Nikad posjećeniji Festival alternative i ljevice u Šibeniku! Pet festivalskih dana, od kojih dva na tvrđavi Barone a tri na njihovoj tradicionalnoj lokaciji, na Maloj loži, pratila je najmnogobrojija publika ikad. Iako su im zadali nepotrebnu glavobolju, najavljujući moguće pokušaje ometanja festivala ( FALIŠ-a ), navodno zbog toga što svojim programskim sadržajem vrijeđaju njihove osjećaje i vrijednosti Domovinskog rata, tzv. zabranitelji regrutirani iz više šibenskih udruga ratnih veterana, napravili su im i ne htijući prvorazrednu reklamu. Čak je i predsjednik RH, Zoran Milanović nenajavljeno jednu večer stigao na Fališ i iz prvog reda u gledalištu na Maloj loži pratio predstavljanje knjige Sutjeska-bitka svih bitaka. No, zabranitelji su i uoči završetka ovogodišnjeg Fališa prosvjednim okupljanjem na šibenskoj Poljani poslali poruku protivljenja sufinanciranju ovog događaja javnim novcem. Nažalost, punu etiketiranja organizatora Fališa kao mrzitelja svega što je hrvatsko. Čulo se i glasno „Za dom!Spremni!”. Njima na čast i ponos…
Pozvali su veterane iz cijele Hrvatske da im se u antifališevskom otporu pridruže. Odaziv, međutim, nije ispunio njihova očekivanja. Procjenjuje se da ih se u središtu Šibenika nije okupilo više od 150-200. No, njima unatoč, Fališ ide dalje. Zadnji dan festivala publici će govoriti Nikola Vukošić, bivši načelnik šibenske policije 1991. i jedan od najzaslužnijih za obranu Šibenika u „rujanskom ratu”.A nakon Vukošića bit će prikazan dokumentarni film Ivana Ramljaka „Mirotvorac”. Toliko o tome da Fališ ignorira Domovinski rat i branitelje…
I bez Milanovića, od prvog dana, 3. rujna, pa do zadnjeg, 7. rujna, jake policije snage osiguravale su Fališ. A za to, realno, nije bilo nikakve potrebe. Jer, riječ je o festivalu koji u Šibeniku, uz svoju stalnu publiku, traje 13 godina i nikad nije bio poprište baš nikakvog incidenta. Sve dok se veterani nisu digli na sve četiri, poneseni benkovačkim valom koji je pomeo tamošnji antiratni festival Nosi se.
U subotu se u Benkovcu, nakon odgode otvaranja festivala zbog nasilja i prijetnji kojima su bili izloženi neki od organizatora događaja ( novinarka Melita Vrsaljko ), odigrao prosvjed/ performace na lokaciji nesuđenog festivala Nosi se. Samo što se ovog puta nisu „nosile” predstave nego „kamen pripadnosti jednoj zemlji”, „kamen ljubavi i mira”, kako je to u pozivu na mirno okupljanje naznačio jedan od ključnih ljudi benkovačkog „odgođenog festivala” Juraj Aras.
Kamen po kamen slagao se na hrpu na nesuđenoj festivalskoj pozornici, u hrpu je utaknuta i mala hrvatska zastava, a sve to pratila je skupina hrabrih aktivista koji su došli podržati oni s dugogodišnjim iskustvom koji se veteranskog gnjeva ne boje, poput Zorana Pusića, Katarine Peović, ili teologa Marka Vučetića.
Svi zajedno u tišini su poslušali tonski zapis propovijedi mons. Mate Uzinića održane na Veliku Gospu ( 15. kolovota 2025. ) koja završava stihovima Arsena Dedića i – nadom. No, ima li nade za one koji su ovaj teatar apsurda u malom Benkovcu isprovocirali a htjeli su ga prenijeti i u Šibenik?
Ovog puta aktivistički performance koji poziva na mir, ljubav, nenasilje pratila je tek nekolicina ratnih veterana, ali mahom miroljubivih, sklonih dijalogu. Samo je jedan među njima zazivao rat…
– Možda bitku možemo izgubiti, ali pokazali smo da rat ne gubimo, pa tako nećemo ni ovaj- izjavio je u TV- kamere ostrašćeni „ratnik” koji u postojećim razlikama između prosvjednika i organizatora festivala Nosi se vidi priliku za, ni manje ni više nego, novi- rat !?
Iz Benkovca mala skupina odvažnih zaputila se u Šibenik, na Fališ. Dva dalmatinska grada, koja su se neočekivano našla na udaru bivših branitelja, povezala je opasnost od onih koji tvrde da su Hrvatskoj donijeli slobodu. Za što? Slobodu za samovolju pojedinaca iz veteranskih udruga koji sebi umišljaju da mogu biti čak i kulturni selektori, cenzori, svojevrsna (ne)kulturna policija? Dakle, slobodu za njih, ali neslobodu za sve one koji misle drugačije.
Na Fališu jučer dva okrugla stola, jedan pod egidom „Skrivena agenda” koju su demistificirali Hrvoje Šimičević, istraživački novinar, Maja Gergorić asistentica na fakultetu i Maja Šintić ( u funkciji moderatorice ) sociologinja i pedagoginja, i drugi koji je tematizirao danas kod nas iznimno aktualno pitanje „Da li su revolucije umrle”, o čemu su govorili Jaroslav Pecnik, Ana Hegediš i Dinko Gruhonjić.
Razgovaralo se o organiziranom udaru na prava žena ( zabrana pobačaja ) i gay populacije ( i prava transrodnih osoba ) koji se agresivno prenosi u Europu dolaskom Trumpa na vlast u SAD-u u prvom mandatu, o svojevrsnom teološkom fundamentalizmu koji se širi vrlo ekstenzivno, a predvode ga tajno osnovana, zavjerenička društva na vrh kojih su se uspele dvije hrvatske antirodne perjanice- u vrhu europskih fundamentalista je Željka Markić a u vrhu svjetskih Stjepo Bartulica. Njihov je cilj uništiti liberalnu demokraciju, ukinuti ljudska prava i slobode.
A što se revolucije tiče, ključno je otkriti je li ovo što se već godinu dana događa u Srbiji revolucija, a ako eventualno nije, što se onda to valja ulicama Srbije. Građani Srbije traže da se državni poredak vrati u okvire Ustava. Dakle, ništa radikalno, tek toliko da zakoni važe za sve građane jednako i da institucije funkcioniraju. Kako je to slikovito kazala Ana Hegediš, kažu da revolucija jede svoju djecu, a ono što je novum u Srbiji jest da su revoluciju podigla djeca, mahom u dobi od 21- 23 godine. To su, navela je, djeca koja su rasla isključivo u Vučićevom režimu, to su generacije koje su lišene naših ratnih trauma i sjećanja i to je njihova snaga.
Poslije Vučića, smatra Gruhonjić, Srbiju čeka doslovce čišćenje Augijevih štala i to će naprosto dugo, dugo trajati.
Četvrta večer Fališa zaključena je zanimljivim predavanjem Siniše Maleševića „Zavodljiva moć nacionalizma”. Malešević, koji je govorio o globalnom fenomenu nacionalizma, je odmah na početku konstatirao kako je žalosna činjenica da Festival osigurava policija jer, kako reče, Šibenik je grad dijaloga.
I jest.
Ali, eto, zadnjeg dana Fališa na središnjem gradskom trgu oni koji se deklariraju kao branitelji organizirali su, istina, mirni prosvjed, ali kojim su organizatore Fališa optužili da to što rade jest negacija svega za što su se oni borili i zato se protive financiranju takvog događaja. Zato Fališ ne žele u Šibeniku.
Priopćenje je u ime Koordinacije braniteljskih udruga Šibensko-kninske županije pročitao Željko Šižgorić koji je kazao da nikakve napade, nikakvo omalovažavanje Domovinskog rata neće dopustiti, jer to su temelji samostalne Hrvatske. Neće dopustiti da kojekakva politička zbivanja budu uvijena u celofan kulturnih zbivanja.
– Dobro došli u naš lijepi Šibenik, Šibenik koji daje novac onima koji ne vole nas, ne vole Šibenik , nažalost, niti nas Hrvate – počeo je Šižgorić. – Mi smo ovdje jer našem gradu i našoj domovini želimo sve najbolje, jer se ponovo kao u ratu moramo boriti za naš kamen, za našu povijest, za našu budućnost, ovaj put ne oružjem, nego riječju, protestom. Mi znamo da je većinska, šutljiva Hrvatska s nama. Pod krinkom kulture i demokracije kvaziljevičarske skupine i udruge potpomognute novcem naše države i našeg Grada godinama promiču svoje istine, a naše zanemaruju. Njihove istine su iste one kojima su gađali naš grad i sve ostale gradove Lijepe naše- nizao je optužbe Šižgorić. – Njihove istine su smještene u njihove petokrake zvijezde pod kojima su ubijali Hrvatsku u Domovinskom ratu. Zašto Fališ festival baš nikad ovih godina niti slučajno ne govori o tome, nas zovu veteranima, a ne braniteljima, a mi smo branitelji…Za Fališevce i slične mi smo samo veterani, jer su s druge strane drugi veterani…
Zamislite iz naših džepova novac im daje hrvatska država, ovaj grad i grad Benkovac, glavni mediji, u rukama potomaka mrzitelja Hrvatske, navijaju za njih, misle da nam mogu isprati mozak . Mi obični Hrvati nemamo medije, nemamo novac za njih, nemamo protuhrvatske istaknute sociologe, povjesničare, analitičare ali imamo hrvatsko srce. Imamo nešto što oni nemaju i nikad neće imati- srce za Hrvatsku. Sve za našu voljenu Hrvatsku!- završio je Šižgorić.
Bio je to govor koji treba što prije zaboraviti, jer u njemu nema ničeg osim mržnje i isključivosti.
A Fališ, treba se nadati, imat će i svoje 14. izdanje…
