Društvo za očuvanje šibenske baštine “Juraj Dalmatinac”, obilježava 5. godišnjicu rada. Proslavit će je, a gdje drugdje nego na tvrđavi Barone -njihovom prvom realiziranom projektu. O prvih 5 “Jurja Dalmatinca” popričali smo s predsjednikom Društva Nikolom Grubićem.
Nikola Grubić (Foto H. Pavić)
Povod razgovoru je obljetničarski, 5 godina postojanja Društva Juraj Dalmatinac, pa krenimo od toga kako je i s kojim ciljem Društvo osnovano?
– Okupila se jedna grupa entuzijasta i zaljubljenika u grad Šibenik upravo kako bi se brinula o povijesnim i kulturnim spomenicima, posebno tvrđavama. To se tada poglavito odnosilo na tvrđave Šubićevac, sv. Ivan i sv. Nikola, jer je u to vrijeme za tvrđavu sv. Mihovil već bila u izradi dokumentacija i aplikacija na EU fondove. Krenulo se malo po malo i danas mogu slobodno reći da se ostvarila ta želja koja nas je vodila na samom početku, posebno kad je riječ o tvrđavi Šubićevac odnosno današnjem Baroneu.
Od svog osnutka uspjeli ste dokazati kako se početnim entuzijazmom, a potom i zajedničkim predanim radom, u kratkom vremenu mogu ostvariti veliki projekti kao što je obnova tvrđava.
– Kada smo 2012. godine dobili na upravljanje tvrđavu Barone u prvim danima i tjednima nismo znali odakle krenuti. Dobili smo jedan veliki zalogaj, ali malo po malo, okupljanjem različitih stručnjaka uspjeli smo sve pokrenuti. Počeli smo s izradom idejnih rješenja, nacrta, obilazili smo ministarstva kako bi mogli osigurati potrebna sredstva. U početku ta sredstva nisu bila dostatna za izradu sve potrebne dokumentacije, ali uz volonterski rad članova koji su svojim znanjem mogli dati doprinos – uspjeli smo. Osmislili smo cijeli projekt, pripremili dokumentaciju i potom dali Gradu Šibeniku da aplicira na fondove EU. Od samog početka do konačne realizacije projekta prošle je samo četiri godine.
Danas to zvuči nevjerojatno, a pomalo i smiješno s obzirom da je tvrđava godinama bila zapuštena.
– Da, bila je zapuštena desetljećima. Mislim da je u ovom slučaju ključna bila naša ljubav prema gradu i naš entuzijazam. Odnosno, nas ništa nije moglo spriječiti da ostvarimo taj projekt. Bilo je tu brojnih prepreka, trebalo je sve uskladiti s konzervatorima, ishoditi niz dozvola. Bilo je niz poteškoća ali smo mi uspješno savladavali. Nas, ni onda, a ni sada, ništa ne može spriječiti u realizaciji projekata koji su na dobrobit grada. To smo pokazali na primjeru Baronea, a tako ćemo i nastaviti.
Tvrđava Barone “živi” već 5 mjeseci. Jeste li u Društvu zadovoljni kako danas funkcionira, njenim sadržajem, konceptom vođenja?
– Sam koncept je naša ideja i s tim moramo biti zadovoljni. Naravno uvijek ima nekih stvari koje se mogu i trebaju mijenjati s vremenom. Koliko vidimo tvrđava je dobro posjećena, dolaze i turisti ali tu još treba postaviti i putokaze jer Barone nije u samom centru kao sv. Mihovil i put do njega turistima nije tako jednostavan.
Nikola Grubić na otvaranju tvrđave Barone/Foto: J.Krnić
Ima li u društvu razočarenja zbog toga što Barone nije “dodijeljen” Društvu na upravljanje unatoč ugovoru koji ste sklopili s prethodnom gradskom upravom?
– Tvrđavom mi i dalje upravljamo. Mi taj ugovor nikad nismo raskinuli, on ostaje i dalje. S Gradom smo potpisali jedan novi Sporazum o suradnji. Sa dva predstavnika Društva ušli smo u Upravno vijeće javne ustanove koja skrbi o tvrđavama i participiramo u upravljanju tvrđavom Barone ali i sv. Mihovilom, a sutra i sv. Ivanom. Mi moramo surađivati jer činjenica je da projekt Barone ne bi bio ostvaren da nije bilo Društva, a s druge strane realizacija je bila nemoguća bez suradnje s institucijama. Za ovakve projekte potrebna je takva sinergija.
Suradnja s Gradom nastavljena je i kod projekta revitalizacije tvrđave sv. Ivan. Projekt je apliciran na EU fondove i naravno da svi očekuju kako će i taj projekt dobiti “zeleno svjetlo“.
– Mislim da tu neće biti problema. Mi smo zapravo paralelno s tvrđavom Barone radili i dokumentaciju za sv. Ivana. Od Ministarstva kulture već smo 2012. godine dobili novac za izradu idejnog rješenja i tu smo uključili građane koji su imali priliku predlagati i odlučivati o sadržajima na sv. Ivanu. Prema njihovim prijedlozima odabrano je da sv. Ivan bude dječja tvrđava. Krenuli smo u tom smjeru, naravno opet uz sudjelovanje članova koji su pripremali dokumentaciju, obilazili smo ministarstva i naravno surađivali s gradskom upravom za koju smo napravili dobre temelje kako bi mogla povlačiti potrebna sredstva.
No kod tvrđave sv. Ivana prvo je bilo nužno dobiti dopuštenje Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom(DUUDI), jer tvrđava nije u vlasništvu Grada. Bez riješenog vlasništva nije se moglo tražiti novac. Sjećam se kako smo tada došli u DUUDI s cijelom dokumentacijom i doslovno nismo htjeli izaći dok nam nisu potpisali potvrdu. Zahvaljujući toj našoj upornosti osigurana su potom sredstva za izradu potrebne dokumentacije, a za dozvolu glavnog projekta na kraju smo trebali provesti i arheološka istraživanja za koja smo okupili preko 350 volontera i time je zapravo sve završeno. Uslijedila je prijava na EU fondove i očekujemo da u sljedećih, najviše mjesec dana, stigne pozitivan odgovor.
Buduća tvrđava sv. Ivan
