Neovisni novinarski portal
22.10.2020.
POLITIKA
Novi slogan SDP-a: “Samo tako, naprijed”! Zar se šale?!

Novi slogan SDP-a:
“Samo tako, naprijed”! Zar se šale?!

 Piše: Josip Antić

Predsjednik SDP-a i premijer Zoran Milanović (foto: Facebook)

And now something completely different! Novi slogan SDP-a s kojim ta trenutačno vladajuća stranka kani izaći na izbore nije: „Naprijed, a ne nazad“, kako je to prije nepunih tjedan dana bilo s Iblerova trga pripušteno u javnost. Nakon što je spomenuta tvorevina, za SDP-ove potrebe iznajmljenog američkog medijskog legionara Alexa Brauna bila u javnosti torpedirana, iz iste radionice pušten je novi (u izdavaštvu bi se reklo izmijenjeni i dopunjeni) slogan. Nova krilatica SDP-a, kako se čulo iz kuloara sjedišta Predsjedništva stranke u Tuheljskim toplicama, je: „”Samo tako, naprijed!”

No, kako novinari izvješćuju „ni ovaj nije onaj pravi slogan, ali barem pokazuje u kojem smjeru SDP ide“, što je samo po sebi dovoljno kao objašnjenje zašto ovaj tekst počinje znamenitom frazom iz Monty Python’s Flying Circusa. Nitko, drugi – osim možda ingenijalnog  Grunfa, iz Alana Forda, tako kratko i dobro ne umije komentirati ono što se, barem kad je medijsko posredovanje vlastite pozicije posrijedi, zbiva u stranci koja trenutačno obnaša vlast i traži od građana da joj na slijedećim izborima daju još jedna mandat.

 “Dobra vlada, i vlada dobra”.  Zar?

Valja biti pošten, Milanovićeva Vlada naslijedila je od HDZ-a poharanu zemlju, iza njenog kukurikanja stajao je dobar dio očajnog građanstva, ali takav gubitak pozitivne energije koji je potom uslijedio nije zabilježen niti u najrigoroznijim pokusima entropije, kao opće prihvaćene metafore za nered i neuređenost sustava. Može aktualni premijer članstvu pričati o tome kako   “kada bilanciramo sve Vlade u ovih 25 godina, i sve premijere koji su funkcionirali u uvjetima različitih ustavnih ovlasti, mogu zaključiti da nismo lošiji od drugih. Može si tepati da su „dobra vlada, i vlada dobra“, ali ankete pokazuju suprotno.

Prema zadnjem Crobarometru, kojeg je za Dnevnik Nove TV provela agencija Ipsos puls, u travnju je SDP pao na 18,8 posto, što je pad od 4,2 posto u odnosu na ožujak. Prije točno godinu dana, u travnju prošle godine, prema istom istraživanju SDP i HDZ  su uživali izjednačenu podršku – HDZ je tada podupiralo 19,8 posto ispitanih, a SDP 19,7 posto. U takvoj konstelaciji poručiti biračima „Samo tako“ ili je primjer teško shvatljive ironije ili je riječ o kvaliteti koju nova glasnogovornica SDP-a Danica Juričić u svojoj neki dan objavljenoj kolumni doslovce definira ovako: „Osobno spadam u glupe, glasat ću za SDP. To je moje pravo. Znam da ima još glupljih od mene, oni će glasati za HDZ. To je, naravno, subjektivno!.“ Toliko o prvom dijelu slogana – samo tako. Čisti subjektivitet!

 “Naprijed”- od Nazorovog Tita do Mao Ze Donga

Ali što je sa znamenitim „Naprijed“, koji je kako čujemo ugaoni kamen svih SDP-ovih slogana, uključujući i one koji još nisu smišljeni? Između ostalog poželio se s njim okititi i Juričićin stari šef, bivši predsjednik Republike Ivo Josipović. Stranka mu se trebala zvati „Naprijed Hrvatska“, ali kad je čuo da su mu dojučerašnje stranačke kolege maznule ideju, istu je zamrznuo. Naravno, ni Josipović, ni Milanović u svom „naprednjaštvu„ pritom nisu nimalo originalni. Nema tog dijela svijeta gdje se „Naprijed“ nije koristio – od Nazorovog Tita do Mao Ze Donga.

Primjerice, “Forward, not back“ je naslov manifesta britanske Laburističke stranke Tonyja Blaira iz 2005. godine, ali nije to jedina upotreba „naprednjačkih“ parola. U zadnjoj kampanji 2012. godine moto „Naprijed“ ispalio je Barack Obama. Konzervativci su mu namah prikačili da je „Naprijed“ parola karakteristična za komunističku ikonografiju.

Pokazalo se, međutim, da Obama s motom ne slijedi samo Staljina i Maoa, čiji je Veliki skok naprijed trajao od 1958. do 1961. godine sa ciljem da  Kinu preobrati iz poljoprivredne ekonomije u modernu industrijaliziranu, a završio u katastrofi jer je pokrenuo jednu od najsmrtonosnijih i najtežih gladi u modernoj ljudskoj povijesti u kojoj je poginulo najmanje 20 milijuna ljudi. Skakali su naprijed i Benito Mussolini i Adolf Hitler  („Naprijed“ je naziv marša Hitlerove mladeži), Richard Nixon (kampanja 1969. imala je slogan „Zajedno naprijed). „Naprednjaka“ ne nedostaje ni u susjedstvu: Berlusconijeva „Forza Italia“, hrlila je naprijed tako da Talijane i danas boli glava, a sličnih se primjera našlo i diljem regije. Vlado Bučkovski, tadašnji makedonski premijer i lider tamošnjih socijaldemokrata u kampanju je ušao sa sloganom “Makedonija naprijed, ne nazad” i – izgubio. Do nogu ga je potukao konzervativni VMRO-DPMNE. Ukratko, naprijed može biti i nazad, ako se dodatno potrudite, a čini se, unatoč silnom naporu da nas uvjeri u suprotno, SDP čini upravo to.

Liberalno lijevo SDP-ovo “skretanje”

Rezultati Milanovićeve Vlade toliko su dvojbeni da je teško povjerovati u njene „naprednjačke“ sposobnosti.  Što je s Planom 21? Koliko je točaka otvoreno? Koliko ispunjeno? Posljednjih 6 godina nezaposlenost je porasla 30 posto, industrijska proizvodnja pala je za 17 posto, osobna potrošnja pala je 20 posto, broj radno aktivnog stanovništva je manji za gotovo 150.000, trenutno je omjer umirovljenika i osiguranika 1:1,13. A banke, koje upravljaju vladama, imaju 20 milijardi kuna profita – poručuju sindikalisti. Od 23. prosinca 2011. kad je Hrvatski sabor izglasao povjerenje Vladi Zorana Milanovića, ministarske funkcije napustilo je devet članova, ili gotovo svaki drugi od ukupno 20 ministara, od čega šestoro iz SDP-a, dvoje iz HNS-a i jedan iz IDS-a. Ne treba biti  marketinški stručnjak da bi se znalo kako na izborima postoje dva tipa kampanje: jedan za kandidate koji traže promjene, a drugi za one koji promoviraju svoje rezultate i od birača traže glasove da nastave posao koji su započeli. U tom kontekstu Milanovićev „Naprijed“, ne samo da je izlizan i nemaštovit nego je i pokazatelj  kako stranka nema svježih političkih  ideja.

Prije svega je li SDP – lijeva socijaldemokratska stranka kad je Milanović nedavno izjavio da je liberal! Lijeva orijentacija SDP-a iscrpljuje se samo u povijesnim i antifašističkim temama dok se u pitanjima vezanim za odnos rada i kapitala ne miče dalje od naputaka što ih dobija od bruxelleske administracije. Pritom najslabije surađuje sa onim što se u Hrvatskoj uvjetno može nazvati lijevom opcijom. S Josipovićem se SDP razišao (bivši predsjednik zaklinje se u socijaldemokraciju, za koju ni oni u Europi, koji su je izmislili, trenutačno ne znaju točno što je). Na Iblerovom trgu nisu u ljubavi ni s Laburistima, koji proživljavaju sve težu krizu i prema nekim anketama teško da mogu i prijeći izborni prag, a suradnja im ne ide ni s ORaH-om. SDP-u su puno prirodniji partneri IDS, HNS i umirovljenici… premalo da bi se pariralo protivniku.

Šta bi SDP da nema Karamarka ?!

Sve u svemu, ma koji slogan u SDP-u do izbora smisle bit će svejedno, dok god se stranka vrti u krug, a najjači adut im je želja da „Karamarko ne dođe na vlast“. U tom smislu bilo bi bolje da Alexu Braunu daju novi nalog: Smisli neki slogan u stilu „da Karamarka nema SDP bi ga trebao izmisliti“.

Bez kara-Tomislava teško da bi SDP dobio ikakve glasove – sve da na izbore iziđe sam.

 

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI