Hrvatski političari imaju ružan običaj gadno potcjenjivati građane i rugati se s njihovim intelektualnim sposobnostima, ukratko, praviti od njih budale. A to nije nimalo teško jer ovaj narod se, očito, dobro osjeća u koži lakovjernih naivčina. Ovih dana imamo pravo natjecanje među pripadnicima nakupine na vlasti tko će ljigavije i licemjernije odigrati svoju rolu pred licem naroda. Prvi se u toj „sportskoj disciplini” okušao HSLS-ov Damir Hrebak prijetnjom da će napustiti vladajuću većinu. „Ili će se svi resetirati i prestati s ustaševanjem ili liberali u toj priči više neće sudjelovati”, rekao je Hrebak u neočekivanom izljevu „liberalne odlučnosti”. Ubrzo mu se izgubio svaki trag. Nigdje glasa od Hrebaka. U međuvremenu je štafetu preuzeo premijer Plenković, izjavom da će od Dabre tražiti da više ne pjeva ustaške pjesme i ne veliča zločinca Antu Pavelića. A ako ne bude dobar, što? Dobit će po stražnjici?! Danas je Branko Bačić ustvrdio da su svi članovi vladajuće većine osudili glazbeni izričaj Josipa Dabre te mu poručio da bi bilo jako, jako dobro da se ispriča. A onda se pred kamerom RTL-a ukazao i sam Dabro kako bi javno posvjedočio svoje „junaštvo”. U “grobnici od zlata”, makar je u Madridu, nije Ante Pavelić, Milodar nije Pupovac, a pokladni dani vrijeme su šale i poruge. Dakle, u čemu je problem, čudi se Dabro. Jasno, isprike nema ni za koga, za tim nema potrebe!
Vladajuća većina nije nikad bila u pitanju!
Uistinu, i nema. Jer, vladajuća većina, veli Dabro, nikad nije ni bila u pitanju, a svi znamo da Plenković od Dabre niti traži, niti očekuje išta više od glasa za svaki njegov prijedlog koji dođe u Sabor. A to ima, i imat će i dalje. Naravno, ne zato što je Dabro lojalan partner, nego zato što se to Dabri i DP-u itekako isplati. Da nije saveza s HDZ-om ta minorna strančica s mega apetitima i manje od 2 posto potpore građana, već bi nestala. Ovako, muljaš, lažeš, u suštini radiš što te volja, podilaziš najnižim strastima birača i znaš da ti jedino od njih prijeti stvarna kazna. Ali, za to je tu HDZ da ih prigrli kad ih birači odbace. Ipak su Plenkovića zadužili. Jer, da se nisu preobratili, i u Plenkoviću preko noći od veleizdajnika prepoznali koalicijskog partnera, AP bi morao ponovo skupljati žetončiće i preskupo ih plaćati. No, kad se podvuče crta, DP bi ga, kad tad, mogao najskuplje koštati. S njima je upao u živo blato koje ga vuče sve dublje prema dnu. A Plenković kaže, “u mandatu nam se svašta dogodilo, ova stvar je loša, ali nije najgora. Bilo bi smiješno zbog toga dovoditi u pitanje vladajuću većinu.”
To je doista skandalozna izjava. Što je smiješno u Dabrinom filoustaškom glazbenom repertoaru, svejedno da li pjeva ili svira. Jer, kako vidimo, pojavila se i izvanpokladna video snimka na kojoj Dabro rasteže harmoniku po istim propavelićevim notama, a njegovi prijatelji s prve snimke zamijenili su s njim ulogu, pa sad oni pjevaju o „grobnici od zlata u kojoj leži vođa svih Hrvata”.
Penavi i njegovom društvu nije ni na kraj pameti osuđivati Dabru zbog otvorenog, grlenog ustaševanja. Stipo Mlinarić Ćipe gotovo je ispustio dušu uvjeravajući hrvatsku javnost da je Dabro zapravo imao pokladni, šaljivi nastup, to se , inače, ne radi izvan poklada. A što se tiče „grobnice od zlata”, tko je uopće spomenuo Antu Pavelića?
– U Hrvatskoj se- ljutito će Ćipe– već godinu dana priča o zabrani pjevanja, od Hipodroma do Sinja, dočeka rukometaša, što smiju pjevati u svlačionici, što se cijela histerična ljevica bavi što tko smije pjevati u javnosti. Tako sada u pokladama, u maškarama... Bogu hvala da je danas zadnji dan maškara i da završava ovaj cirkus. I u pokladama žele cenzuru– žalio se DP-ov „glasnogovornik”. Ali, „u pokladama se u svakakve likove oblače ljudi, svakakvi likovi se spaljuju u pokladama, svašta se pjeva u pokladama i čuli ste prije nekoliko godina pjesmu policajki. Od toga raditi vijesti i početke dnevnika, a radi se o dobu godine kad se ljudi šale. Nisu se radile vijesti kad je Porfirije pjevao “Što se to na Dinari sjaji” i veličao četnike, ili zbog Dragana Bjelogrlića u filmu „Svadba”…- svega je nanizao DP-ovac “prve klase”, nepripremljen na novi Dabrin glazben uradak koji ne spada u maškarane “šaljive podvale”. Nije lako biti u Ćipinoj glavi!
Harmonikaš Dabro i “grobnica od zlata”
Neinteligentni narativ svog prijatelja Ćipe, Dabro je odmah stao ponavljati i pred kamerama. Niti je “grobnica od zlata”, makar bila u Madridu, poglavnikova, a niti je Milorad, kojem se u svom ustaškom bećarcu obraća, Pupovac. A, ne! To je njegov prijatelj. Nije Pupovac jedini Milorad, brani se Dabro. Sve je to pokladna šarada. Kad, gle vraga! Laž ih je brzo sustigla. Pojavila se video snimka harmonikaša Dabre, koja s pokladima nema veze, datira s konca travnja prošle godine. Ali ima s “grobnicom od zlata” i poglavnikom. Što sad? Pa ništa. Neće njemu nitko govoriti, veli Dabro, teško usvajajući novo gradivo, što će pjevati u svojoj kući, u svom šoru. Ako baš hoćete, prkosno će, objavit ću cijeli album “domoljubnih hrvatskih pjesama”. U čast i slavu ustaškog poglavnika i njegove Crne legije, je’l na to mislio?
DP, dakle, Bačićevim lažima unatoč, bez iznimke čuva leđa svog prvotimca koji slaveći zločinca, poglavnika Antu Pavelića, „pere” svoju flekanu biografiju „slabokrvnog” Hrvata. Bučniji je, beskompromisniji i bezumniji od mnogih sudrugova, ne bi li bukom nadjačao činjenice…Vlastitu glupost prikrio praveći glupima sve nas.
Ali, nije poanta u Dabri. Poanta je u Plenkoviću.
Da Josip Dabro nije osobito inteligentan bilo je jasno i tijekom njegovog kratkotrajnog ministarskog mandata, ali to tada nije smetalo Andreju Plenkoviću da ga, u ime koalicijskog pakta s Domovinskim pokretom koji mu je osigurao većinu u Saboru, prihvati kao člana svog tima i ne dovodi u pitanje ni na koji način. Tako to Plenković uvijek rješava – stvar je koalicijskog partnera, i isključivo njihova odgovornost- koga će delegirati u Vladu i resor koji im je pripao trgovačkim sporazumom s HDZ-om. Bitno je da osiguraju stabilnost većine. Ali, to tako ne može biti, jer tu Vladu, prije svega, predstavlja premijer, kojemu mora biti itekako važno s kim će i kako „vladati”, kakvu će atmosferu u društvu stvarati i kako će se Hrvatsku percipirati u Europi i svijetu. Plenković, međutim, u svojoj iritantnoj prepotenciji smatra da je on jedina legitimacija hrvatske vlade, što je netočno. Njegovu vladu, ma koliko on to minorizirao, definiraju svi njegovi posrnuli ministarski pajaci koje je upravo on prigrlio kako bi osigurao svoju političku (dugo)vječnost. Ali, neki od njih, poput Dabre, i kad ih se Plenković riješi, nastavljaju producirati probleme i destabilizirati Vladu. To je tako kad ministar može biti svatko!
Krimogena, nesposobna bulumenta -AP-ova ostavština i križ
Da Dabro nije Plenkovićeva 76. ruka u Saboru vjerojatno bi njegovo veličanje ustaškog poglavnika bilo brzo i bez puno buke sankcionirano. Ali, o Dabri ovisi HDZ-ova koalicija, Plenkovićeva vlada, opstojnost aktualne vlasti. Dabro je zapravo samo eksponent jedne politike na kojoj vegetira cijeli Domovinski pokret i sasvim je očekivano da oni koji misle jednako kao i Dabro neće đonom na kolegu jer hipokrizijom se ne mogu braniti i od samih sebe.
Nije to neka Dabrina perfidna, podla strategija kojom se pokušava osvetiti i Plenkoviću i Penavi koji su ga detronizirali i ugurali u Sabor, očekujući da će postati nevidljiv. Nema Dabro kapacitet za takve podvale, kod njega je riječ o čistoj, esencijalnoj gluposti! I njegovi ispadi koje je uredno dao kamerom zabilježiti kako bi se njima hvalio, govore u prilog tome. Tko pametan bi se hvalio pucnjavom kalašnjikovom kroz prozor jurećeg automobila, ili podučavanjem maloljetnog sina baratanju ubojitim oružjem?
Da je kod Dabre zrno mudrosti ne bi se „svojim šorom” šepurio i dirigirao muzičarima što će svirati kako bi se on mogao „iskazati”, glazbeno i politički. Kao antitalent i za muziku i za politiku. Dabru pogoni manjak pameti u kombinaciji s egzibicionizmom. Čovjek voli kamere, pa i kad ga prokazuju kao zadnju primitivnu budalu koja iz sveg grla pjeva odu poglavniku Anti Paveliću i njegovoj „grobnici od zlata” u Madridu. Pritom drži gard osobitog junaka koji bez straha pjeva „naše hrvatske pjesme” u „našoj Hrvatskoj”.
Svako malo Plenković čisti za svojim suradnicima, gušeći se u smeću koje su, s njegovom privolom unijeli u Vladu, tako da je ministarska toksičnost gotovo standard u timu AP-a. Čini se da ni Alen Ružić, tek kandidirani nasljednik Marina Piletića u resoru rada, socijalne skrbi i obitelji, nije nikakvo „cviće u pitaru”. Ali, polako, još nije formalno ni izabran, doći će njegovo vrijeme razotkrivanja…
Kriteriji za mjesto ministra u ovom establishmentu toliko su niski , da tu više pomoći nema. Ali, Dabro? Pa to je skoro kao da je Culej izabran za ministra? Možda bi čak i on uspio duže opstati, a da se sasvim ne ogoli i samog sebe ne potopi.
Dokle Plenković misli igrati s kojekakvim polusvijetom i odbijati svaku odgovornost za svoje, a ne tuđe, ne DP-ove ili ine, grijehe? Ta promašena, krimogena, primitivna i ideološki posve zastranjena bulumenta, ma što AP govorio, bit će njegova glavna ostavština i njegov doživotni križ.
