Države koje krše svoje obveze u pogledu zaštite klime postupaju “nezakonito” i najteže pogođene države od njih bi mogle tražiti odštetu, zaključio je Međunarodni sud pravde (ICJ). Podsjetimo, Međunarodni sud pravde u Haagu vodio je, tvrdi se, najveći slučaj u svojoj povijesti, a u kojemu je trebao saslušati 98 država i 12 međunarodnih organizacija koje su podnijele svoje argumente o tome što bi države trebale zakonski učiniti u borbi protiv klimatskih promjena.
Najviša sudska instanca UN-a, sa sjedištem u Den Haagu, jednoglasno je u tom mišljenju, donesenom na zahtjev studenata s u otočja Vanuatua, dala tumačenje međunarodnog prava, što će zakonodavci, odvjetnici i suci u cijelom svijetu moći koristiti prilikom izmjena zakona ili gonjenja država zbog nedjelovanja kada je riječ o borbi protiv klimatskih promjena.
Prije izricanja mišljenja, zagovornici klimatske pravde okupili su se ispred ICJ-a u Haagu uzvikujući: – Što želimo? Klimatsku pravdu! Kada je želimo? Odmah!
Znači li ova presuda da klimatska pravda dolazi?
Eh, nije lako biti optimist po tom pitanju: dovoljno je pogledati vijesti iz svijeta i promotriti uznemiravajuće ponašanje čelnika najvećih svjetskih država.
Klimatske promjene, izazvane emisijama stakleničkih plinova, “hitna su i egzistencijalna prijetnja”, rekao je sudac Yuji Iwasawa, predsjedavajući suda, u dvosatnom govoru. Sud nije prihvatio ideju koju su branile države veliki onečišćivači da su postojeći klimatski sporazumi i pregovarački proces COP-a dovoljni. Države imaju “stroge obveze štititi klimatski sustav”, naglasio je.
Iako se radi o savjetodavnom mišljenju, pravni stručnjaci ističu da će razmatranja 15 sudaca ICJ-a imati i pravnu i političku težinu te da ih budući klimatski procesi neće moći ignorirati.
– Ovo bi mogla biti jedna od najvažnijih pravnih presuda našeg vremena zbog širine pitanja koje obuhvaća, a koja zadiru u samu srž klimatske pravde, izjavila je Joie Chowdhury, viša odvjetnica Centra za međunarodno ekološko pravo.
– Pravne posljedice koje su rezultat počinjenja međunarodno nezakonitog djela mogu uključivati… cjelovitu reparaciju za štetu koju su pretrpjele oštećene države u obliku restitucije, naknade i zadovoljštine, istaknuo je Iwasawa.
No suci su istaknuli da se mora utvrditi izravnu i sigurnu uzročnu vezu “između nezakonitog djela i štete”, što je teško učiniti pred sudom, ali “nije nemoguće”.
Riječ je o petom jednoglasnom mišljenju tog suda u 80 godina.
– Klimatske promjene živimo svakodnevno, rekao je za AFP fidžijski student Vishal Prasad (29), koji je 2019. pokrenuo kampanju zajedno s drugim studenima sa Sveučilišta Južnog Pacifika na Vanuatuu.
Brojne nevladine organizacije i aktivisti očekivali su s nestrpljenjem mišljenje suda, frustrirani pasivnošću ili sporošću država velikih onečišćivača da smanje korištenje fosilnih goriva.
Nekoliko desetaka bilo ih je u srijedu u Palači mira, sjedištu suda, s transparentom “Sudovi su se izjasnili – vlade sada moraju djelovati”.
U Pariškom sporazumu iz 2015. više od 190 država obvezalo se na napore da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. No, taj cilj nije ostvaren – emisije stakleničkih plinova i dalje rastu.
U najnovijem “Izvješću o emisijskom jazu” Ujedinjeni narodi procjenjuju da će trenutačne klimatske politike dovesti do globalnog zagrijavanja većeg od 3 °C do 2100. godine.
S porastom klimatskih tužbi, prema podacima Grantham instituta iz Londona iz lipnja, do sada je pokrenuto gotovo 3.000 slučajeva u gotovo 60 država. Rezultati su različiti.
Primjerice, njemački sud u svibnju je odbacio tužbu peruanskog farmera protiv energetskog diva RWE, ali njegovi odvjetnici i aktivisti tvrde da je sam slučaj, koji je trajao deset godina, ipak pomaknuo granice klimatskog prava.
Aktivisti smatraju da bi mišljenje ICJ-a moglo biti prekretnica, iako je riječ o savjetodavnom aktu. Njegovo donošenje moglo bi olakšati državama da pozovu druge zemlje na odgovornost u pitanjima zagađenja i emisija.
– Sud može potvrditi da klimatska neaktivnost, osobito velikih zagađivača, nije samo politički neuspjeh, nego i kršenje međunarodnog prava, rekao je Fijijac Vishal Prasad, jedan od studenata prava koji su lobirali kod vlade Vanuatua da pokrene slučaj pred ICJ-em.
Premda zemlje teoretski mogu ignorirati mišljenje Suda, odvjetnici naglašavaju da to u praksi rijetko čine.
– Ovo mišljenje primjenjuje obvezujuće međunarodno pravo na koje su se zemlje već ranije obvezale, podsjetila je Chowdhury.
-Dva su temeljna pitanja s kojima se susreće 15 sudaca iz cijeloga svijeta o obvezama države u međunarodnom pravu. Prvo je: koja je njihova dužnost zaštite klime, a drugo: koje su pravne posljedice kada svojim djelovanjem ili nečinjenjem prouzrokuju značajnu štetu? Inače, savjetodavno mišljenje ICJ-a neće biti pravno obvezujuće pa ne može izravno prisiliti nacije da djeluju, ali će biti politički i pravno značajno, kako se kaže. Moglo bi se reći: slaba korist od toga. Savjetodavno mišljenje vjerojatno će utjecati na tužbe protiv klimatskih promjena na sudovima diljem svijeta – uključujući one u kojima male otočne države traže odštetu od razvijenih zemalja za povijesnu klimatsku štetu. Zašto je potrebno savjetodavno mišljenje o klimi? Vanuatu je poručio ICJ-u da će ishod ovog postupka “odjeknuti kroz generacije, određujući sudbinu nacija”. Ponašanje kojemu se sudi, navodi se, jest ponašanje država koje nisu uspjele više od jednog stoljeća – unatoč strašnim i jasnim upozorenjima znanstvenika – obuzdati svoje emisije. – pisali smo i lani o ovom slučaju.
Znači li ovo da će svatko od nas moći tužiti naftne kompanije i predsjednike država koje najviše guraju korištenje fosilnih goriva zbog sebičnih, kratkoročnih profita? Možemo li tužiti naftaše i Trumpove jer nam je danas enormno vruće, jer i danas milijuni pate zbog žeđi i suše, jer im se suše usjevi zbog čega će uskoro biti gladni, jer se moraju seliti iz tisućljetnih zavičaja zbog nesnosnih vrelima i sušnih perioda, jer ugibaju žedne životinje i nestaju brojne vrste, suše se šume i livade? Što mislite, kako bi ovaj slučaj završio na nekom hrvatskom sudu? Bi li suci bili na strani potlačenog i ugroženog stanovništva ili u funkciji zaštite profita moćnih kompanija? Pitanja se nižu u nedogled…
Inače, prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature, između 2000. i 2019. šteta od klimatskih promjena iznosila je oko 2.8 bilijuna dolara, odnosno 16 milijuna dolara na sat – pa bi neki eventualni odštetni zahtjevi mogli biti mjereni u – milijardama dolara.
