Nitko nije Plenkoviću toliko od pomoći kao Zoran Milanović. Zahvaljujući njegovim eskapadama, koje su de facto jedini način na koji konzumira svoju predsjedničku funkciju, fokus javnosti stalno se pomiče s katastrofalnih Plenkovićevih poteza koji su neusporedivo teži po higijenu demokratskog društva od Milanovićevih jalnih “prokuhavanja”. Što je to Plenkovića toliko uznemirilo u Milanovićevim porukama da je toliko izgubio kontrolu i drznuo se nazvati glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek kako bi joj “očitao bukvicu”? Takvo što ozbiljan premijer, u jednoj civiliziranoj državi nesporne trodiobe vlasti, ni u najluđem snu ne bi učinio. A Plenković jest, i to zasigurno ne po prvi put, a mali su izgledi da će biti i zadnji.
Telefonskim pozivom državne odvjetnice Plenković je učinio izravan udar na ionako slabašno, neovisno pravosuđe. Štoviše, dao je do znanja urbi et orbi da ono nije, a dok je on na čelu hrvatske vlade i neće biti, neovisno. Dezavuirao je i ono malo autoriteta glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek, koja je već jednom pred Plenkovićem “klečala na kukuruzu”, a sada ju je dokrajčio. I ma što DORH post festum ove skandalozne intervencije izvršne vlasti u sudsku, javnosti priopćavao, teško da će itko razuman u to više povjerovati dok su Andrej Plenković i HDZ ključni faktori vlasti u državi.
Sama gesta, sam taj poziv premijera šefici DORH-a kako bi je počasti porcijom “jezikove juhe” i podučio što i kako treba raditi, pogotovo što znamo da nije ni slučajan ni unikatan kad je Plenković u pitanju, neovisnost pravosuđa pretvara u žalosnu floskulu pred kojom se možete samo cinično, gorko nasmijati.
Kako može Zlata Hrvoj Šipek biti u svom radu neovisna ako je svako malo predsjednik Vlade naziva i javno diskreditira zbog postupanja prema njegovim krimogenim ministrima i stranačkim prvotimcima? Mora da je potpuno opijen vlastitom percepcijom svoje svemoći i superiornosti kad je i pomislio, kamoli uzeo telefon i nazvao Hrvoj Šipek da bi joj govorio kako je nedopustivo Milanovićevo inkriminiranje i zazivanje uhićenja njegovih suradnika, primjerice ministra Banožića, a potom sam državnoj odvjetnici suflirao koga hapsiti i protiv koga pokretati izvide. Je li uopće svjestan što je učinio, ili u tako arogantnoj autokratskoj svijesti o sebi misli da je njemu to dopušteno? Jer, kad su ga novinari pitali zašto je to učinio i misli li da je to u redu, ljutito se obrecnuo: Što, hoćete reći da ja nemam pravo nazvati glavnu državnu odvjetnicu? Jeste vi normalni?
Teško se ne složiti s interpretacijom šefa države o razlozima Plenkovićevog javnog priznanja da je zvao Zlatu Hrvoj Šipek. Nakon što je izgubio kontrolu i već počinio štetu tim skandaloznim pozivom, shvatio je da će javnost na ovaj ili onaj način saznati što je napravio, a tada će posljedice po njega biti kudikamo teže. Pa se lukavo odlučio sam javno ispričati što je i zašto u tom diskreditirajućem pozivu glavnoj državnoj odvjetnici rekao. Ali, šteta je ostala. Puno veća negoli se sada čini…
Za razliku od predsjednika Milanovića koji javno kritizira DORH, ali nema izravan utjecaj na njihov rad, a još manje na kadroviranje u Državnom odvjetništvu, premijer Plenković ne samo da ima utjecaj, nego ga još i redovito naglašava. Da Zlata Hrvoj Šipek ne bi zaboravila da je “njegovom milošću” na poziciji glavne državne odvjetnice. Jer, Vlada predlaže glavnog državnog odvjetnika, a vladajuća većina u Saboru ga potvrđuje. I svako malo to daje do znanja Hrvoj Šipek. Da se ne osili, ne otrgne s lanca.
Ergo, svaka Plenkovićeva kritika, svaki njegov poziv DORH-u izravno je miješanje i derogiranje samostalnosti i neovisnosti Državnog odvjetništva. Nije ni čudo da iz DORH-a i USKOK-a ljudi masovno odlaze. Svoj posao ne mogu raditi bez upliva politike, stalno su pod pritiskom, nedovoljno ih je za obim posla u državi potonuloj od tereta korupcije, a plaća nije vrijedna uvreda koje primaju na dnevnoj bazi. Zato bježe svakim danom sve više, a nakon ovakvih ispada premijera, kojim nije ponižena samo Zlata Hrvoj Šipek, nego i cijeli DORH, bježat će i više.
A sjećamo se kako je i ne tako davno, kad je u jedno rano subotnje jutro policija zakucala na vrata njegovog bivšeg ministra Darka Horvata, a onda se ubrzo doznalo kako su pod istragom i ministar Aladrović i potpredsjednik Vlade Milošević, premijer javno komunicirao kako će morati nazvati glavnu državnu odvjetnicu da je “priupita za zdravlje”, odnosno da je pozove na red zbog “dvostrukih kriterija”.
Kako Zlata Hrvoj Šipek može nakon takvih izravnih pritisaka predsjednika Vlade nesmetano, profesionalno i neovisno obnašati svoju dužnost? Plenković je javno ponizio glavnu državnu odvjetnicu, a sama je već pokazala koliko je slaba u svojedobnom kompromitirajućem istupom u dublu sa šeficom Uskoka Vanjom Marušić, pa bi Hrvoj Šipek za sebe i svoj obraz najbolje učinila kad bi se povukla. Nakon ovakvih bezočnih, tutorskih intervencija premijera u njezin rad, ostala je i bez samostalnosti i bez autoriteta, nota bene i bez elementarnog povjerenja građana u njezinu samostalnost i neovisnost od politike.
Vrlo dobro je ovu situaciju, i ovaj skaredni odnos između DORH-a i premijera, interpretirao bivši državni odvjetnik Krunislav Olujić kada je kazao da Plenković sebi, u stilu Luja XIV dopušta pristup- ja sam HDZ, HDZ je država, dakle, država to sam ja!
I zato je Plenković kudikamo opasniji od Milanovića jer su u njegovim rukama i sukno i škare, njegov utjecaj je golem, pa bi razmjerna utjecaju trebala biti i njegova odgovornost.
Milanović je, pak, i po svojim ovlastima i po svome utjecaju, minoran, neka vrsta iritantnog komedijaša koji iskače iz vlastite kože ne bi li se održao, makar i incidentima, kao neki faktor u političkom životu. I kad Milanović proziva DORH jer još nije uhićen ministar Banožić, to jest pritisak na sud, ali reklo bi se fakultativni. Od toga se Zlati Hrvoj Šipek ne “tresu noge”, kao kad zazvoni “vruća linija” iz Banskih dvora.
