U uvali Slana na otoku Pagu održana je komemoracija podno spomen-ploče, posvećene žrtvama ustaških logora u Slani i Metajni, koji su bili sastavni dio koncentracijskog ustaškog logora iz sustava Gospić-Jadovno-Pag. Spomen-ploča u uvali Slana četiri puta je obnavljana zahvaljujući upornosti Srpskog narodnog vijeća ( SNV-a ), Koordinacije židovskih općina RH i Documente te je konačno obnovljena u suradnji s gradonačelnikom Novalje Ivanom Dabom ( HDZ ).
–Ploča je uništena početkom devedesetih. SNV je spomen-ploču postavljao ponovno 2010. i 2013. godine. Oba puta spomen ploča žrtvama ustaških zločina je uništena, inače prvi puta u uvali Slana postavljena 1975. godine– priopćili su iz SNV-a.
Komemorirajući žrtve ustaških logora u uvali Slana na Pagu, gradonačelnik Novalje Ivan Dabo je rekao: “Smatram da je uvala Slana istinsko mjesto sjećanja. Neka Slana i danas upozorava na dehumanizaciju drugoga, onoga tko je drugačiji, a kako se više nikada ne bi ponovila ovakva nedjela. I neka sve žrtve počivaju u miru, a rodbina i daljnji srodnici neka prime isprike s moje strane”, poručio je Dabo s mjesta nekadašnjeg ustaškog logora.
“Ovdje su ljudi stradavali, u ljetnim mjesecima 1941. godine, ne radi svog političkog ili ne znam kakvog stava, nego su stradavali u prvom redu zbog svoje vjerske ili nacionalne pripadnosti, i to po rasnim zakonima tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, te nakaradne tvorevine koja je egzistirala od 1941. do 1945. godine. Logoraši su sami radili kućice u kojima će biti na ovom suncu, u ovom bezdanu bez hrane, bez vode”, kazao je Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, zahvaljujući gradonačelniku Dabi na postavljenoj ploči, i izražavajući vjeru da se ona neće morati ponovo obnavljati od nasilnika.
Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik na komemoraciji je napomenuo da je sam vrh ustaške vlasti donio odluku da ovo mjesto, ova uvala, postane logor, mjesto za muškarce, Židove, Srbe i Hrvate lijeve orijentacije, a da Metajna, to jest sama periferija sela, posluži kao mjesto za ženski logor, uglavnom supruge i djecu muškaraca koji su ovdje dovedeni. Citirao je svjedočenja rijetkih koji su preživjeli Slanu i Metajnu, pakao na zemlji, i rekao:
“Kada su krajem osamdesetih otvorene mnoge grobnice, znanim i neznanim, dogodilo se upravo ono što se nije smjelo dogoditi, a to je da su ti mrtvi usmjereni kao argument za nove mrtve. Za neprijateljstva, za stradanje. Mi danas živimo i nastavljamo u određenoj mjeri taj opaki kaos sjećanja kojima se jednih sjećamo, a drugih se ne sjećamo, u kojima bismo jedne zauvijek zapamtili, a druge zauvijek zaboravili. Ako hoćemo dati smisao našem okupljanju ovdje danas i ovome što je napravljeno s ovom pločom, moramo tražiti načina da izađemo iz ovoga kaosa, da u pravom smislu te riječi sahranimo svoje mrtve čije grobove je netko otvorio u drugoj polovici osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, a rat devedesetih je dodatne grobove otkopao. Iz vlastitog iskustva znam koliko je to teško, ali mislim da nemamo drugog puta”, rekao je Pupovac.
“Uvala Slana, s novoobnovljenom pločom, je postala prostor istinskog suočavanja, gdje nove generacije mogu učiti o sućuti, o priznavanju patnje drugoga, o priznavanju stradanja u Drugom svjetskom ratu u vrijeme ustaške NDH”, izjavila je Vesna Teršelić iz Documente, i dodala:
“Oni koji su nakon pedeset pet dana preživjeli logor Slana i Metajna odvedeni su s ovog mjesta, nakon čega su zapravo postali prvi koji su postavljali barake u ustaškom logoru Jasenovac“.
Na komemoraciji je govorio i Veran Matić, od srbijanske vlasti proganjani beogradski novinar, koji je naglasio da “za naše sjećanje nije važno samo zlo, već i dobro. Zato se ovdje moramo sjećati građana tadašnje NDH koji su pokazali solidarnost sa Srbima i Židovima, ali i sa svim drugim žrtvama ubijenim u logorima Slana i Metajna. Pažanin Ante Zemljar upisao se u povijest 3. studenoga 1941. godine kada je na lokalnom paškom groblju na centralni križ postavio trnov vijenac i traku sa natpisom „Žrtvama Slane”. Bio je to način da se u opasnim vremenima iskaže pijetet prema Srbima i Židovima ubijenim u logoru Slana na Pagu”, kazao je Matić.
Ustaški logor Slana prostirao se na oko 5 hektara površine, a nalazio se oko 5 km udaljen od najbližeg zaseoka Metajne, na otoku Pagu. Na toj kamenoj goleti, direktno izloženoj velebitskoj buri, bez pitke vode i vegetacije, nisu postojali nikakvi uvjeti za normalan život. Prvi internirci logora na Pagu bili su Židovi uhapšeni u Zagrebu 20. lipnja 1941. godine. U Slanu su dovedeni 24. lipnja. Taj datum možemo smatrati danom početka rada ovog logora. Prvu skupinu zatočenika činilo je 30 zagrebačkih Židova. U vrijeme njihovog dolaska u Slani još nije bilo ničega, osim golog kamena. Nakon Židova dovedeni su i Srbi te manji broj Hrvata, uglavnom komunista. Od 10. srpnja broj Srba je znatno veći. U sjevernom dijelu logora bili su uglavnom Srbi i u manjem broju Hrvati, u južnom dijelu isključivo Židovi. Temeljem Rimskih sporazuma s NDH, područje Velebita i otoka Paga pripalo je Italiji sredinom kolovoza 1941. godine, čime se logor ukida, posljednji logoraši ubijaju ili transportiraju na druga zatočenička mjesta tadašnje NDH, a sami fašisti, sanitarno-dezinfekcijska komisija talijanske vojske, bivaju zgranuti okrutnošću počinjenih zločina, navodi se u priopćenju SNV-a, koje potpisuje glasnogovornik Eugen Jakovčić.
Foto: Sandro Lender
