Palača Galbiani:
Katedralni muzej izuo Šibenik iz cipela…

Sa zahvalnošću sam dočekala propovijed sisačkog biskupa Vlade Košića prošle nedjelje u ludbreškom svetištu Krvi Kristove. Sad bar znam što mi je raditi na dan nedjeljnih izbora, 11. rujna. Posebno me se dojmila Košićeva teza da vjernici nemaju stranku, ali imaju načela kojima se vode i pridonose dobru svoje Domovine. Recimo, načelo moralnosti, čiste savijesti. Odmah pomislih kako se Crkva odrekla prava na multipliciranje vrijednosti svoje imovine u korist moralnog principa prvopomoći egzistencijalno ugroženima. Pravo na život maloga čovjeka, ponadah se, Crkva je ipak stavila ispred prava na turističku prezentaciju sakralne umjetnosti. Bar privremeno.

Imala sam na umu palaču Galbiani u Šibeniku koja se obnavlja europskim novcem za potrebe budućeg katedralnog muzeja i ekskluzivnog ugostiteljskog objekata koji, valjda, ide u paketu s umjetnošću. Radi čega 20-ak Šibenčana, od 30. rujna, ide na ulicu. I potencijalno ostaje bez posla i bez kruha. A grad bez cipela. Potpuno izuven. Ali s visokomoralnom Crkvom kojoj je dobro malog čovjeka, predanog vjernika prvo i najveće poslanje. Nakon komercijalnih interesa…

Biskupija, nositelj velikog europskog projekta

Dakle, što imamo? Za projekt katedralnog muzeja, odnosno Interpretacijskog centra katedrale sv. Jakova – Civitas sacra – Sveti grad, smještenog u srednjovjekovnoj šibenskoj palači Galbiani, osiguran je 31 milijun kuna iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Projekt je vrijedan 36,5 milijuna kuna, nositelj mu je šibenska Biskupija koja bi trebala namiriti i ostatak sredstava, a realizirat će se kroz dvije-tri naredne godine. Prvi je to slučaj da hrvatska Crkva vodi jedan tako veliki europski infrastrukturni projekt koji obuhvaća uređenje komplete palače Galbiani za potrebe katedralnog muzeja. Kako veli koordinator aplikacije u ime Biskupije, čelnik šibenske podružnice Hrasta i član Društva Juraj Dalmatinac, Hrvoje Zekanović, napokon će biti dostojno vrednovano šibensko sakralno blago pod UNESCO-vom zaštitom, katedrala sv. Jakova. Posjetitelji će u Muzeju moći saznati kako je katedrala građena, o kakvoj je arhitekturi riječ, tko su bili graditelji…

Prizemlje palače iliti muzeja, zauzimat će suvenirnica, mala suvremena galerija i multimedijalna dvorana. Gornje etaže predviđene su za likovne sadržaje koji tematiziraju šibensku prvostolnicu, a sam vrh ovog prvoklasnog srednjovjekovnog zdanja rezerviran je za “višu gastronomsku klasu”, koja će pohoditi ekskluzivan restoran katedralnog muzeja s pogledom na šibenske krovove. Zvuči primamljivo, intrigantno. Ali…

Dvadesetak radnika odlazi na ulicu…

Sve to moguće je tek nakon što se iz palače isprazne postojeći sadržaji, dvije prodavaonice obuće i jedan ugostiteljski objekt (pub), gdje trenutno zarađuje za život dvadesetak ljudi. Ne bi bilo problema kad bi svi oni imali primjerenu alternativu, dakle, odgovarajući zamjenski gradski prostor u koji bi se dislocirali. Ali, čini se da takvih prostora nema, kako tvrdi dogradonačelnik Šibenika Nikica Penđer, u predpolitičkom životu i sam prodavač cipela, a Crkvu ta činjenica ni najmanje ne zabrinjava. Vlasništvo je vlasništvo, a europski novac je ipak europski, a ne crkveni, i valja ga iskoristiti… Pa makar i za sakralno-komercijalne potrebe. Uostalom, u rečenoj palači Biskupija je pred koju godinu razvila i svoju turističko-apartmansku djelatnost. Već par godina Biskupija iznajmljuje u sezoni apartmane uređene u palači Galbiani, dakle, komercijaliziranom spomeniku kulture u srcu povijesne jezgre starog Šibenika. Iako, ne treba smetnuti s uma da je palača obnavljana novcem državnog proračuna, i to pod paskom konzervatora, a sve s krajnjim ciljem da u dogledno vrijeme ima funkciju muzeja sakralne baštine.

Kad smo svojedobno pisali o apartmanizaciji ovog vrijednog spomenika pod zaštitom UNESCO-a, tražili smo i očitovanje Ministarstva kulture o onome što se u palači događa.

– Palača je obnavljana od 2000. – 2012., prema prihvaćenim godišnjim programima zaštitnih radova s godišnjim iznosima između 150 i 200 tisuća kuna – izvijestili su nas u Ministarstvu.

– Svrha financiranja je bila obnova palače Galbiani prema uvjetima konzervatora, a namjena ovisi o vlasniku, odnosno Biskupiji, ali mora biti u skladu s uvjetima i mjerama zaštite – rekli su nam.

Apartmani i luksuzni restoran u Muzeju (?!)

Ministarstvo kulture je 2000./2001. financiralo i izradu projektne dokumentacije za Katedralni muzej u Palači, koju je izradio Dom konzalting Šibenik. Po preporuci Icomosa u postupku evaluacije aplikacije za upis katedrale sv. Jakova na svjetsku listu kulturne baštine, bio je postignut dogovor s Biskupijom šibenskom da se Katedralni (ili dijacezenski) muzej izvede upravo u palači Galbiani koja je u to vrijeme vraćena u vlasništvo Biskupije. Za neku drugu namjenu od nadležnog Konzervatorskog odjela nikada Crkva nije zatražila dozvolu, ističu u Ministarstvu, a što je bila dužna učiniti! Ali su apartmane uredili, iznajmljivali i na njima zarađivali. Unatoč projektu koji je deklariran kao budući katedralni muzej. A zbog kojega sada dva dućana s cipelama (Peko i Roko) i jedan restoran moraju – van! Zajedno s radnicima. Pa kako im bude…

Crkva i opće dobro

Prvo i osnovno načelo Crkve, očigledno nije opće dobro, kako bi romantični laik pomislio, nego načelo egocentrične zagledanosti u vlastiti interes i načelo prezira i otpora spram drugačijih. Je li crkveno poslanje bogaćenje ili pomoć potrebitima i napuštenima? Kada se biskup Košić poziva na načelo moralnosti i čiste savijesti, evidentno ne misli ni na moral ni na savijest Crkve, nego drugih. Još će i primjetiti prijekorno kako se neki političari u svom djelovanju ponašaju u skladu sa zakonom, ali zato nemoralno. Stoga bi, veli, trebalo uskladiti zakone s moralnim normama. Zar zbilja? Je li moralno, ako zakonito već jest, da se Crkva bavi turizmom, da gradi hotele uz katoličke škole, apartmane i restorane u spomenicima kulture, obnavljanim državnim i EU-novcem, a sve pod egidom prezentacije katedralne umjetnosti i baštine? Znade li Košić, ili je toliko osiljen poniznošću svoje lakovjerne pastve i kićenim ruhom kojim se od nje upadljivo distancira želeći naglasiti kako nisu dio istog krda, da bi inzistiranjem na moralu upravo Crkva najviše izgubila?