Hrvatski pjevač Tony Cetinski otkazao je koncert koji je trebao održati u nedjelju, 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, u novosadskoj dvorani SPENS. Razlog otkazivanja, samo nekoliko sati prije početka koncerta, je u javnom pozivu udruga branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata da i Cetinski i njegov mladi kolega Jakov Jozinović, čiji je koncert dogovoren za 14. ožujka, otkažu nastupe u dvorani SPENS jer da je tijekom ratnih 90-ih služila kao logor za hrvatske zarobljenike. Tony je konzultirao i svoju publiku o tome treba li ili ne treba održati koncert, naposljetku prelomio i koncert otkazao. Što će učiniti Jozinović, vidjet ćemo. Ali, pitanje je čemu ta farsa i drama kad se zna da Cetinskom nikakve braniteljske udruge i nikakvo mišljenje publike nije bilo potrebno davne 2012., potom i u nekoliko navrata kasnijih godina, kad je u istoj dvorani nastupao bez imalo zazora i dvojbi? A ni udruge se tada nisu oglašavale. Zašto se danas radi takav pritisak na glazbenike, a prije 14 godina, pa i godinama poslije, nitko iz agilnih „čuvara braniteljske žrtve” na vijest da hrvatski glazbenici nastupaju u SPENS-u, nije ni trepnuo?
Ova situacija zapravo pokazuje da je Tony Cetinski režimski pjevač i obični politikant koji je spreman svirati po političkim notama i uz političko dirigiranje, kao da mu karijera ovisi o tome. Odluka da otkaže već dogovoreni koncert, samo nekoliko sati prije početka, govori o njegovom integritetu i dosljednosti, jer ako je u navodno spornoj dvorani mogao nastupati 17 godina nakon rata, što ga to priječi da koncert održi danas, 31 godinu od završetka Domovinskog rata? Politikantsko kalkuliranje, podilaženje „zabraniteljima” koji hine paralelnu vlast u Hrvatskoj…?
Cetinski je objavio na društvenim mrežama da se koncert u dvorani SPENS u Novom Sadu ipak neće održati u dogovorenom terminu, što implicira da će ga ipak biti, ali u nekom drugom terminu, što je tim besmislenije i iracionalnije. Jer, razlozi koji su presudili da, kako veli pjevač, nakon dugog premišljanja, odluči otkazati koncert, bit će isti i danas i sutra. A nisu bili relevantni ni jučer, ni prekjučer…
Pjevač je, sudeći prema objašnjenju koje je javnosti dao, podlegao ”brojnim svjedočanstvima ljudi za koje ta dvorana nosi teške uspomene iz ratnih 1990-ih, a s kojima je, možete li zamisliti, upoznat baš ovih dana. A kako je empatičan čovjek, koji duboko poštuje ljudsku patnju, nije se na ta saznanja mogao oglušiti.
Kako to da Tony Cetinski nije znao 2012. što se događalo u dvorani SPENS, da to otkriva tek 14 godina poslije, a navodno je i nakon toga više puta držao koncerte u istoj dvorani, zadnji 2021. I ništa nikome nije smetalo. Gdje su bili oni koji su se pobrinuli danas da koncerta ne bude? Zašto su tada šutjeli i nije im smetalo da Tony pjeva, a danas to smatraju pravom blasfemijom?
Možda zato što braniteljske udruge tada nisu tako agresivno i ambiciozno cenzurirale kulturne programe, festivale i koncerte kao danas, pa se, mora biti. Tony uplašio da bi mogao pasti u njihovu nemilost. Jer, moglo bi mu se dogoditi da nastupa samo u „regionu”, dok bi se kod kuće „zabranitelji” potrudili sabotirati svaki njegov koncert kao nepoćudan i izdajnički ?
U brojnim reagiranjima sa svih strana, dakako i iz Novog Sada, izrijekom se demantira da je SPENS, inače sportsko-rekreacijski centar, ikada bio logor za hrvatske zarobljenike, spominje se da je tek nakon Oluje 1995. postao izbjeglički centar za „krajišnike” i ostale koji su iz Hrvatske izbjegli u Srbiju.
Iz uprave SPENS-a izražavaju žaljenje što će mnogobrojni obožavatelji hrvatskog pjevača ostati uskraćeni za još jedan glazbeni spektakl.
– Umjesto da ovo bude noć za pamćenje, osobito na međunarodni praznik, Dan žena, svi koji su se radovali ponovnom susretu s glazbenikom, koji je u istoj ovoj dvorani održao nezaboravne koncerte, morat će se zadovoljiti ovom informacijom- poručili su i konstatirali „da je još jednom umjesto ljubavi, prijateljstva, sporta i mladosti u prvi plan izbila zlonamjernost onih koji su prouzročili ovakvu odluku“.
Danas je Cetinskom stigla i zahvala Udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata zbog otkazivanja koncerta u novosadskom SPENS-u, što smatraju časnom odlukom i „dokazom da dostojanstvo žrtve nema cijenu”. Istom porukom zahvale šalju i još jednu poruku- da neće dopustiti da se “na mjestima naše patnje pjeva i slavi kao da se ništa nije dogodilo”. Što to znači? Da branitelji uzimaju stvari u svoje ruke i da će silom provoditi svoj naum, ne bude li išlo milom?
Ako Jozinović odluči održati zakazani koncert 14. ožujka u SPENS-u, unatoč pozivu branitelja da ga otkaže, što će tada biti? Ako neće dopustiti, kako će spriječiti? Konačno, radi se o koncertu u drugoj državi gdje ne mogu provesti blokadu ulaska u dvoranu, ne mogu primijeniti metode iz Benkovca, Splita, Šibenika i nasilno prekinuti planirani program.
I još nešto: ako je SPENS na početku 90-ih bio mučilište za Hrvate, zašto država nije izdala preporuku domaćim glazbenicima da eventualno izbjegavaju održavati koncerte u njoj? Nema službene preporuke, kamoli zabrane, ali udruga branitelja, kao neka vrst paralelne vlasti, provodi svoje. Naravno, mogao je Cetinski izraziti poštovanje prema svim žrtvama koje su nakon okupacije Vukovara 1991., kako tvrde iz udruge, dovedene u SPENS, pretvoren navodno u logor za Hrvate, vukovarske branitelje i civile, te poručiti da je od tada prošlo 35 godina, i da ne možemo biti vječni taoci rata i neprijateljstva koje je njime proizvedeno. I koncert održati.
Tony se nije odlučio na tu opciju. Pokušao je neutralizirati iracionalnost odluke o otkazivanju novosadskog koncerta floskulom o „velikom poštovanju koje gaji prema publici u Srbiji i zahvalnošću jer ga godinama dočekuju otvorena srca”, pa se nada da će njegovu odluku razumjeti i oprostiti mu što je nastup otkazao. Zašto bi? Njegova gesta je sve drugo prije negoli nastojanje da glazba ostane prostor emocije i zajedništva izvan političkog konteksta, koja, kaže Cetinski, nije motivirana željom za podjelama, nego naprotiv poticanjem zajedništva. Kaj god!
Radi se o pukom podilaženju braniteljskim udrugama koje sustav tretira kao izvan ustavnu kategoriju, jednakiju pred zakonom od svih drugih građana RH. A njima se nije zamjeriti. Pa će Tony radije puhati u njihove diple negoli im oponirati. Naravno, nadajući se pritom da će režim to znati honorirati…
– Vjerujem da će doći vrijeme i mjesto gdje ćemo se ponovno okupiti bez tereta prošlosti i pjevati zajedno. Hvala svima na razumijevanju – poručio je u objavi o otkazivanju dogovorenog gostovanja u Novom Sadu.
Njegove su riječi isprazne i lažne, jer, kako ikome može objasniti da je 2012. bez tereta prošlosti mogao nastupati u istoj dvorani, a 2026., dakle, 14 godina poslije, taj teret je prevagnuo u odluci da ne pjeva?!
Tony Cetinski, navodno, nije bio svjestan da dvorana SPENS kod dijela javnosti budi bolne uspomene iz ratnih godina, ali, dogodilo se da taj dio prošlosti osvijesti baš uoči koncerta u Novom Sadu, što ga je toliko pogodilo, jer ratne traume su obilježile i njegovu obitelj, i jedino što je kao „odgovoran čovjek” mogao, je bilo otkazati koncert. Kako licemjerno i stupidno!
Posebnu bizarnost predstavlja naziv turneje, „Samo ljubav”, u ime koje ( ljubavi ) je odlučio, nakon konzultiranja sa svojim obožavateljima, da ipak ne ide u Novi Sad, želeći valjda pokazati da mu je ljubav prema Domovini ispred svake druge. No, što je onda bilo 2012.? Kad su ratne rane i traume bile svježije i bolnije nego 14 godina poslije, a tada nije ni spominjao mogućnost da odbije poziv iz Srbije, dok danas slijedi upute „zabranitelja” i baš na Međunarodni dan žena, koncert mu se ne čini kao odgovoran i prihvatljiv čin???
Prije 14 godina, ali i nakon toga, Cetinski nije uopće problematizirao gostovanje u Novom Sadu, u istoj toj dvorani, a danas mu to opterećuje savjest i zbog toga neće pjevati u SPENS-u? Zato što je hrvatsko društvo u međuvremenu ozbiljno regresiralo, potonulo u nacionalšovinizam, u vjersku i nacionalnu nesnošljivost, duboke ideološke podjele i netoleranciju. Danas je govor mržnje i isključivost opakija i teža nego prije 14 godina. I to je razlog zašto „pravovjerni” Cetinski pita publiku kod kuće što misli, sluša braniteljske udruge što o tome kažu, a jučer mu to nije bilo ni na kraj pameti. Jer, jučer je pjevao i zarađivao, u domaćim i „neprijateljskim” dvoranama, jer se to isplatilo, jer ga je publika dočekivala kao pjevača čije pjesme zna napamet do zadnjeg stiha, a danas hini velikog domoljuba koji otkazuje koncert u ime “odgovornosti prema tuđoj patnji i traumama”. Zapravo, politizira, dodvorava se režimu i „čuvarima njegovog pečata”, računajući da će mu se to na ovaj ili onaj način isplatiti.
