Tonči Restović ( 49 ), saborski zastupnik SDP-a, inače je odvjetnik, koji je drugi mandat na čelu gradske organizacije u rodnom Šibeniku, bivši je ravnatelj JU Nacionalni park „Krka” ( 2013. – 2014. ), i bivši pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode ( 2014. – 2016. ). Uoči unutarstranačkih izbora, koji se trebaju u cijelosti obaviti do 29. svibnja, u intervjuu za TRIS govori o situaciji u SDP-u, predizbornoj koaliciji s Možemo!, očekivanjima za naredne parlamentarne i lokalne izbore, svojim planovima i ambicijama, ključnim temama i prijeporima na nacionalnoj političkoj sceni. Pritom ne kalkulira, ne koristi se eufemizmima, iznosi svoja stajališta bez zadrške. Otvoreno i jasno.
Razgovarali smo nakon slučaja Dabro i previranja u vladajućoj većini, što je bacilo u drugi plan puno važnije pitanje izbora ustavnih sudaca i predsjednika Vrhovnog suda. Restović je član triju saborskih odbora ( Odbora za pravosuđe, Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te Odbora za zakonodavstvo ) koji se bave ustavno-pravnim pitanjima, pa o tim procedurama zapravo govori iz „prve ruke”. Vjeruje da će lijeva koalicija, SDP i Možemo!, slaviti na idućim izborima i da je Plenkovićevoj autokraciji uskoro kraj…
Neću se kandidirati za gradonačelnika!
–Do 29. svibnja bi trebali biti završeni unutarstranački izbori u SDP-u. Hoćete li se ponovo kandidirati za predsjednika šibenske gradske organizacije?
Ne. Prije par godina sam rekao da su dva mandata dosta. Kad sam se kandidirao za drugi mandat na čelu šibenskog SDP-a prije pet godina, rekao sam suradnicima da je to moj zadnji mandat. Mislim da je 8 godina sasvim dovoljno, i mogu biti, na jednoj razini, zadovoljan postignutim, ali naravno, ne kako sam želio jer nismo dobili vlast na dvama izborima otkako sam predsjednik šibenskog SDP-a. Ako se gleda kakvu sam gradsku organizaciju naslijedio, kad smo imali samo jednog od 25 vijećnika u Gradskom vijeću, a sada ih imamo pet, rekao bih da je napravljen neki iskorak, stranka se dosta pomladila, a te naše mlade snage su postale prepoznatljive i s tim mogu biti zadovoljan.
-Ukratko, to bi značilo da se nećete kandidirati ni za gradonačelnika Šibenika?
Ne, 99 posto je da neću, i ne znam što bi se moglo dogoditi da promijenim odluku. O tome tko će biti kandidat na idućim lokalnim izborima odlučivat će stranka, odnosno novi predsjednik ili predsjednica. Ja neću biti taj.
– Možda Petar Baranović, bio je kandidat za župana na zadnjim lokalnim izborima?
On sigurno ima energije, viziju i volju, ali, iskreno, ne znam. Prije zadnjih lokalnih izbora rekao sam kolegama u stranci da se više ne mislim kandidirati i na njima je da se dogovore. Tko god bude, bilo od naših gradskih ili županijskih vijećnika, ili netko treći, mislim da stranka neće pogriješiti. Tu se više ne radi o jednom ili dvoje ljudi, to je grupa od 15-ak ljudi koja zajednički promišlja sve poteze, sve akcije koje vodi SDP u Šibeniku, a tko će biti taj prvi, tko će biti lider, ne znam. Ali, vidim svijetlu budućnost. Što se mene tiče, sigurno neću biti od onih bivših koji će popovati i pametovati novim čelnicima stranke i tražiti im greške, niti iz sjene povlačiti neke konce, ne mislim da je to ljudski.
Sanaciju rive u Docu gradonačelnik je još 2017. nazvao prioritetom…
– Dok ste bili fokusirani na lokalne probleme, primarno ste govorili o standardu građana i enormnim troškovima za komunalije, osobito za vodu. Ti troškovi i dalje rastu…
Kad se sagleda sveukupnost Burićevog upravljanja gradom, a najavio je da mu je ovo zadnji mandat, bit će zapamćen kao netko tko je, s obzirom na sve što je mogao i što mu je bilo na raspolaganju, pa i s obzirom na podršku koju je imao, unazadio grad za cijelo jedno desetljeće. Danas postaje standard u Hrvatskoj da su vrtići besplatni, a Burić u 12 godina nije sagradio nijedan novi vrtić. Čak je izjavio da ga ne zanima da vrtići budu besplatni. Nijedna škola nije izgrađena, a za svake izbore gledamo promotivne filmove koji obećavaju sve i sva, sportske dvorane, bazene, koncertne dvorane… Odvoz smeća je poskupio, ali grad nije čišći. Voda je bezobrazno skuplja, je’ l se išta poboljšala isporuka vode? Ne. Nije smisao voditi komunalnu tvrtku tako da stalno povećavaš cijene usluga na teret građana. Pogledajmo Gradski parking. Nisu uložili ni kunu, osim garaže Poljana, u nijedno parkirno mjesto. Vidimo da su sve javne usluge srozane, a cijene povećane. Gradonačelnik ne samo da ništa u tom smislu ne čini, nego čak daje vrlo bezobrazne odgovore kad ga se o tome pita.
– Ipak gradonačelnik Burić figurira kao jedan od najuspješnijih, a Šibenik se spominje među najboljima u povlačenju EU sredstava.
To je stvar dobrog marketinga i percepcije na kojoj se maksimalno radilo. Ali, ajde pogledajmo samo gospodarsku zonu Podi koja je dobila i priključak na autocestu. U zoni, u zadnjih 10 godina nije ni 100 radnih mjesta otvoreno, zbog čega bi se onaj tko je za to odgovoran trebao sramiti. Ili, autobusi za javni prijevoz. Prije četiri godine upozoravao sam gradonačelnika da se ne troši novac na nove velike autobuse, nego da se uvedu manji, električni autobusi. Tada mi je rekao da pričam bajke i Crvenkapicu. Prošle su četiri godine i Grad sad uvodi električne autobuse. Način na koji Željko Burić vodi grad je kao autopilot, oni se ponašaju po principu „ajmo danas vidjeti koji su se natječaji otvorili za EU sredstva”. Ne, razmotrimo što treba gradu, nego što ima otvoreno. To je najveći problem, porazno je za grad što se ne razmišlja o viziji razvoja. Pustimo mega projekte, ali u 8 godina nisu sanirali ni smrad iz prečistača otpadnih voda u Mandalini, Zablaću i Brodarici, dakle, ono što je trebalo napraviti po prioritetu jer ugrožava život građana na tim gradskim područjima. Deset godina gradonačelnik govori o proširenju i podizanju rive u Docu kako bi se spriječilo buduće plavljenje kuća i iseljavanje stanovnika iz stare gradske jezgre. Sramota! Još 2017. gradonačelnik je rekao da će mu sanacija Doca biti prioritet. Do danas se ništa nije učinilo. Kad se pogleda HDZ-ova vlast u tri mandata vidimo da su to uvijek iste prazne priče. Nemam više živaca boriti se s tim…
Tonči Restović (foto TRIS/G. Šimac)
Plenković je potpuno napustio centar
-Dogovorena je predizborna koalicija s Možemo! Podrazumijeva li ta koalicija i lokalnu i nacionalnu razinu?
Mi smo na prošlim lokalnim izborima izašli zajedno s Možemo! u gotovo svim jedinicama lokalne samouprave, što je i bio neki normalan korak da bi se dogovorila koalicija na nacionalnoj razini. Koaliciju su potvrdili javno i Tomašević i Hajdaš Dončić, u Saboru na dnevnoj bazi komuniciramo o zajedničkim koracima ili inicijativama i razmjenjujemo mišljenja.
– Izbori nisu tako daleko, situacija je sve složenija, što SDP očekuje na idućim parlamentarnim izborima?
Nažalost, čini mi se da do prijevremenih izbora neće doći. Plenković, prvenstveno zbog svog ega, neće dopustiti prijevremene izbore, a s druge strane pokazuje potpunu beskrupuloznost u pronalaženju partnera i načina da održi većinu. Vidi se da ono što mu je jučer smetalo, danas mu ne smeta, sutra mu i nešto još gore neće smetati, tako da ne vjerujem da će doći do prijevremenih izbora. Kažem, nažalost zato što je država u jako lošoj situaciji, jer već sada imamo skoro najveću inflaciju u eurozoni, imamo sve više umirovljenika, sve više ljudi koji žive na rubu siromaštva, mlade koji s prosječnim plaćama, ako ih i primaju, ne mogu sebi priuštiti stan, javno zdravstvo je u sve gorem stanju, i mislim da smo u silaznoj putanji. Očito smo na potpuno pogrešan način koristili sredstva EU fondova, jer se tek sad vidi da su neke države, poput Nizozemske koja je najviše ulagala u poljoprivredu i zelenu tranziciju, napravile najbolji posao, a mi smo najviše ulagali u beton. Ili, ono što ovdje lokalni HDZ-ovi političari vole zvati „energetska obnova”, što god to značilo, i mislim da nas zato čeka loše razdoblje. Još dvije godine ove Vlade koja očito sama sa sobom nije načisto što bi trebala raditi, usput se i međusobno svađaju, tako da mislim da će biti samo gore. A kad dođu izbori, uvjeren sam da ćemo pobijediti na tim izborima i formirati vladu, a da li će to biti jedna široka koalicija od centra na lijevo, vidjet ćemo. Osobno mislim da nam je prijeko potrebna i nadam se da ćemo je okupiti.
– Na desnom spektru HDZ je sve manje stranke usisao, što vama ide u prilog …
Činjenica je da se HDZ sada s Plenkovićem pomaknuo u desno. Ona famozna priča da što nije uspjelo Šušku, Iviću Pašaliću i Karamarku, uspjelo je Plenkoviću. Mislim da će po tome biti zapamćen i rekao bih da je to njegov osobni poraz, ali ne poznajem ga dovoljno dobro da mogu sa sigurnošću to reći. Jer možda je to njegova osobna pobjeda. U svakom slučaju činjenica je da se pomakao udesno i progutao manje više svu desnicu izvan HDZ-a. A hoće li se za dvije godine dio tih desnih, ja bi rekao opskurnih, strančica okupiti, od Mosta i DP-a do Domina… koje koketiraju otvoreno s fašizmom i teorijama zavjera, vidjet ćemo. Takvih stranaka ima, i nažalost igraju nekakvu ulogu, što je također poraz društva, ali i poraz Plenkovića. Hoće li se one okupiti i formirati neki manji desni blok, tko zna, ali činjenica je da je Plenković potpuno napustio centar, građanski centar odavno, i to sigurno nije dobro za Hrvatsku.
– Je li Plenković ipak „spasio obraz” odlučno odbijajući Dabrin prijedlog da se zabrani petokraka, pozdrav „Smrt fašizmu-sloboda narodu”, onemogući političko djelovanje nekadašnjim komunističkim uglednicima… itd.?
Dabro veliča antihrvatske, profašističke elemente iz povijesti. I onda minorni koalicijski partner, koji je već deset godina s HDZ-om na svim izborima, daje Plenkoviću ultimatum, da bi dan poslije Dabro jedva uspio pročitati svoj ultimatum, a sve se događa dok je Plenković u Indiji na konferenciji o umjetnoj inteligenciji. Potpuno bizarno! Čak se i ne čeka da se premijer vrati i smiri situaciju nego iz Indije šalje poruku nakon koje ni Hrebak više ne govori o ultimatumu, nego inicijativi, a i Dabro je spreman uzmaknuti…To vrlo dobro ilustrira kako koalicija funkcionira i koliko je važan Plenković. Sve to što mi sad gledamo je „one nam show”. On zapravo o svemu odlučuje, sve diktira i svi ga bespogovorno slušaju. Zašto ga slušaju? Svi osjećaju njegov kraj i svi bi se htjeli nekako pozicionirati, a ne izlijetati prvi.
Oni koji brane NDH mrze hrvatsku državu!
– Imamo sada paradoksalnu situaciju: s jedne strane je DP koji traži zabranu kompletnog nasljeđa antifašizma, a s druge strane imamo Plenkovića koji fingira nekakvog Europejca. Međutim nije više stvar samo u DP-u, jer čuli smo i Mislava Hermana koji je ovih dana rekao da ne vidi nikakvu razliku između NDH i hrvatskog antifašizma. Koja je onda razlika između DP-a i HDZ-a ? Da nisu na vlasti, možda bi bili isti…
Nitko više ne misli da je Plenković bilo kakav Europejac. Prvo to demistificirajmo. A što se tiče Mislava Hermana, imao je on i puno gluplje i štetnije izjave prije dvije godine u Saboru. To je čovjek koji je u parlamentu izjavio da je Zagreb 1945. okupiran. Prema tome, u njegovom slučaju radi se o kontinuitetu. To je u krajnjem slučaju i razlog zašto je HDZ u Zagrebu pod njegovim vodstvom imao tako katastrofalne rezultate. Ali, HDZ se stalno u Zagrebu trudi nalaziti likove poput Hermana, pa se sjetimo da je i notorni Andrija Mikulić bio predsjednik zagrebačkog HDZ-a. Znači li to da se u javni prostor polako uvlači priča da su fašizam i antifašizam isto, ja ne bih rekao. Koliko god se dežurni kvazi političari trudili time opravdati fašizam, to je potpuno suludo, jer dobro znamo da se cijela Europa, cijeli civilizirani svijet okupio u antifašističku koaliciju da bi uništio najveće zlo u povijesti čovječanstva. Da malo o tome učimo u našem obrazovnom sustavu, to je sigurno. Da imamo beskonačan broj ratnika na društvenim mrežama koji se trude u iste diple svirati, imamo. Ali, svi koji traže bilo kakvo opravdanje za ono što je bilo u NDH, zapravo su duboko antihrvatski elementi, oni mrze našu državu. Kako je napisao jedan naš pisac, to je jedan krug u koji svi nacionalisti na svijetu završavaju- kreću se silaznom putanjom i mrze vlastitu državu, a na kraju i same sebe. To je jednostavno tako. Ne vidim način kako sve to zaustaviti osim edukacijom, obrazovanjem i pričom o tome što je predstavljala NDH, i što je Hrvatskoj učinio onaj čija je „grobnica od zlata” u Madridu…
– Takvim tendencijama uveliko je suflirao Plenković „dvostrukim konotacijama” i svojom benevolencijom. Jer, već neko vrijeme se govori da je Domovinski rat jedini temelj moderne Hrvatske, antifašizam se više ne spominje kao da i nije u preambuli Ustava. Kako je moguće da Domovinski rat bude jedini temelj RH ako su granice države utvrđene davno prije, a u Domovinskom ratu obranjene?
U Ustavu jasno piše da je hrvatska država utemeljena na antifašističkoj borbi, nasuprot NDH, što je iznimno važno, i naravno, na Domovinskom ratu. To je važno zato što tko god relativizira, ili govori sa simpatijama o razdoblju NDH i onima koji su je vodili, on radi protivno RH, protivno interesima države. Ja uvijek kažem, desnica iznimno ugrožava Hrvatsku, nitko drugi je ne ugrožava nego desnica. Potpirivanjem mržnje, prije svega, a onda stavljanjem fantomki na glavu, upadanjem na raznorazne kulturne priredbe, događaje, festivale, tu, do danas, nitko nije vidio nijednog pripadnika hrvatske ljevice.
– Ali se govori o histeričnoj ljevici…
To su bedastoće, to je kao da govorimo o debelom ili mršavom Plenkoviću.
-Što je, ili tko je, u Hrvatskoj radikalna ljevica?
U Hrvatskoj ne vidim da postoji radikalna ljevica. Međutim, kako je jedan novinar nedavno napisao, s obzirom na stanje u Hrvatskoj i svijetu, možda budemo i svjedočili pojavi radikalne ljevice, pa ćemo onda znati što je to. Ovog trenutka, apsurdno je govoriti o radikalnoj ljevici kod nas.
-Kad već govorimo o ljevici, mnogi su primijetili da se SDP odlučio vratiti svojim izvornim lijevim idejama. Je li to samo stvar retorike ili…?
Kad je Peđa Grbin prije šest godina došao na čelo SDP-a onda sam izjavio da je razdoblje političkog lutanja SDP-a završeno. Jasno smo se pozicionirali od centra na lijevo i Siniša Hajdaš Dončić je samo nastavio tu politiku. Dosta ljudi je otišlo iz stranke s Bernardićem, bilo je i raspuštanja organizacija. Danas imamo SDP koji je doslovno pozicioniran na lijevom centru i tu nimalo ne odudaramo od svojih sestrinskih stranaka u Europi i svijetu. Da li će netko reći da su španjolski socijalisti, koji guraju već treći mandat na vlasti, ljeviji od SDP-a, možda u nekim segmentima jesu, u nekim nisu. Da li je ljeviji njemački SPD, koji je nedavno izgubio izbore, da li je malo više u centru od SDP- a, to su nijanse, ili britanski laburisti… to je u principu svugdje ista pozicija građanskog lijevog centra. Partnere nalazimo u istom bazenu, neki su izričito na centru, neki izričito na ljevici, i to je bogatstvo SDP-a.
– Već neko vrijeme se govori da je „Možemo!”, s obzirom da više nema Radničke fronte u Saboru, jedina prava ljevica u parlamentu…
To je stvar percepcije.
Vladajuća stranka opstruira izbor ustavnih sudaca
– Član ste saborskih odbora za Ustav, poslovnik, za pravosuđe, zakonodavstvo…Kako objašnjavate da su bitna pitanja izbora predsjednika Vrhovnog suda ( VS-a ) i troje ustavnih sudaca postala posve marginalna izbijanjem slučaja Dabro, koji ih je uspio gurnuti u drugi plan?
Izbor tri ustavna suca i izbor predsjednika Vrhovnog suda su dva potpuno odvojena postupka.
– Ali ih je Plenković povezao i uvjetovao, uvezao u „paket”.
Da, Plenković ih je povezao i sad su se svi uhvatili za to i ne odstupaju ni za milimetar. Što je najgore od svega, ne samo da je Plenković to bubnuo, nego sad to isto govori i ministar pravosuđa Habijan, i imamo potpuno šizofrenu situaciju. Oni izrijekom govore o političkoj trgovini i kažu sljedeće: “nama dva ustavna suca, vama jedan ustavni sudac i predsjednik VS-a”, kao da mi biramo predsjednika Vrhovnog suda. Ali, način na koji se to radi je takav. A mi kažemo, “ne, idemo izabrati tri ustavna suca koji će imati iza sebe iskustvo, stručnost i uvjerenje da svoje osobne stvari stavljaju ispod vrijednosti Ustava i to je troje ljudi kakve želimo izabrati u Ustavni sud.”
– No, zar takav izbor nije naslijeđena praksa, uvijek se „trgovalo” kandidatima za ustavne suce između HDZ-a i SDP-a …
Zato što se odlučuje dvotrećinskom većinom. Kamo sreće da se puno više zakona mora donositi dvotrećinskom većinom pa bi imali bolje društvo. Mi želimo da Ustavni sud radi u punom sastavu s 13 sudaca, da budu svi izabrani. A Plenković kaže- ne, ako nećete ovako kako mi kažemo, nećemo ih izabrati, neka USUD radi s deset sudaca. To isto kaže i za Vrhovni sud koji nema predsjednika, a on kaže, pa što onda, sud funkcionira. A sud ne funkcionira. To je ono što se propušta reći u javnosti. Predsjednik, ili predsjednica, VS-a jedini može kontrolirati rad sudova na svim razinama. Drugo, predsjednik VS-a je i predsjednik DIP-a. Kad nemamo predsjednika Vrhovnog suda, v.d. nije predsjednik DIP-a. Tada DIP ima jednog člana manje, imamo paran broj u DIP-u. i kad se to poveže sa svim nepravilnostima koje smo imali na lokalnim izborima, to je prava katastrofa. Od HDZ-a nas više ne može ništa iznenaditi, ali činjenica da nemamo čelnog čovjeka DIP-a koji bi u vremenu do izbora trebao analizirati sve primjedbe koje su došle, ponovo educirati županijska, gradska izborna povjerenstva i biračke odbore, a kako stvari stoje izbori će biti prilično neizvjesni, odnosno izvjesnije je da ćemo ih mi dobiti, i jako je bitno da taj proces što prije počne. Jer ako ne budemo ništa radili s izborima, koliko ćemo tek onda izbornih nepravilnosti imati, a nemaš predsjednika DIP- a, paran je broj članova u DIP-u, nemaš autoritet predsjednika DIP-.a koji je jako bitan. I samo da podsjetim- predsjednika VS-a se bira običnom većinom u Saboru, i to HDZ može sam odraditi, bez nas. Ustavni suci se biraju dvotrećinskom većinom i zato je to povezano u paket. HDZ opstruira izbor. Njihovi članovi ne dolaze na Odbor za pravosuđe koji mora uputiti svoje mišljenje predsjedniku Republike koji onda predlaže kandidata za predsjednika VS-a. Ali, oni sada ne dolaze na Odbor. To je direktni udar na Ustav RH, a Ustavni sud se oko toga ne izjašnjava. Ustavni sud se izjašnjava oko svega što implicira potencijalno kršenje Ustava, pa se tako izjasnio o predsjedniku Milanoviću kad se namjeravao kandidirati za premijera, pa se izjasnio i oko produljenja mandata ustavnih sudaca za još šest mjeseci, a oko ovoga – ništa. O tome su se izjasnili, negativno, i suci Vrhovnog suda koji su sudjelovali u javnoj raspravi, jedino Ustavni sud nije. Zar ne bi bilo normalno da Ustavni sud kaže je li u redu da jedna stranka opstruira rad Odbora za pravosuđe i pritom je to vladajuća stranka? Tako da je to baš šizofrena situacija.
– Ima li ikakvih naznaka da bi se taj proces mogao pokrenuti?
Ne. Već smo to komunicirali u javnosti, da se svi kandidati za ustavne suce stave na dnevni red plenarne sjednice, pa da bar imamo ustavne suce, ako dobiju dvotrećinsku većinu A što se tiče predsjednika Vrhovnog suda, mi ne sudjelujemo kao stranka u tome ni na koji način. Predsjednik predlaže kandidata, a HDZ ne treba nikog osim zastupnika vladajuće većine da izglasa novog predsjednika VS-a. Milanović čeka da mu službeno Odbor za pravosuđe dostavi svoje mišljenje, koje može biti i negativno. Ali, Odbor mora dati mišljenje, a ne može jer HDZ napusti sjednicu ili ne dođe na Odbor. Predsjednik Odbora za pravosuđe Nikola Grmoja je dva puta sazivao sjednicu, jednom se nisu pojavili, pa nije bilo kvoruma, drugi put su došli pa je izglasano skidanje te točke s dnevnog reda. Grmoja je najavio da će sazvati ponovo sjednicu idući tjedan. Treći put.
Milanovićeva „nezavisna lista” je HDZ-ov spin
– Kad smo kod predsjednika Milanovića, ovih dana se obratio javnosti priopćenjem zbog posjete ministra obrane Ivana Anušića Izraelu radi nabave oružja i vojne opreme. Milanović je pozvao Vladu da obustavi sve ugovore, dogovore i sporazume s Izraelom oko trgovine oružjem zbog genocida u Gazi. Plenković je to ignorirao, ustvrdio da je predsjednik države, koji je i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, nenadležan, a da je Anušić bio u Izraelu kao političar, a ne kao vojnik. Kako je moguće da predsjednik države, kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, ne bude ni konzultiran, čak ni informiran, o nabavi vojne opreme i oružja?
To je kršenje Ustava od strane HDZ-a. Vratimo se na jednostavniju stvar, civilnu, a to su veleposlanici. Po Ustavu, predsjednik, koji ima minimum ovlasti, sukreira vanjsku politiku i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga. U prvoj ovlasti ga Plenković potpuno ignorira, i ne zanima ga ništa ako veleposlanici neće biti Pero, Šime, Ante … kako HDZ predlaže, pa onda možemo i bez veleposlanika, što je nevjerojatno za međunarodne odnose, zapravo katastrofalno. Drugo, kod je riječ o Oružanim snagama, Anušić je preuzeo Plenkovićevu priču i na užasno bezobrazan način se ophodi s vrhovnim zapovjednikom. Neki HDZ-ovi pravni kvazistručnjaci su čak tvrdili da je Milanović vrhovni zapovjednik samo kad je rat, pa im je jedan ustavni sudac rekao da to ne piše u Ustavu, nego piše samo da je predsjednik RH vrhovni zapovjednik OSRH. Oni stalno izmišljaju neke priče samo da bi Plenkvić imao potpunu kontrolu i potpunu moć u državi. Problem je kad prođe tako dugo vremena i on postane važan samo sebi, ali na štetu društva. Vlast se u demokraciji mijenja na izborima, pa ćemo valjda i mi to dočekati…
– Je li spin ili je zbilja moguće da Zoran Milanović na iduće parlamentarne izbore izađe sa svojom nezavisnom listom?
U politici je stvarno sve moguće, ali, poznavajući predsjednika, ne bi rekao da je to realno. No, sad će HDZ, kao što to uvijek radi, organizacijski i konceptualno dobro, ove dvije godine potrošiti na dvije glavne teme: da se razbije koalicija SDP-a i Možemo!, pa će spinati tko bi trebao biti premijerski kandidat, a drugo spinanje će ići oko toga hoće li se Milanović uključiti u izbore i eventuano kandidirati za premijera.
– Osim što je, kako kažete, spin, zar nije ponižavajuće za predsjednika da ga se spominje u kontekstu navodne nezavisne liste koja bi dobila 10- 13 posto glasova, a znamo da je Milanović na zadnjim predsjedničkim izborima dobio 75 posto podrške birača?
Da, ne mislim da to ima ikakvog realnog uporišta.
– Ako se pokaže da u tome nešto ima, ne mislite li da bi to bilo kontraproduktivno i štetno?
Da, za rušenje HDZ-a, svakako štetno.
