Hrvatska, donedavno zemlja iznimnih prirodnih ljepota i vrijednosti, ubrzano postaje – zemlja smeća. Pritom nije riječ samo o užasavajućem veleizdajničkom kriminalu u sprezi s korumpiranim dijelovima državnih institucija, na koji nas upućuju slučajevi zakapanja opasnog otpada u Gospiću i drugdje, već i sveprisutnom zagađivanju Hrvatske komunalnim smećem, krupnim i građevinskom otpadom po šumama, šumarcima, njivama, livadama, vodotokovima, jamama… itd.
Svijest značajnog broja građana o potrebi propisnog zbrinjavanja otpada, a ne njegova odlaganja gdje kome padne na pamet, i dalje je uznemirujuće niska. Svakojaki polusvijet i dalje bez ikakvog ustezanja smeće baca posvuda, ne shvaćajući kako na taj načini truju i sami sebe, posebice u krškim područjima. Da apsurd bude još veći, glavnina tog smeća vezana je uz tzv. turistički razvoj i štetni građevinski i nekretninski biznis. Gramzivi ‘poduzetnici’ uz asistenciju kvarnih lokalnih uprava i službi i podmitljivih prostornih planera grade prevelike i neugledne građevine za prodaju posvuda uz obalu i drugdje. Premda na taj način zarađuju milijune prodajom apartmana, radi minorne uštede razno građevinsko smeće biva bačeno iza ‘prve okuke’.
Ništa bolje se ne ponašaju i ‘niže vrste’ u tom lancu: nerijetko se i vlasnici novih apartmana koje užurbano otvaraju ‘smještajne kapacitete’ ne bi li što prije zaradili više, nakon ‘preuređenja’ starih prostora ostatke starih pločica, kada, kupatila, parketa i zidova odvezu do prvog šumarka, nerijetko tek stotinjak metara od njihova ‘turističkog objekta’.
O tome pišemo već desetljećima, bez stvarnog učinka. Stanje je sada znatno gore: smeće je svuda oko nas. Nitko nije uvažio prijedloge o uvođenju strožih kazni za počinitelje takvih zlodjela, niti se potrudio organizirati bolji nadzor niti je ustrojio posebnu službu, neku vrst ‘policije za otpad‘, a koja bi efikasno ušla u trag počiniteljima i teško ih kaznila. Umjesto toga, loša državna vlast kao da podržava takvu stihiju ne mareći što na taj način svi idemo u propast, a ponajprije turizam, jedina gospodarska grana na koju se oslanjaju. Nije to ni čudno: mnogima je poznato kako su pripadnici političkih partija na vlasti u visoko korumpiranom sustavu nalaze i na vrhu i na dnu ‘hranidbenog lanca’, zbog čega su uglavnom nekažnjeni i kad budu detektirani kao oni koji su nezakonito odbacili otpad.
A sad ćemo u nastavku prenijeti objavu Borisa Stermoticha, a koji je, među ostalim, i vrijedni i uporni ekološki aktivist. On također godinama nastoji upozoriti na pošast smeća koje se odlaže u prirodi i na ljudsku gamad, kako ih primjereno naziva, koja to čini. On konkretno predlaže i mjere koje bi mogle biti efikasne u suzbijanju takvog kriminala, navodeći primjere iz drugih uređenijih država. Evo objave:
Svake godine ista priča. Prođite šumicama lijepe naše, ponajviše terre magiche Istre. Umjesto zelenila, dočekat će vas sivilo građevinskog šuta, stare pločice, kade, madraci i plastika.
Godinama gledam isti horor i vrijeme je da stvari nazovemo pravim imenom, naše šume ne zagađuju turisti ni sirotinja, nego lokalni paraziti, divlji građevinari, gnjusni pohlepnici tj. veleizdajnici lijepe naše, u daljnjem tekstu – gamad.
Pohlepa oko uređenja apartmana (“Sve za euro više”)
Glavni pokretač ovog sramotnog vala smeća su oni koji uređuju apartmane. Kako bi ugrabili brzu i laku zaradu prije sezone, renoviraju se objekti masovno i jeftino.
Vlasnik apartmana želi proći što jeftinije, pa unajmi majstore “na crno”. Savršeno mu se j… kamo će ti majstori odvesti njegovu staru kuhinju, klimu, zahodsku školjku i polupane pločice.
Gamad mu naplati punu cijenu zbrinjavanja, a onda u pet ujutro istovare tone šuta u prvu šumicu. Iznajmljivač je uštedio par stotina eura, Gamad je stavila čisti profit u džep, a priroda je platila cijenu njihova prokletstva.
Švicarski model: Kako to rješava ozbiljna država?
U Hrvatskoj baciš kamion građevinskog otpada u prirodu, i ako te nekim čudom uhvate, platiš smiješnu kaznu od 300 eura. To je gamadi jeftinije nego da su platili legalan odvoz i zbrinjavanje! To nije kazna, to je trošak poslovanja.
Gospićki deponij smeća pomiješan s tko zna kakvim otpadom (foto TRIS/G. Šimac)
U Švicarskoj takve stvari ne postoje jer tamo sustav za razliku od ove nemarne države funkcionira nemilosrdno:
Policija za otpad (Abfallpolizei): Tamo postoji posebna služba koja izlazi na divlje deponije. Oni doslovno forenzički kopaju po šutu i smeću. Traže stare račune, pisma, serijske brojeve uređaja, pa čak i DNK tragove.
Nema skrivanja: Kad te lociraju, a locirat će te, kazne se ne mjere u stotinama, nego u desecima tisuća franaka.
Zatvor za ekocid: Namjerno bacanje otpada i zagađenje okoliša tretira se kao kazneno djelo protiv same države i za to se ide izravno u zatvor. Tamo nikome ne pada na pamet riskirati slobodu zbog jednog kombija pločica.
Svaka čast šačici strastvenih ekologa, istinitih Hrvata kod nas koji redovito troše svoje zdravlje, vrijeme i novac da bi čistili ove deponije. Ali čišćenjem bez rigoroznog kažnjavanja počinitelja mi ovim parazitima samo radimo besplatnu uslugu. Čim ovi heroji isprazne teren, divlji građevinari i iznajmljivači dobiju čisto platno za novo remek-djelo njihova prokletstva, za turu šuta iz svojih apartmana. Čistimo simptom, a uzrok trune i dalje.
Kako ovome stati na kraj?
Nema zatvaranja gradilišta bez dokaza: Dok god se uporabna dozvola ili kategorizacija apartmana može dobiti bez pečatiranog dokumenta s legalnog deponija koji dokazuje gdje je završio šut s rušenja – pomaka neće biti. Ako obnavljaš apartman, dokaži crno na bijelo kamo je tvoje smeće otišlo.
Dosta je bilo žmirenja i okretanja glave!
Proglasite zločin protiv države (Ekocid = Veleizdaja)
Dosta je bilo pisanja smiješnih kazni. Bacanje građevinskog šuta, azbesta i kemikalija u prirodu mora se zakonski preimenovati u kazneno djelo protiv države i nacionalne sigurnosti.
Tko svjesno truje zemlju iz koje jedemo i vodu koju pijemo, taj izravno potkopava opstanak ovog naroda. Kazna? Minimalno godinu dana prisilnog rada na sanaciji ekocida i čišćenju divljih deponija, uz javno objavljivanje imena i prezimena na stupu srama.
Sustav “Lovac na glave” (Uključivanje naroda)
Komunalnih redara nikada neće biti dovoljno da pokriju svaku šumicu od Dubrovnika do Savudrije. Ali zato ima nas, onih koji lijepu našu iskreno volimo – šetača, ekologa, outdoor entuzijasta i vlasnika pasa koji smo svaki dan na terenu.
Mehanizam nagrađivanja: Općine trebaju uvesti pravilo – onaj tko snimi gamad na djelu, zapiše tablice i pošalje čist dokaz, račun ili drugo dobiva 30% od naplaćene kazne kao izravnu novčanu nagradu.
Rezultat: Kada kazna bude iznosila 10.000 eura, ti kao savjestan građanin dobiješ 3.000 eura nagrade na račun. Šuma preko noći postaje minsko polje za gamad jer će znati da iza svakog grma vreba netko s mobitelom tko jedva čeka zaraditi na njihovom prokletstvu.
Dizanje kvota i radikalno rezanje po džepu!
Kazna od 300 eura je uvreda za zdrav mozak. Kvote i kazne se moraju podići na razinu koja uništava poslovanje onih koji varaju sustav: Prvi prekršaj: Kazna 5.000 eura i privremeno oduzimanje kamiona na 6 mjeseci.
Drugi prekršaj: Kazna 15.000 eura, trajno oduzimanje vozila i trajno gašenje građevinskog obrta ili oduzimanje kategorizacije apartmana.
Sve dok se prema ovim kriminalcima postupa kao prema nemarnim građanima koji su bacili opušak na pod, lijepa naša će krvariti pod naletom šuta i plastike. Država koja drži do sebe ne dopušta da joj profiterska gamad pretvara najljepše dijelove prirode u privatno odlagalište.
I molim vas, pošaljite ovaj post poznanicima “u fotelji” kojima je barem mrvicu poput nas stalo do lijepe naše, a ne samo fotelje ili simbola iste.
Otpad s pogledom – (foto TRIS/G. Šimac)
