S obzirom na brojnost postojećih i planiranih vjetroelektrana ( VE ), ukupno 163 mega-vjetroagregata, čini se da je naum investitora i onih koji im u državnim institucijama izlaze u susret, općinu Gračac pretvoriti u jedan veliki vjetropark! Njih očito ne impresionira ovaj živopisni, rajski zeleni dio Like koji osvaja raskošnom prirodom, njih impresionira samo novac koji stvaraju vjetroelektrane. No, smije li interes investitora biti ispred interesa stanovnika, očuvanja prirode i okoliša, vodotokova, biljnih i životinjskih vrsta koje na ovom prostoru obitavaju? Stanovnici ove teritorijalno iznimno velike općine u Zadraskoj županiji, smatraju da to ne može tako, ujedinili su se u otporu novim vjetroelektranama na svom području, jer je i sadašnja koncentracija nepodnošljiva, i krenuli u potpisivanje peticije kojom traže obustavu svih aktivnosti na izgradnji novih VE u općini. Za njih odustajanje od bitke nije opcija, i svojim tijelima spremni su braniti prostor od nove najezde mega vjetrenjača koja im prijeti
I pred bagere ćemo bude li trebalo!
Ministarstvu zaštite okoliša i Zadarskoj županiji (Uredu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove ) dostavili su brojne prigovore na Studiju utjecaja na okoliš za zahvat VE Ljut instalirane snage od čak 300 MW. A VE Ljut je samo jedna od tri nove VE koje se planiraju u općini Gračac ( druge dvije su VE Vučipolje i VE Otrić ) koja sada ima čak 129 vjetroagregata čiji prsten steže cijelo gračačko područje i život stanovništva čini nepodnošljivim. Nije ovo samo borba za očuvanje okoliša, ovo je, poručuju mještani Gračaca, bitka za vodu bez koje ćemo u dogledno vrijeme ostati nastavili li se s izgradnjom novih vjetroelektrana. Zato, ako bude trebalo, i svojim tijelima spremni su stati pred bagere i braniti svoj opstanak na ovom području…
Manji je problem što zainteresirani investitori, svjesni visoke isplativosti ulaganja u vjetroagregate jer su zarade na proizvedenoj struji milijunske, ignoriraju činjenice postojećeg života za prostoru potencijalnih zahvata i spremni su ga bešćutno uništiti, ljude raseliti, vodotokove zaustaviti, ali pravi je problem što frizirane Studije utjecaja na okoliš, prepune laži i netočnih podataka Ministarstvo zaštite okoliša odobrava.
Gračac je možda najilustrativniji primjer pogodovanja kapitalu ( investitorima) na štetu lokalne zajednice, odnosno ljudi koji tu žive i čije interese država bezočno ignorira. Ali, čini se da to neće ići tako lako kako se u poduzetničko-poliitčkoj sprezi zaintersiranih mislilo. Opsežan prigovor na Studiju utjecaja na okoliš za VE Ljut dostavili su županiji i precizno, temeljito naveli sve netočnosti, manipulacije i posljedice takvog nevjerodostojnog dokumenta na ljude i okoliš. Neće dozvoliti, ističu, da se novac stavlja ispred života malobrojnog stanovništva i njegova opstanka u ovom kraju, da se uništava okoliš, staništa ptica i vodozemaca, zaustavljaju vodotokovi, sve zbog interesa krupnog kapitala koji tendira biti još krupniji preko leđa lokalnog stanovništva čiji se životni prostor reducira na logor opasan bučnim gigantima s mega elisama, iritantnom bukom, titranjem sjena i kemikalijama koje ugrožavaju život.
U Gračac smo došli na poziv aktivista okupljenih oko Udruge Eko Čuvarkuća, njezinog spiritus movensa Gordane Cuissot Labus, uvjerenom aktivistkinjom koja je Pariz ( u kojem je doktorirala fonetiku i živjela do 2013. ) zamijenila najprije Zagrebom, a onda Donjim Lapcem. Snažno je angažirana u borbi protiv devastacije prostora na području Velike Popine, Bruvna, Srba, protiv ugroze Vrela Une, Zrmanje, Otuće i Butižnice. Nažalost, kaže, iako se činilo da je Una obranjena kad je zaustavljena izgradnje privatne hidroelektrane na rijeci, sad je ponovo ugrožena jer je Ministarstvo okoliša odobrilo projekt izgradnje 8 vjetroagregata iznad Vrela Une. Ali, borba ne staje, poručuje.
Frizirane, lažne studije utjecaja na okoliš…
Nedavno su u Gračacu i Velikoj Popini održane tri javne rasprave o Studiji utjecaja na okoliš za tri nove VE – Vučipolje, Ljut i Otrić. Bilo je 30-ak ljudi i more pitanja. Većina je ostala bez odgovora. Zato su se oni pobrinuli da temeljito analiziraju Studiju i navedu sve svoje prigovore te ih dostave i Ministarstvu i Županiji.
Prigovor su podnijele Udruga Eko Čuvarkuća iz Velike Popine, općina Gračac i Udruga UNA. Tvrde da Studija lažno navodi kako je lokacija sporne VE predviđena prostornim planom županije, iako se tim dokumentom eksplicite planira samo vjetroelektrane manje od 20 MW snage, dok je planirana snaga VE Ljut čak 300 MW. Prema tome, naglašava Marijana Jurišić koja se sa suprugom Želimirom doselila iz Zagreba u Veliku Popinu, projekt nema uporište u prostornom planu što je preduvjet za svaku daljnju proceduru. Nadalje, dodaje, zanemaruje se zaštita prirodne baštine, Studija netočno navodi da na lokaciji nema režima zaštite, iako se cijeli prostor zahvata nalazi unutar ekološke mreže Natura 2000.
Marijana spominje i kritičnu ugrozu strateških rezervi pitke vode, što se u Studiji ignorira te pogrešno navodi da na tom području nema stalnih površinskih vodenih tijela, unatoč postojanju brojnih izvora i vodovoda koji opskrbljuju lokalno stanovništvo. Radovi na temeljima vjetroturbina, u izrazito osjetljivom krškom području, predstavljaju neprihvatljiv rizik od trajnog oštećenja i preusmjeravanja podzemnih i površinskih vodotokova. Nedostatna je i pristrana procjena utjecaja na bioraznolikost, predlaže se “izmještanje” zaštićene vrste gmizavca (planinskog žutokruga) na “nepogodne lokalitete”, što je znanstveno neosnovano i neprihvatljivo, Studija ne uključuje sve poznate speleološke objekte (špilje i jame) koji su ključna staništa za šišmiše, unatoč tome što su im lokalno stanovništvo i istraživači ukazali na njih.
Konačno, veli Marijana, Studija eksplicitno priznaje da će izgradnjom “VE LJUT” malo naselje Velika Popina, s ukupno 50-ak stanovnika, biti potpuno okruženo sa 75 turbina (postojećih i planiranih). Ovakva koncentracija predstavlja ekološki i društveno neodrživu situaciju, a Studija ne nudi nikakve mjere izbjegavanja ovog ogromnog kumulativnog utjecaja na krajolik, buku, treperenje sjene i migracijske rute životinja- upozorava Marijana Jurišić.
U zaključku prigovora koji je dostavljen županiji i Ministarstvu, konstatira se da je Studija za VE Ljut temeljno neprihvatljiva, da sadrži brojne netočnosti, krši temeljne principe zaštite okoliša, pristrana je u korist projekta, ne poštuje zakonske okvire ( Prostorni plan, Natura 2000 ), pa je, smatraju, jedino ispravno da Ministarstvo odbije izdavanje ekološke suglasnosti za VE Ljut u općini Gračac.
Peticija
U Gračacu smo se sreli s jednim od angažiranijih mještana u ovoj priči, Nikolom Miljušem, bivšim košarkašem koji danas s ocem vodi OPG sa stotinu ovaca. Pokazuje nam obrasce za peticiju, treba im 360 potpisa, to neće biti problem, veli optimistično.
– Mještani su zadnji obaviješteni o svemu, doveli su nas na završni čin, kada su investitori de facto pribavili sve dozvole, od ministarstva, Hrvatskih voda, Županije…javna rasprava je samo odrađivanje formalnosti, reda radi. Živim u Deringaju i imam osjećaj kao da mi je helikopter iznad kuće, a od vjetrenjača u Bruvnu do moje kuće ima zračne linije 5 km. U Studiji koja je bila na javnoj raspravi spominju se vjetroagregati na 850 metara od kuća. Zamislite kako će biti tim ljudima! Nama su vjetroelektrane učinile horor od života – ogorčeno će Nikola. Istina je, dodaje, da smo u jednom trenutku rekli da nemamo ništa protiv vjetroelektrana ako mi nismo ugroženi. Ali, sada jesmo, itekako, i mi kao ljudi, i flora, i fauna. Tamo gdje je u planu izgradnja 16 novih vjetrenjača imam zemlju i tu je 50-ak izvora vode. To su mali tokovi, uviru u zemlju, to su podvodne vode koje napajaju Otuću, a ona sada, što nije nikad kroz povijest, presušuje. I Zrmanja je smanjila svoj tok, a Zadar se pitkom vodom napaja iz Zrmanje i zato upozoravam Zadrane da će, ako se ovo nastavi, ostati bez vode kao i mi.
Sjedimo u kafiću Rustika, htjeli smo popiti kavu, ali ne može, kaže konobarica, nema vode…
– Svi ti mali izvori po okolnim brdima imaju svoj prirodni tok, poniru, pa opet niže izviru, napajaju Otuću, Zrmanju, Unu, i ako se njihov vodotok presječe i zatrpa zbog vjetroelektrana nama prijeti ekološka katastrofa, prijeti nam opasnost da ostanemo bez vode!Po meni su za to krive Hrvatske vode koje se ne bave svojim poslom. Zamislite – govori Nikola– iza moje kuće jedan je čovjek kojem je moj otac rekao da su tu izvori vode, zajedno s bratom iskopao kanal dužine 3,5 km, preko državnog zemljišta, jer je zamislio da će tu kupiti plac i onda ga preprodati za bar 20 tisuća eura i zaraditi. Uzurpirajući pritom općinsko i privatno vlasništvo, bez ičije suglasnosti. Obavijestio sam policiju, inspekciju, općinu…I to čini krim-policajac! Ima 27 kaznenih prijava, ali nikom ništa! U Vučipolju je, gdje se planira izgradnja 16 vjetroagregata, prodao zemlju zadarskom lokalnom dužnosniku Hrvatske šume su sve iskrčile, i naravno, tom dužnonsiku bi sad odgovaralo da se tu izgrade vjetroturbine jer je vjerojatno s investitorom Iljkom Ćurićem ugovorio neki postotak od proizvedene struje i za sebe. A tko zna, možda će i na njegovom terenu niknuti koja vjetrenjača…Uzurpirali su i zemljište moga rođaka Đure Ćubrila u Bruvnu, a sad ga zovu iz HEP-a da se dogovore, jer na njegovom su terenu već postavili kablove, probili puteve, njega nisu ni pitali…
-Ova predivna priroda bogom dana za razvoj turizma devastira se ubrzano, bez imalo skrupula. Mi ovdje imamo Cerovačke pećine, ali od njih Gračac nema koristi, sve što se od njih ubire odlazi u Gospić, u kasu Ličko-senjske županije. A otac i ja smo prodali sve što smo imali u BiH, vratili se u Liku nakon rata gdje imamo svoju zemlju, prodali 10 ha i kupili sto ovaca da pristojno živimo od toga. Ovdje bi moglo biti i do tisuću OPG-ova da svojevremeno nisu tajkuni iz Zadra zagrizli za ovo područje, sve misleć’ što će nama oni beduini, seljaci. pored njih možemo što hoćemo. Tako je sada i s ovim vjetroelektranama. Ali, neće ići! Već imamo 129 VE u općini, a ukupno ih s tri nove treba biti 163, u radijusu od 20 km, a gdje su još VE Malinjaci, Prljevo, Bogutovac…za koje smo saznali sa službenih stranica Ministarstva.
Ako ostanemo bez vode, neće biti ni nas!
Kad je krenula javna rasprava za tri nove VE, Nikola je upitao jednog predstavnika izvođača radova, iz tvrtke Poštak d.o.o., kako posluje firma. Govori se da su u priličnom minusu.. „Pa vi ste puni k’o brod, kažem mu ironično, kad ste došli ovdje ulagati u vjetroelektrane. Znači, došli ste ovdje uzeti pare od ove sirotinje!” I zato nema kompromisa, tražimo da se svi zahvati obustave, nema više nijedne vjetroelektrane u općini Gračac. Dosta je bilo!
-Prva akcija je prikupljanje potpisa ( 360 građana ) za postupak izmjene Prostornog plana općine Gračac, protiv izgradnje novih vjetroelektrana. Stari PP datira iz 2007. i u njemu je stajalo da će se izgraditi jedna VE. Ali, od 2011. do danas kako se mijenjala vlast u općini tako se mijenjao i Prostorni plan i s jedne VE došli smo do šume vjetrenjača. Otuća po prvi put u svojoj povijesti presušuje, nema više riječnog raka, pastrva…Da ne govorim što se radilo sa poljoprivrednim zemljištem, kako se zemlja otimala i upisivala na kojekakve tajkune, da bi se od države dobili goleme poticaje, a stoke nikad nisu vidjeli ni na slici. Naša stoka je pasla i čistila zemljište a oni su ubirali državen poticaje. Dok nije pukla afera, a meni svaki dan inspekcija na vrata. Imam diplomu višeg sportskog trenera, košarkaškog, igrao sam aktivno košarku, moji kolege Đorđević, Obradović koji su samnom diplomirali, vode vani klubove, zarađuju godišnje po nekoliko milijuna eura, a ja sam se ovdje zakopao s ovcama. Zbog roditelja, netko je trebao o njima brinuti…- priča bez zastajkivanja Nikola. Kao da je jedva dočekao sve to izbaciti iz sebe.
Pa dobro, pitam Nikolu, je li smisao da se s tolikim brojem vjetroagregata i ovo malo ljudi koji su ovdje ostali – raseli? Tako nekako, veli nevoljko, sve je to tempirano u krajevima gdje je manje stanovnika, manji otpor i lakše je takve ciljeve ostvariti. Ako se ovim tempom nastave graditi vjetroelektrane, kako su oni zamislili, i ovo malo ljudi će otići, iako ovaj kraj realno ima perspektive u turizmu, proizvodnji zdrave hrane, more nam je blizu, sve se ovdje može proizvesti, i sve se može kroz zdravu hranu plasirati u turizmu. Ali, ako nećemo imati vode onda ovdje neće biti ničeg, neće biti ni nas, samo pustinja- zaključuje Nikola.
Lokalna vlast se promijenila, navodno je zatekla praznu općinsku blagajnu, pa su htjeli uvjetovati investitorima gradnju VE izdvajanjem za lokalnu zajednicu, navodno, 3-5 milijuna eura. A ooni nude 200 tisuća eura…
– To možemo i sami skupiti. Ne, ne dolazi u obzir, ne pristajemo na skupu prostituciju! Idemo na više instance, oni ne mogu početi s radovima bez suglasnosti mještana, a ako peticija ne pomogne, spremni smo braniti ovaj prostor i golim tijelima – odlučno će Nikola. Ali i Gordana, Marijana, Đorđe, Davor, Nada… svi redom s kojima smo razgovarali u tome su jedinstveni.
Vjetroelektrane važnije od ljudi, kamoli okoliša…
S Gordanom smo obišli cijelo kontaminirano područje- od Gračaca, preko Bruvna, Mazina, do Velike Popine i Podljuta. Svuda mreža vjetrenjača koje se mjestimice spuštaju do same županijske prometnice i predstavljaju veliku opasnost tijekom zimskih mjeseci zbog mogućeg otkidanja leda s elisa koje se vrte, što bi moglo biti pogibeljno za vozače. Gordana stalno upozorava na utjecaj vjetroelektrana na vodotokove. Vodi nas do izvora Dušanovac, koji je dobio česmu s pitkom vodom daleke 1888. i od tad do danas nikad nije presušio. No, sada je suh…
–Hrvatske šume i Hrvatske vode rade u sprezi, pokušavaju preusmjeriti vodu, a vode je nemoguće preusmjeriti, sijeku šume, pripremaju teren za nove vjetroelektrane i ne čekajući da se čuje što narod misli. Tvrde da su kopali potok Ledenik, a to je laž. Kad ih se pita što su radili, kažu da su sklanjali vodu s D1 ovamo, a zapravo su kopali kanal da bi dobili novac iz budžeta za fiktivne radove, bez svrhe. Na privatnom zemljištu kopaju kanal i to tako da nikoga ne pitaju ništa. Moja obitelj ih je tužila…
Da bi se s njima čovjek mogao nositi, kaže Gordana, mora dobro znati zakone, a i sama je položila nekoliko pravosudnih ispita i sada joj se lakše s njima nositi. Njezin je otac, veli, bio vrsni pravnik i svi u obitelji nekako genetski imaju taj pravnički mozak, priča Gordana. Bila je i na prosvjedu za obranu Une. Pridružila im se samoinicijativno, Sandru i Darka ( Rundeka ) poznavala je iz studentskih dana, neke njezine tekstove su uglazbili. Viđali su se u Parizu, poslije su se jedni drugima izgubili iz vidokruga, i onda se opet nađu na Uni.
– S nekim ljudima se nađeš i to je kao neki entitet, ne možeš ni znati što te je tu dovelo i povezalo s tim ljudima- veli Gordana.
U Velikoj Popini godinama je Nada Lukić figurirala kao „glasnogovornica” svojih sumještana, tko god je nešto u selu htio raditi, morao je s Nadom razgovarati. Nada je bila učiteljica, elokvantna, bistra žena koja se ne da lako „preveslati”, bori se za svoja i prava svojih suseljana, ne želi nikome dopustiti da je otjera s rodne grude.Kad su se u Popini postavljale prve vjetrenjače, jedna je bila planirana doslovce iza njezine kuće. Žilavo se borila protiv toga, rekla im je da pored nje žive to neće proći, i uspjela je. Ali, i od onih što su instalirane, život joj je zagorčan.
– Dolazili su nam ovdje ljudi iz Pule mjeriti buku, ali zanimljivo, uvijek dođu kad nema vjetra, kad je mirno, sunčano, kad elise stoje. Jasno da ni buke tada nema. Rekla sam im: Ostavite svoje uređaje neka stoje do Nove godine, pa ćete vidjeti što će pokazati, a ne da stoje dan – dva i na temelju toga se zaključuje kako buke nema – žali se Nada koja investitorima i izvođačima radova ne da mira.
– To što se u ovom selu radi, to je katastrofa. Od vjetrenjača koje su još ranije postavljene ne možemo živjeti, a kamoli da nam instaliraju nove. Radili su puteve za nove VE, kamen nam je pogodio u zid kuće, mogao je nekog od nas i ubiti jer to nije bilo ničim ograđeno, zaštićeno, kao da ovdje nikog živog i nema. Tako se ponašaju prema nama. Bila sam učiteljica i sjećam se kako smo s djecom marljivo pošumljavali ove goleti, a oni su sve te borove sada posjekli. Važnije su vjetroelektrane od zdravlja ljudi, kamoli okoliša– zaključuje turobno. Najviše je ljuti što se vjetroturbine postavljaju pored kuća, zbog toga je svojevremeno zvala i investitora Antu Ćurkovića, a on je pita što je sporno. Sporno je, velim, što se vjetroturbine grade uz kuće, ja to neću dozvoliti i doviđenja!, govori Nada. – Ne možete to raditi gdje vi hoćete. Dobro gospođo, veli, ja imam papire, a mogu li ja doći do vas pa da se dogovorimo, pita me. Znate što gospodine, kažem mu, mene vaši papiri ne interesiraju, a ako se hoćete samnom dogovarati dođite, donesite sobom 200 tisuća eura, dajte meni te pare, idemo u banku provjeriti da nije novac krivotvoren, i onda usred kuće napravite vjetrenjaču, a ja odoh. Nisam ja ta osoba koju možete podmititi bilo kojim parama pa da mi nasadite vjetrenjaču uz kuću i da ja uz to živim. Ako ste nekog drugoga tako smirili, mene nećete. I ta vjetrenjača nikad više nije bila tema, odustali su- ispričat će.
Tražila je, kaže, još tada, 2011. god, od mještana Velike Popine da i oni dignu glas, da budu složni, ali njima to nije smetalo jer VE nisu bile blizu njih. I kad su dolazili novinari pozivala ih je da se svi okupe i zajedno poruče da ne dozvoljavaju ovdje više nijednu vjetrenjaču. Međutim, nitko od njih, osim Brace Lukića, napominje, nije htio doći. E, sad kad je to eksaliralo, kad žele 163 komada instalirati, sad je zovu da dođe na javnu raspravu i kaže koju riječ, jer slobodno govori, ne boji se nikoga.
-Ja sam ovdje rođena, ovdje je sve moje, sve što imam, cijeli život, ovdje živim 45 godina i koga se ja imam bojati. Jedino bolesti i Boga. Ovo što se sad radi tamo, ta zemlja je većinom u vlasništvu ovog naroda. Ti ljudi nisu svi tu, neki žive u Hrvatskoj, neki vani. Dolazili su nam s cijelim buntom papira iz katastra, da vide bi li mi prodavali zemlju. Kome, pitam. Državi? Ne pada mi na pamet. Ni za kakve pare. To je bilo prije 2 godine, kad su počele pripreme za nove VE. Tražila sam da vidim papire i tko je sve u njima. Vidjela sam da je dosta naših ljudi tu, Podljut gotovo cijeli, Donji i Gornji Labusi, vidim svoga strica, djecu, i kažem odmah: E, to nećete dobiti! Ja sam suvlasnik, ali djeca će učiniti kako im ja kažem. To je zemlja moga oca, moga strica… Došao je opet nakon 10-15 dana, i tada sam mu rekla: Vi možete doći da popijemo kavu, ali o prodaji zemlje nemamo što razgovarati. I više nije dolazio.
Narod “kupuju” s 200 tisuća eura? Neće moći!
U domu zagrebačkih povratnika, obitelji Jurišić, s njima i Stojsavljevići. Priča nam Đoko Stojsavljević kako su mu četiri krave prije par godina stradale od groma. Ne može ih prežaliti.
-Prije 4 godine, u kolovozu, malo zagrmjelo, palo malo kiše, ni vrabac se ne bi okupao, kad, zove naš lugar i veli mi, eno vam 4 krave mrtve. Pogodio ih grom. Otiđem do šefa Veterinarske stanice u Obrovac, Marina Pribičevića i kaže on meni, Đoko jesi li to prijavio i osigurao. Ma reci dragi moj koliko nas u Zadarskoj županiji osigurava krave? Nijedan. U pravu si veli. I ujeo vuk magare.
Kako su krave stradale?
-Grmljavina. Bile su tik ispod žice, svih 17 vjetrenjača je bilo u pogonu, to je veliki napon, i malo vlage u zemlji, a krave su papkaroši, i eto ga. Velik je elektricitet bio, i tako ih je odnijelo. Prije toga, kad smo se žena i ja tek vratili ovdje, 33 komada vuk mi zaklao. Dobio sam od države 14.800 kuna odštete. I tako, suđeno nam je da stalno idemo ispočetka…
Od 2011. u Velikoj Popini je 17 vjetroturbina. Nitko ih tada nije zvao na javnu raspravu, bila je samo obavijest na oglasnoj ploči u općini. Nisu imali pojma o tome. Sada je ipak drugačije. Bile su tri javne rasprave za tri nove VE…
Zanimljivo je kakvi su to manipulatori, dobacuje Marijana. – Cilj im je da mi i ne zanmo za javne rasprave, da se ne odazovemo, zato su nove VE nazvali pogrešnim toponimima kako bi nas zavarali.
– Nude nam novac – ubacuje se u priču Gordana– 200 tisuća eura daju da bi kupili mir i našu suglasnost. Dobro je netko rekao, pa to možemo i sami skupiti.
Slično govori i Davor Fadić : Ma, da nam daju ne znam koliko para, ako je prostor uništen, vodotokovi presječeni, to je nenadoknadivo. I da je sto puta više tog potkusurivanja lokalnog stanovništva, nije toga vrijedno. Ta naknada je jednokratna, a devastacija prostora trajna, mogućnost opstanka na tom području – nikakva!
Mještani općine Gračac ovog puta su složni. I optimistični Vjeruju da će Zadarska županija stati na stranu naroda i očuvanaj prirode, da će zaustaviti te projekte. Ali, ako ne stane, oni borbu nastavljaju. Kome je samo palo na pamet, konsternirano će, da takve zahvate planira u zaštićenoj ekološkoj mreži?! To je najeklatantniji primjer zanemarivanja svih propisa u državi koje je RH donijela ulaskom u EU. Kad su se gradile prve VE, bunila se samo Nada, svi ostali su šutjeli. Nisu ništa znali ni o prostornom planu, ni o javnoj raspravi, a propaganda iz općine je učinila svoje.
– Govorilo se da će općina dobiti veliki novac, da će tim novem razvijati ovo područje, da će se na novih 17 vjetroturbina zaposliti 16 ljudi, i to je narod činilo zadovoljnijim. Međutim, nisu imali pojma kakvu će buku te vjetrenjače proizvoditi, nisu znali da elise turbina otpuštaju vječno kemikalije u tlo o čemu su u Švedskoj napravili opsežne studije pa je 75 posto takvih zahvata tamo prošle godine lokalna zajednica zaustavila, svjesna o kakvom se zagađenju radi.
Koga štiti i zastupa Ministarstvo okoliša?
Kako može biti ekološki u krš ubaciti 800 tona betona i 80 tona željeza, kako oni sami kažu. Pročitajte, i vidjet ćete koliko je neistina u jednoj Studiji utjecaja na okoliš. Na javnoj raspravi se lovozakupnik Šime Buljan ustao i rekao: Vi niste gledali ptice, migraciju šljuka koja ide ovim prostorom. Oni su sigurno poremetili te rute, jer nama se medvjed pojavio oko kuća, a nikad prije nije dolazio. 2011. je svijest ljudi bila drugačija, danas je zelena agenda opće mjesto- konstatira Marijana, upozoravajući kako se prstenom izgrađenih i planiranih VE na ovom području stvara velika barijera za ptice, za šišmiše, za velike zvijeri. Od Pađena do Mazina ide pravac koji se spaja, sad će staviti VE na Prljevo, pa oko Velike Popine, pa Malinjake, Kremen 2, a to nisu ni naveli. 163 komada su sad aktualna, a koliko ih je još u planovima i studijama… – užasnuta je, pogotovo saznanjem da se, iako još rasprava nije gotova, studija još nije prihvaćena, a oni već pripremaju magistralne vodove za prihvat struje koju će VE proizvoditi. Njih nije briga što će narod reći, ne zanima ih ni što misli struka, važan je samo novac koji računaju dobiti.
Najveći je problem što sve to Ministarstvo odobrava, što pogoduje krupnom kapitalu, a ignorira interese stanovnika.To je poražavajuće- zaključuje Marijana.
-Najveći je problem što sve to Ministarstvo okoliša odobrava, oni uvijek pogoduju krupnom kapitalu. I najgore od svega je kad smo ih pitali za podzemne i nadzemne vode, oni kažu kako uopće nisu pratili te tokove jer sama VE ništa ne ispušta. A to što će biti transformatori na ovom trusnom, krškom području, to nije bitno. Oni uopće ne razmatraju činjenicu voda. Kad ih pitamo zašto ste odlučili iznad Vrela Une postaviti VE, a te planine napajaju Vrelo, i ako to uništiš, vrelo je gotovo. Una izvire odozdo kao i Cetina i uopće se ne zna koja je dubina izvora. Ispod ovog područja se nalazi vodonosnik gdje je strateška zaliha pitke vode u Hrvatskoj, to vam sve piše u Studiji, ali njih to ne zanima. Mi smo na 650 metara nadmorske visine, vrela su na preko 800 metara. Mi koristimo tu vodu odozgo, svaka jaruga ima dva tri vrela. Zaštićena priroda živi od te vode. Da nema te vode ni velike zvijeri, ni ptice grabljivice, ni šišmiši, ni vodozemci, žabe mukači, zmije, isto tako ne bi tamo bile – nižu argument za argumentom protiv neslućene koncentracije VE na ovom prelijepom području.
U Društvenom domu „Branko Ćopić” u Velikoj Popini sreli smo se s još jednim Đorđem Stojsavljevićem i s Davorom Fadićem. Pokazuju nam karte koje su napravili a s kojih se zorno vidi o kakvoj se dalekosežnoj devastaciji radi. Napravili su i kartu Vode Zadarske županije. Otuća, Butižnica, Zrmanja, Vrelo Une…
– Od vrela Butižnice do vrela Zrmanje ima 11 km zračne linije, Zrmanja – Una 21 km, a najveća udaljenost je od vrela Zrmanje do vrela Otuće 31 km. Imamo VE Bruvno- Mazin 17 VE, još 17 u Velikoj Popini, to je VE Zadar 6. Planira se izgradnja VE Vučipolje, Ljut i zahvat Otrić. Ukupno još 62 nove VE plus postojeće, njih bar 75, sve u Velikoj Popini gdje živi, zapravo preživljava, 50-ak ljudi. Uz to, 22 su planirane na Bogutovcu, prije par godina tu je bio veliki požar, to je šumsko područje, gorjelo je 10 dana i uopće se nije gasilo. Mi smatramo da je to bila priprema za vjetroelektrane. Planiraju se i 33 u VE Prljevo, to i Bogutovac smo našli na internetu na stranicama Ministarstva. One su 1,5 km od Zrmanje. Znači, sad govorimo o 163 vjetroagregata, plus novih još tko zna koliko koje su u planovima! Knin je skinuo iz svog prostornog plana VE, što je napravljeno napravljeno je, i onda su zaključili, može u Gračacu- ogorčeno će Đorđe.
– Mi tu imamo vrela pitke vode prve kvalitete. Tu je Šuplje brdo, ima pećina, ima izlaz s jedne i druge strane i to nitko nije dosad speleološki istraživao, a na njemu su planirali raditi VE 225 metara visine. To u studiji nije uopće obrađeno- priča dalje Đorđe. Ubacuje se i Gordana, kaže kako je investitoru VE Otrić u Ministarstvu bilo rečeno da je to mjesto nepovoljno za postavljanje toliko vjetrenjača i oni su se nakon toga hvalili da su smanjili broj. Ali, što nije učinjeno studijom za VE Otrić, Oikon je ubacio u VE Ljut, na istom mjestu od kojeg su ovi odustali. Kako je to moguće? Ako ne može, onda ne može ni za kojeg investitora- ističe Gordana.
Davor dodaje kako su im, na upozorenje da koriste krive toponime i zbunjuju ljude, rekli da što su se uhvatili semantike! To je strašna manipulacija, smatra Davor.
-Toliko vjetroelektrana u prstenu oko nas, ma da djeluju blagotvorno na ljude i prirodu, dosadile bi nam, kamoli s posljedicama koje proizvode- veli Đorđe. Ovdje se više ne može vidjeti ni šljuka, a ovuda je išao migracijski pravac iz Europe ( Finske ) za Afriku, pa je prema tome, zaključuje Davor, ovo i planetarni utjecaj VE. Cijeli biolanac se urušava, opasno se remeti prirodna ravnoteža, a na to investitori ne misle ni najmanje. Buku mjere samo kad puše bura i nosi zvukove od kuća, a navodno su, spominje, investitori plaćali ljude prije monitoringa da sklanjaju leševe ptica kako se ne bi vidio pogubni utjecaj njihovih VE.
Ambicije investitora obuhvaćaju, tvrdi Đorđe, cijele Dinaride- Liku, Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, cijelo topodručje im je interesantno za vjetroelektrane. To je ogromna zarada. Ali, to je i bitka za vodu! Cijelo ovo područje će zbog vjetroelektrana ostati bez vode i na kraju će nas ucjenjivati s hranom i voodm jer više nećemo imati nijendo. To je moderno robovlasništvo, zloslutno će Đorđe. Ovdje se trajno uništavaju uvjeti za turizma, za stočarstvo… U brdima su zadnji pašnjaci, gore se kosi trava, sprema hrana za stoku, ta stoka se veći dio godine napasa na tim brdima gdje su VE. Svega toga sutra neće biti, ostat će samo gigantske vjetrenjače u pustinji…
Nije to problem samo u manjinskim sredinama, kao što bi na prvu čovjek pomislio, kaže Đorđe. Zvali su ga, veli, ljudi iz Muća, Vukšića, Šibenika, Sinja, Vodica, sve je napadnuto. Ljude treba osvijestiti o tome kako to nije zbog našeg dobra, izvori vode su ugroženi, a bez vode nema života!- zabrinuto će.
Načelnik Đekić: Ne može općina biti pretvorena u vjetropark!
A što na sve, što se u njegovoj općini opasanoj vjetroelektranama zbiva, misli načelnik Goran Đekić? Podupire li narod u njegovoj inicijativi da peticijom i prigovorima ruši ove megalomanske, egoistične planove koji ignoriraju život na području koje im je zapelo za oko?
– Ja sam s ljudima svakodnevno u kontaktu i zna se što ja mislim o tome. Sve sporne lokacije VE, koje bi ugrožavale život ljudi, neće proći! Sve se to radilo neplanski. Ima i sad vjetroturbina koje se vrte a nikad nisu smjele biti postavljene na tim lokacijama. Nema dileme, 163 vjetroagregata u općini, to je prevršilo svaku mjeru! – suglasan je, izgleda, i načelnik Đekić s ocjenom naroda.
– Sad smo svi zajedno u tome. Neprihvatljivo je da se ljude dovodi u situaciju da žive usred vjetroparka- napominje, poručujući da je i županija uz narod. Rekao mu je, kaže, župan da se ne može podržati nove vjetroelektrane gdje ih mještani ne žele. Nisu to neki prihodi, ističe, mizerno je to što bi kroz naknade dobili od investitora, da bi zbog novca prihvatili takvu devastaciju. Da su neki značajniji prihodi, pa bi ljudi možda i bili spremni nešto otrpjeti, a ne ovako, narod od toga nema nikakve koristi, a šteta je ogromna za cijeli kraj.
– Ništa ne potpisujemo dok se ne vidi koje su to lokacije, Pa ne može općina biti pretvorena u vjetropark! Što je važnije od ljudi koji tu žive- pita načelnik. Znamo, naravno, ali dvojim je li njegovo pitanje retoričko ili suštinsko…
