Stipo Mlinarić Ćipe saborski zastupnik Domovinskog pokreta, prihvaćajući gostovanje u HRT-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2 „, prihvatio se vrlo neugodne zadaće da pokuša obraniti vjerodostojnost svoje stranke koja se puno prijetila HDZ-u ultimativnim zahtjevima, pogotovo onima koji se odnose na participaciju zastupnika SDSS-a u vladajućoj koaliciji, a onda od njih ponižena odustajala. Jer, biti u vlasti važnije je za Penavu i društvo od svih njihovih rezolutnih antimanjinskih stavova… 

Opći je dojam u javnosti da se Domovinski pokret ne snalazi u vlasti, da je riječ o skupini nekompetentnih ljudi nedoraslih poziciji na koju su se popeli, a da ih uz to još i razjedaju unutarstranačka neslaganja i podjele. Kako DP može preživjeti u vlasti a da sačuva kakav takav identitet i što uopće nude hrvatskim građanima kao svoje politike, mimo ultimativnog isključivanja Milorada Pupovca i SDSS-a iz vladajuće nomenklature? Na sve to je Stipe Mlinarić pokušao odgovoriti u Nu2, ali su njegovi odgovori često bili takvi da bi Ćipu trebalo čipirati kako nam nijedna njegova misao ubuduće ne bi pobjegla…

Kao prvo, Ćipe ustraje na tome da je za DP neprihvatljivo da SDSS bude dio vlasti, prenosi HRT, ali već samim time što je iz kvote vladajućih izabran na čelo saborskog Odbora za ljudska i manjinska prava, de facto bi se mogao tretirati dijelom vladajuće većine.

Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić – Mi smo glasali protiv toga da Pupovac bude predsjednik Odbora za ljudska prava i manjine. Tražio sam u petak stanku u Saboru i pitao sam gospodina Pupovca da li se osjeća sposoban biti na takvoj funkciji, ako znamo da je on 1992. godine kazao da je Hrvatska prekrstila dio Srba. Takve zapaljive izjave u vrijeme rata mogu donijeti zlo- veli kod Stankovića Ćipe- jer takve izjave su mogle raspiriti mržnju.

Spominjao je i dr. Ivana Šretera koji je u ratu bio zadužen za razmjenu, a kad je pitao Pupovca gdje je Šreter završio, ovaj je, naveo je Ćipe, znao da je – mrtav.

Izjavio je i da je Domovinski pokret predao određene dokumente glavnom državnom odvjetniku a u kojima se spominje Pupovac, o kojima DP očekuje da se DORH očituje.

Nije se tu moglo čuti više od standardnih DP-ovih teza, poput one samoutješne da je DP treća stranka u Hrvatskoj, koja danas participira u vlasti s HDZ-om, na kritici kojega je zapravo nastala, a treća su snaga, pohvalio se, i na europarlamentarnim izborima.

No, slaba će to utjeha biti ako ih HDZ u dogledno vrijeme, a čega su znaci već itekako vidljivi, potpuno pregazi…

Kako bilo, DP-ov zastupnik pokazao je zavidnu opsjednutost likom i djelom Milorada Pupovca čime se bavio dobar dio emisije.

– Pitam se zašto bi čovjek s takvom biografijom bio predsjednik za ljudska prava- rekao je, napominjući da je DP ostao iza onog što su i govorili te nisu glasali za Pupovca, ali su svoje protivljenje njegovom izboru za čelnika Odbora za ljudska prava i argumentirali.

– Što se tiče saborskih odbora, to se svelo na to da predsjednik ima 300 eura naknade. Ono što dođe iz ministarstva ide na izglasavanje i nakon toga u Sabor. Stoga smatram kako se ne treba davati pozornost Pupovcu i njegovu odboru- zaključio je Ćipe nakon što je i sam potvrdio da je njegova stranka Miloradu Pupovcu posvećuje itekakvu pozornost. A što se tiče teze kako je HDZ „predriblao” s Pupovcem Domovinski pokret, kazao je da to prepušta glasačima HDZ-a da vide tko je glasao za, a tko protiv Pupovca.

U Saboru sjedi osam zastupnika nacionalnih manjina, pa Ćipi nije jasno što to povezuje Armina Hodžića, zastupnika bošnjačke manjine, i Popovca kojeg podržava..

A kad se napokon odmaknuo od Milorada Pupovca, na red je došao crveni Ferrari Stjepe Bartulice i unutarnji razdor u DP-u, za kojeg Mlinarić tvrdi da ne postoji.

Smatra da je Ivan Penava s pravom komunicirao dolazak Bartulice u izborni stožer stranke, u noći izbora, s crvenim Ferrarijem. I sam je taj čin kritizirao, jer kako bi mogao kritzirati druge, ako neće i svoje, uključujući i njega samog, ako pogriješi. Ali, svejedno mu nije jasno kako to jedan Ferrari može zasjeniti izborni uspjeh DP-a( ?! )

Što se navodnog razdora u stranci tiče, i spekulacija oko toga da strankom zapravo upravlja Mario Radić a ne predsjednik Penava, Ćipe izrijekom tvrdi da Penava odlučuje o svemu i shodno tome je odgovoran ( zaslužan ) za uspjeh i neuspjeh. Iz činjenice da Radić nije jedan od tri DP-ova ministra ne treba izvlačiti zaključke o nekakvim sukobima u stranci, jer je Radić sam objasnio zašto ne želi biti ministar.

Komentirao je i svoj odnos prema premijeru Plenkoviću kojega je iz oporbe žestoko kritizirao, a sada njegov DP s njim koalira. Za Plenkovića je čak govorio da je lopov, što je pokušao demantirati, ali su ga audiovizualne snimke pobile. Kod Stankovića je, međutim, ustvrdio da je za Plenkovića rekao, što se tiče referenduma s 30 tisuća potpisa koje je Lovro Kuščević sklonio uz napomenu da se ti ljudi nisu znali ni potpisati, da je lopov i izdajica, to je bio taj kontekst. Ali, ako su Hrvati na izborima rekli da sve to što su oni iz oporbe govorili ne vrijedi, „tko sam ja da sudim tome”.

— Pregovarali smo i s lijevima i s desnima, ali lijevi nisu imali pregovarački tim već smo ih mi poticali da ga osnuju. Toliko o ozbiljnosti ljevice s MOST-om- rekao je. S druge strane, kad to nije išlo, što je DP mogao nego prihvatiti odgovornost i ući u izvršnu vlast te sa svoja tri ministra pokušati u naredne četiri godine promijeniti neke stvari, kaže DP-ov zastupnik.

Sada je za njega Plenković predsjednik Vlade s kojom je DP u koaliciji i pokušat će odraditi što više projekata u mandatu, i što je najvažnije, promijeniti odnos politike prema Vukovaru koji je u zadnjih 20 godina bio sveden tek na simboliku.

Idemo u skidanje svih četničkih spomenika, a njih je 40 u RH- najavio je.

Komentirajući Plenkovića i Milanovića, njihove sličnosti i razlike, rekao je da su isti profil političara, isti im je put, a država, ističe, ne smije biti zarobljena ničijim egom.

Kao čovjeku i političaru posebno mu smeta nepravda, kazao je, napominjući kako je uvijek bio radišan, ali je došao rat, mnoge je planove silom prilika promijenio, a u obranu je uključen od prvog dana. Danas živi u Zagrebu u stanu od 65 kvadrata, ima dva sina. Pati od depresije i nesanice, godinama usni tek s tabletama. To mu je ostavština iz rata. Kad je bio u logoru stalno je, ispričat će u