretve autoritativno vladao 16 godina. Već sama činjenica da je uspio poraziti neprikosnovenog „kralja mandarina“, i to s gotovo dvostruko većom potporom birača, zaslužuje respekt, jer bio je to nimalo lak i jednostavan posao. Ukoliko ga je doista odradio bez logističkog infiltriranja velikih manipulatora za domaće izborne prevare…

Premošćavanje Jamba u stilu S.Petrine

Most je postao je vodeća stranka u Metkoviću s devet mandata ( HSS je dobio svega pet, a HDZ tri ), a ušli su i u Skupštinu Dubrovačko-neretvanske županije s četiri zastupnika. Dočim je izabran, Petrov kredibilnost svojih izbornih obećanja počinje dokazivati vlastitim primjerom pa sebe i cijelu gradsku administraciju stavlja na minimalac zbog enormnih dugova grada od 17,6 milijuna kuna. Njegovi zamjenici posao obavljaju volonterski, vijećnici za naknadu od jedne simbolične kune. Nema naknada za članstva u nadzornim odborima i upravnim vijećima, troškovi reprezentacije su desetorostruko manji od Jambinih, a putni troškovi osam puta. Raskinuti su i štetni ugovori koji su služili više za isisavanje novca iz gradskog budžeta i provizije njihovih kreatora, negoli za dobrobit grada i njegovih građana. Sve u svemu, bila je to serija, ma koliko populističkih, ali opravdanih poteza kojima je Petrov premostio ostavštinu Jambe i kupio simpatije cijele nacije. Napokon neki političar koji nije u politiku ušao da bi se obogatio nego radi općeg dobra, vjerovali su mnogi, snažno aplaudirajući svakom koraku metkovskog gradonačelnika oštrih škara.

Doduše, nije Božo Petrov bio prvi ni jedini koji je posegnuo za takvim „popularnim mjerama racionalizacije“. Prije njega učinio je to i primoštenski načelnik Stipe Petrina, koji odrađuje treći mandat na čelu svoje općine koju je od gubitaške pretvorio u vrlo uspješnu i prosperitetnu. A služio je općini kao volonter i on i njegovi suradnici, naknade nisu primali ni vijećnici u Općinskom vijeću, nije bilo financijskih kompenzacija za sinekure u nadzornim odborima i upravnim vijećima… Razlika je u tome što je Petrov, kad je proračunski minus sveden na prihvatljivih 6,4 milijuna kuna, podebljao plaće, pa je njegova sa šest tisuća skočila na 9500, a njegovom zamjeniku-volonteru sjelo je na račun 9 tisuća, dok je Petrina do današnjih dana ostao načelnik bez plaće, tek sa simboličnom naknadom za svoj rad. Unatoč tome, kompatibilnost u pogledu na raspolaganje javnim novcem nije ih uspjela zbližiti, pa preko Petrovljeva „mosta“ Petrina nikad nije prešao…

Most – projekt HDZ-a (?!)

Primoštenski načelnik tvrdo vjeruje da je njegov metkovski kolega proizvod HDZ-a, i bilo kakav savez s njim odbacuje, iako je svojedobno kvartet Petrov, Petrina, Marijana Puljak iz Splita i Ivan Kovačić iz Omiša trebao biti dalmatinski poker karata za povijesni otklon od bipolarne Hrvatske HDZ-a i SDP-a i jednu novu, drugačiju, pošteniju i pravedniju Hrvatsku.

Povjerenje je nepovratno izgubljeno kad se Petrov sastao s Karamarkom, iako je prije toga eksplicitno tvrdio da nikakva suradnja i razgovori s HDZ-om ne dolaze u obzir. Poslije će se pravdati da mu je Karamarko trebao zbog njegova iskustva u nekim bitnim komunalnim pitanjima od interesa za lokalnu samoupravu (?!). Primoštenskog načelnika smetalo je i što, kako je ustvrdio, Petrov sebi pripisuje u zasluge i pobjedu omiškog gradonačelnika Ivana Kovačića kojega je javno podupirao. – Ako je on tako zaslužan za Kovačićev uspjeh, zašto se ne pospe pepelom jer je podržao i nezavisne u Hvaru i Dubrovniku koji su doživjeli debakl – prozvao ga je Petrina, optužujući ga za nerealne ambicije i prevelik ego kojim zasjenjuje sve objektivne kvalitete.

No, što je Petrini smetalo, Prgometu i Lovrinoviću nije. Kao etablirane javne osobe Petrovu su dali onu nedostajuću nacionalnu komponentu bez koje ne bi imao što tražiti na parlamentarnim izborima. Ali, može li to biti dosta?

Prgomet i Lovrinović

Prgomet je u javnoj percepciji pozitivna politička figura, ali ne puno više od toga, pa ga većina građana prevalentno doživljava kao HDZ-ovog otpadnika. S tim utegom nije lako na izbore a pokazalo se i da takvi poliitčari nisu baš osuđeni na – uspjeh. Teško je očekivati značajniji rezultat, ma koliko neki analitičari prognoziraju Mostu čak šest zastupničkih mjesta. Odjednom svi vjeruju kako će baš Most biti utočište razočaranih, prevarenih i godinama od HDZ-a i SDP-a obmanjivanih birača. A takvi više nikomu ne vjeruju i najrađe se sklanjaju u sigurnost apstinencije. Most može eventusalno mobilizirati one građane koji dosad na izborima nisu imali neku svoju opciju, koji su skloni glasati za eksperiment, za nešto novo, neiskušano, a njima, po nekom generalnom svjetonazoru, blisko. Stoga je realno da bi Most mogao postići najviše u svome prirodnom , dalmatinskom okruženju, dok će ga, vjerojatno, u Zagorju ili Međimurju tretirati kao neku vrst hrvatskog autsajderskog izbornog folklora. Što bi Prgometa moglo odvesti u „ropotarnicu povijesti“. Ma koliko romantično vjeruje kako će upravo Most biti prevaga kod sastavljanja nove vlade, i da će o njima ovisiti tko će dobiti mandat za upravljanje Hrvatskom naredne četiri godine. Entuzijazam Prgomet temelji na uvjerenju da se radi o ljudima bez političke pozadine, bez lobija, nekorupiranim, časnim i odgovornim, koji nisu isključivi i uvijek obećano ispunjavaju. Toliko vrlina na jednom mjestu teško je zamisliti, osobito u politici koja je dokazano kvarno okruženje…

S Lovrinovićem je druga stvar. Njegova pozicija gospodarskog stratega „nezavisnih“, kojima je odredio i prikladan slogan „Most ili Post!“, daleko je komotnija, pa ako ovdje ne uspije, sutra može bez kompleksa ponuditi svoje znanje i iskustvo nekoj drugoj političkoj stranci. Doduše, ni za Most se nije „na prvu“ odlučio, nego je mjesecima „koketirao“ sa Živim zidom Ivana Vilibora Sinčića koji se također trebao pridružiti Mostu. No, pregovarački proces je zapeo, i Sinčić ga je, navodno, stavio „na led“. Uvjeren je da iza toga projekta stoji HDZ. Govorio je kako imaju jake indicije da se oko Živog zida plete mreža preko koje se pokušava infiltrirati ljude koji nemaju dobre namjere, već žele preuzeti organizaciju, da sumnjaju kako im Most i Udruga Promijenimo Hrvatsku (Ivana Lovrinovića) rade o glavi, da ih žele kompromitirati svojim vezama s HDZ-om. Ispostavi li se da su im samo u političkom strahu bile velike oči , spreman im se i javno ispričati, izjavio je Sinčić.

Spasitelj i detonator

Što bismo, dakle, mogli zaključiti, tko je Božo Petrov? Ambiciozan, egotripičan mladi čovjek koji žrtvuje svoju izvornu, humanu profesiju liječnika,kojih nota bene ovoj zemlji nedostaje, za malo političke slave. Ograničenog roka trajanja. Za razliku od profesionalne karijere, kojom bi, da joj se posveti makar upola koliko političkoj, mogao daleko značajnije pridonositi zajednici. Petrov još nije ni ispekao „zanat“ kako spada, a već bi ga mijenjao za lagodniji, atraktivniji, moćniji i prestižniji. Vjerojatno, sa svim benefitima i unosniji. Što to govori o njemu kao čovjeku? Što bi rekao robusni, dramatični Petrina, još jedan „spasitelj“ na hrvatskom političkom nebu posutom s toliko zvijezda da više onu orijentacijsku i ne vidimo. Silna strast za uspjehom i narasli ego lidera, mogli bi Most i detonirati…

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI